U sjeni velike medijske prisutnosti dr. Banca proteklih dana, dosta uspješno je uspio prikriti vijest o svom novom političkom angažmanu. U političkim krugovima se već nekoliko dana šuška da bi ovaj vrhunski intelektualac mogao biti novi hrvatski veleposlanik u glavnom gradu SAD-a. Mnogi ga vide kao idealno rješenje za hrvatskog veleposlanika u najvećem centru svjetske političke moći
Napisao: Dražen Stjepandić
Posljednjih dana dr. Ivo Banac je bio jako prisutan na malim ekranima. Mogli smo ga vidjeti i čuti gotovo na svim televizijama. Dosta argumentirano i potkovano je osporio jako prisutno medijsko i svako drugo proglašavanje navodne fašizacije hrvatskoga društva. Među intelektualcima nitko tako argumentirano nije branio aktualnog ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Objašnjavajući pozadinu raznih društvenih i političkih fenomena objasnio nam je pozadinu onoga što se sada događa i što će se događati. Obranio je demokratski obraz današnje Hrvatske, koji su antifaše, padom s vlasti, po svaku cijenu željele ukaljati tužakajući svoju domovinu onima koji su nešto takvo jedva čekali.
Doktor sa Stanforda i profesor sa Yalea
U sjeni velike medijske prisutnosti dr. Banca proteklih dana, dosta uspješno je uspio prikriti vijest o svom novom političkom angažmanu. U političkim krugovima se već nekoliko dana šuška da bi ovaj vrhunski intelektualac mogao biti novi hrvatski veleposlanik u glavnom gradu SAD-a. Mnogi ga vide kao idealno rješenje za hrvatskog veleposlanika u najvećem centru svjetske političke moći. Nakon što je bio se okušao kao ministar zaštite okoliša i saborski zastupnik priča se da će postati i diplomat u Washingtonu. Po mnogima za Hrvatsku nema boljeg rješenja. Profesor Banac kako ga zovu mnogi bio bi najbolji nasljednik Josipa Pare.
Ivo Banac je nakon desetogodišnje veze s istaknutom feministicom i intelektualkom dr. Nadeždom Čačinović, završio u braku s dr. Andreom Feldman. Rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. U SAD od 1959. do 2009. živio u više navrata. Diplomirao je na Sveučilištu Fordham, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Stanford. Profesor je emeritus na Sveučilištu Yale (na katedri vezanu uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee). Od 1994. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je upravljao Institutom za jugoistočnu Europu. Njegova monografija Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika nagrađena nagradom „Wayne S. Vucinich“ Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija, a monografija Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu nagradom „Josip Juraj Strossmayer“ zagrebačkog sajma knjiga Interliber. Dopisni je član HAZU. Bio je supredsjednik Instituta otvoreno društvo – Hrvatska, generalni direktor Inter-univerzitetskog centra u Dubrovniku, predsjednik Liberalne stranke, ministar za zaštitu okoliša i prostornog uređenja u Vladi RH, zastupnik u Hrvatskom saboru, te predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava. Urednik je časopisa East European Politics and Societies.
Autor brojnih knjiga
Monografije:
The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics. Ithaca, New York: Cornell University Press, 1984; meki uvez, 1988; Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika. Zagreb: Globus, 1988; Durieux, 1995 (prevedeno na hrvatski).
With Stalin against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism. Ithaca, New York: Cornell University Press, 1988; Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu. Zagreb: Globus, 1990 (prevedeno na hrvatski).
Zbirke:
Dubrovački eseji. Dubrovnik: Matica hrvatska, 1992.
Protiv straha. Zagreb: Slon d.o.o., 1992.
Cijena Bosne. Zagreb: Europa danas, 1994; prošireno izdanje, Sarajevo: Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, 1996.
Raspad Jugoslavije: Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima. Zagreb: Durieux, 2001.
Protiv Močvare. Sarajevo: Buybook, 2003.
Acta turcarum. Zagreb: Durieux, 2006. T
