GLAVNE TEME

PUTENI PUTEVI MEDIOKRITETA

12. svibnja, 2013.

Pjesnik Walter Wiliem Safar o djevojčici koju su tukli jer je siromašna

Piše: Walter Wiliem Safar

Pročitao sam  pažljivo objavljen članak u Večernjim Listu i ostalim medijima,“Skandal u Osnovnoj školi Prišlin u Zagorju “ te osjetio mučninu i gorčinu. Kao pisac&pjesnik uvijek pišem diljem svijeta da je suosjećajnost najvrijednija ljudska vrlina, i ljudi bez te vrline su najveći siromasi, jer najveće siromaštvo je siromaštvo duha. Kako vi odgajate djecu? Govorite li im da je jedino mjerilo životnog uspjeha bogatstvo ili čast, pravednost, suosjećajnost i ljubav prema svim ljudima bez obzira na rasu, spol, religiju i materijlani stalež? To Vas ne pitam zbog sebe nego zbog vas samih. Nažalost postoje ljudi slaba duha kojima je cilj samo novac i vlast…. I takvi ljudi slaba duha, kao i njihovi podanici, pompozno će hodati putenim putovima mediokriteta prikazujući se kao stupovi demokracije i sa svojih visokih poza određivati što je istina a što nije, što je od koristi za društvo a što nije, i kao takvi upasti će u ralje bezosijećajnosti a da toga nisu niti svjesni.

I takvima opet poručujem onu staru indijansku poslovicu:

Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet

i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,

ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze,

ako si prevario čovjeka u ogledalu.

 Ovo je poučni  komentar jednog forumaša:

09.05.2013. u 11:21h promatrach je napisao/la:

u novinama svakako nije trebala izaći slika zlostavljanih, nego slike zlostavljača, njihovih roditelja, učiteljice, ravnateljice i ostale vrle svite koja se godinama češka iza uha… a naslov je trebao glasiti… ovo su zlostavljači sa onima koji su ih rodili i koji ih podržavaju u osnovnoj školi prišlin… eto, mislim da oni stvarno zaslužuju medijski prostor i da ih ljudi gledaju, jer očito s takvim ponašanjem žele biti u središtu pažnje….

Evo i  nekoliko pjesama iz moje zbirke pjesama” AGAINST ALL STREAM”

Dječak papirničar

© Walter William Safar

OSTANI SVOJ!

Kad stojiš u mraku  zapamti:

Na drugoj strani čake te nada,

1. oltar obasjan  svjelošću Tvoje plahe  duše!…

Znaj da ne pripadaš tu,

Jer svjetlo je tvoj pravi dom;

Kad stojiš u mraku  tebi se čini,

Kao da je tvoj jedini prijatelj snjegović,

Koji sada tako milo gleda u tebe,

S klupe na koje ga je postavila neka nježna,

1. ruka,

Mnoga prijatelja  koji te čeka na drugoj strani,

Čeka te svjetlost,

Stvorena milosrdnim dahom Stvoritelja;

Da, Ja to znam, tebi se čini,

Kao da  čitav svjet oko tebe tone,

U san bez snova,

Jer i ja sam stajao u mraku,

Upravo na onom mjestu,

Na koje ga je gurnula hladna ruka čovjeka,

U čijim grudima kameno srce vlada;

Kad se tama spusti među ljude,

Ti se pitaš zašto je svjetlost tako slaba,

Iako ljudi tako grozničavo pale svijeće?…

Zašto je nebo tako vlažno i crno,

Kao rosna mahovina na bezimenu grobu,

Iako ljudi tako grozničavo pale svijeće?…

Zašto šutljiva tama guši tihi jecaj slobode,

Iako ljudi pjevaje ode slobodi?…

Znam da ti nije lako,

Jer i ti,kao i mnogi čovjek,

1. hladni sustav,

Tek si mjesečeva sjena;

1. kroz šutljiv mrak,

Poseže vjetar noseći na svojim nježnim leđima Tvoju suzu,

Ostani svoj!…

Ostani svoja!…

Ostani čovjek!…

Iz mraka,

Izaći ćeš na svjetlost,

Kao pobjednik!

©Walter William Safar

ROAD OF DREAMS

When destiny leaves you alone in the dark;

When your mother and father leave you early,

All you have left are hope;

All you have left are dreams,

Yes, my friend, life rolls along the road of dreams,

And each dream is finished soon;

Travel in peace, dreams of mine,

Into the land of color,

 the wonderful land of noble memories,

So that my blind spirit might see through the turquoise moon’s eyes,

So that my tired spirit finds its peace in your sacred cradle.

Fly with the breath of Freedom,

So that you may sow the seed of young hope

In the courtyard of heavenly gates;

Travel in peace, dreams of mine,

To honor the many tears haunted by memories,

To honor the many stars haunted by lonely nights,

To honor the many winds haunted by prayers of the unfortunate;

Travel in peace, dreams of mine,

Into distant valleys of saturnine silences.

Find your humble home

In the infinity of human tragedies,

So that you may fraternize many unfortunates

With your merciful existence,

So that my lonely spirit can see the magnificent light

In the fraternal souls of people I hold dear;

When they want to kill your hope,

hoist your flag of dreams

And keep on marching your way,

like a noble soldier of Dreams.

©Walter William Safar