Intervju, sa sinom legendarnog Siniše Glavaševića, jedino je što se dan prije obilježavanja ponosa i tragedije u Vukovaru i Škabrnji može pročitati o ratnim događajima 1991.u ovom propagandnom političkom biltenu, koji izlazi na 40 stranica!
Čak i „čuveni“ i bradati Boris Dežulović u svojoj kolumni „Ugovor s đavlom“ ni jednom se rečenicom nije osvrnuo na Vukovar, već se raspisao o Coca Coli, tako da ovaj „samostalni srpski tjednik“ više nalikuje na nekakvi „školski list“
Napisao: Mladen Pavković
Ovih dana, u Hrvatskoj, nema dnevnih, a još manje tjednih tiskanih medija koji dio svojih stranica ne posvećuju Gradu Junaka Vukovaru i Škabrnji.
Nu, tjednik, srpske Novosti, kojeg obilno financira Republika Hrvatska, a kojeg kao nakladnik u ime Srpskog narodnog vijeća (SNV) potpisuje Milorad Pupovac, u svom najnovijem broju (1248.), 17. studenoga 2023., naprosto marginalizira i prešućuje obljetnicu stradanja Hrvata od velikosrpske agresije!
Naslovnu stranicu posvetili su „međunarodnoj akciji razbijanja neonacističke mreže u pet europskih država“…
Nevino stradali
Potom su objavili dvije stranice (8-9) razgovora (na ćirilici!) sa nezavisnim saborskim zastupnikom Bojanom Glavaševićem, koji je gotovo u cijelosti posvećen na štetu Domovinskog pokreta, a u kojem se poglavito ističu njegove riječi „Možemo i moramo biti istovremeno na strani poginulih hrvatskih civilnih žrtava i na strani srpskih civilnih žrtava. Svi nevino stradali građani ujedinjeni su u svojoj tragediji!“
Teško da se nešto takvoga moglo čuti i čuje u ratovima koje su vodili ili vode Amerikanci, Ukrajinci, Rusi, Izraelci…
Glavašević, koji je zalutao u politiku, relativno često daje izjave poput raznih pupovaca, ne bi li se dodvorio biračkom tijelu.
Dakle, ovaj intervju, sa sinom legendarnog Siniše Glavaševića, jedino je što se dan prije obilježavanja ponosa i tragedije u Vukovaru i Škabrnji može pročitati o ratnim događajima 1991.u ovom propagandnom političkom biltenu, koji izlazi na 40 stranica!
Čak i „čuveni“ i bradati Boris Dežulović u svojoj kolumni „Ugovor s đavlom“ ni jednom se rečenicom nije osvrnuo na Vukovar, već se raspisao o Coca Coli, tako da ovaj „samostalni srpski tjednik“ više nalikuje na nekakvi „školski list“, nego na nešto važno što financiraju građani Republike Hrvatske!
Stječe se dojam da jadni i žalosni novinari i suradnici ovog lista čekaju da se 18., 19. ili 20. studenoga dogodi neki eksces prigodom obilježavanja stradanja Vukovara i Škabrnje, pa da se onda raspišu, kako to samo oni znaju i umiju!
Nu, činjenica je da Hrvati financiraju Novosti, a da se oni „zahvaljuju“ na način da iz broja u broj pljuju i bljuju po svemu što hrvatski diše!
Postoji li nešto takvog ili sličnog još negdje na planetu?
Iznimno malo slušamo i čitamo kako su i na koji način srpski četnici ratovali u Vukovaru.
Četnici o Vukovaru
U časopisu „Vreme“ (Beograd) srpski novinar Jovan Dulović, 20. 11. 1995., objavio je razgovor s jednim četničkim dragovoljcem, s kojim je razgovarao u Vukovaru, četiri dana prije okupacije ovoga grada, u ranim jutarnjim satima.
Evo, što mu je među ostalim rekao:
„Noćas su iz vedra neba pale dve bombe stotinjak metara dalje od kuće u kojoj boravimo. Jutro smo dočekali u podrumu. Šljivančanin kaže da su hrvatski poljoprivredni avioni bacili dva bojlera napunjena eksplozivom, što zvuči neubedljivo, jer sam bio sve vreme budan i sem hrkanja Tome Peterneka ništa se drugo nije čulo. Kasnije nam je jedan raketaš objasnio da su naši nevešto gađali Vukovar raketama zemlja-zemlja. Potpuno su mi nejasni stavovi nekih jedinica, ne znam ko su im komandanti, ko koga mora da sluša, šta je čije zaduženje… Sve je, izgleda, stvar dogovora. U jednoj četi, na primjer, ima najmanje vojnika JNA, a najviše dobrovoljaca, teritorijalaca, šešeljevaca, raznog drugog ološa. E, sad, ko može, na primjer, bilo šta da naredi grupi pripitih dobrovoljaca zakrvavljenih očiju i s metkom u cevi automatske puške? Gledao sam pre neki dan kako maltretiraju dvojicu oficira JNA. Malo je trebalo da ih iz čista mira pobiju. Ovde se za ubistvo ne odgovara, a u pohod, odnosno napad, ide se samo kad se svi slože. Obavezno sa nekom flašom rakije. Više je nego izvesno, bar kad je reč o jedinicama smeštenim u Ulici novoj, da je jedini i osnovni motiv njihovog nazovi ratovanja najobičnija pljačka. Više puta se događalo da se pri podeli plena međusobno poubijaju.“
Inače, nakon okupacije Vukovara, ukazom Predsjedništva SFRJ na svečanosti 7. prosinca 1991. u kasarni „Maršal Tito“ u Beogradu dodijeljeno je 260 odlikovanja i priznanja vojnicima i starješinama koji su sudjelovali u „Operaciji Vukovar“ i 75 odličja i medalja za junaštvo. U više vojne činove unaprijeđeno je 40 vojnika i starješina, uz 34 izvanredna unapređenja.
Civilna vlast u Vukovaru je uspostavljena početkom prosinca 1991. Donijeta je odluka da Vukovar bude administrativni centar „Srpske oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema“. Predsjednik „vlade“ te oblasti bio je Goran Hadžić, a Slavko Dokmanović bio je predsjednik Skupštine općine Vukovar i član te „vlade“.
Iza njih ostale su brojne masovne grobnice nevinih Hrvata.
Svjedočanstva o zvjerstvima koje su se od strane četnika događale u ovom gradu, baš kao i Škabrnji, ima iznimno puno. Nu, u Vukovaru i Škabrnji se i dalje pitaju- hoće li ikada dočekati pravdu?
Ako se ne kazne četnički zločini vrlo lako se može dogoditi da će se povijest kad-tad ponoviti.
Možemo li to dopustiti?
Stoga je i dalje na obljetnicu okupacije Vukovara i Škabrnje najvažnije pitanje – tko je pobio sve te ljude? T
2 komentara
Uskoči u raspravuthyroid synthroid
Prijatelju, ovo smeće ne treba čitati. To pišu i financiraju ljudi bez morala, bez razuma i bez osjećaja. Kao da je Hitler izdavao novine nakon okupacije i teškog poraza! Ignorirati do konačne mirnodopske pobjede!