Generalić praktički nema dostojan spomen. Jedina je spomen-ploča ona koju smo mu mi branitelji podigli na obiteljskoj kući u Sigecu, gdje je živio i gdje je pokopan. I za ulicu u Koprivnici trebalo je urgirati, organizirati potpisivanje peticije i vršiti pritisak. Na kraju je dobio ulicu dugu oko 200 metara, u kojoj gotovo nitko ne živi
Napisao: Mladen Pavković
Koprivnica i Podravina s ponosom ističu Podravku i Vegetu, a uz Vegetu je neraskidivo vezano ime prof. Zlate Bartl (Dolac, BiH, 20.2.1920.-Koprivnica, 30.7.2008.). Žena koja je sudjelovala u stvaranju svjetski poznatog začina proslavila je ne samo Koprivnicu nego i cijelu Podravinu, pa i Hrvatsku. No, nakon njezina odlaska u mirovinu, o njoj se godinama gotovo nije govorilo.
Međutim, da se Zlati Bartl počne odavati priznanje kakvo zaslužuje, morala je urgirati Udruga branitelja Podravke, na čijem sam čelu bio 12 godina. Najprije smo joj na Podravkinoj fešti uručili veliku zlatnu plaketu. Potom sam na sastanku s tadašnjim predsjednikom Uprave Podravke upozorio na nepravdu prema „teti Vegeti“. Rečeno mi je kako je ona skromna žena i kako nije za priznanja. Kao da skromnost znači da čovjek ne zaslužuje poštovanje.
Prijedlog odbijen drugi put
Na kraju je prihvaćen prijedlog da joj se na velikoj Podravkinoj svečanosti uruči značajnije priznanje, što su djelatnici tvrtke dočekali s oduševljenjem. Kasnije je, također na našu inicijativu, dobila gradska i županijska priznanja, a izborili smo se i za trg s njezinim imenom u Koprivnici. Podravka je uredila i radnu sobu nazvanu po njoj.
Međutim, Zlata Bartl posljednje je godine života provela u koprivničkom Domu za starije i nemoćne. Kao braniteljska udruga predložili smo da dom ponese ime svoje najpoznatije stanarke. Prijedlog je odbijen. Nedavno je Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91, na čijem sam čelu, ponovno predložila isto.
Upravno vijeće Doma jednoglasno je odbilo da ustanova nosi ime Zlate Bartl. Po našem mišljenju, jedini je razlog to što su prijedlog iznijeli hrvatski branitelji. Teško je drukčije objasniti da domu, koji nema ime nijedne znamenite osobe, navodno „u ovom trenutku ne treba“ ime žene koja je obilježila identitet Koprivnice.
Ipak, vjerujemo da će se ta ustanova kad-tad zvati imenom „tete Vegete“. Vjerujemo i da će se grad jednom prestati crveniti zbog odnosa prema ženi čije je ime pronijelo Koprivnicu svijetom.
Slučaj s Generalićem
Slična se nepravda dogodila i Ivanu Generaliću, (Hlebine,21.12.1914.-Koprivnica, 27.11.1992.),, najpoznatijem hrvatskom slikaru naive u svijetu. Rođen u Hlebinama, godinama je živio u Sigecu, u općini Peteranec. Njegov je umjetnički opus kulturno blago ne samo Podravine nego i cijele Hrvatske. Ipak, ni desetljećima nakon njegove smrti Galerija Hlebine, u čijem se atriju čuvaju njegova najvrjednija djela, darovana hrvatskom narodu, ne nosi njegovo ime.
Generalić praktički nema dostojan spomen. Jedina je spomen-ploča ona koju smo mu mi branitelji podigli na obiteljskoj kući u Sigecu, gdje je živio i gdje je pokopan. I za ulicu u Koprivnici trebalo je urgirati, organizirati potpisivanje peticije i vršiti pritisak. Na kraju je dobio ulicu dugu oko 200 metara, u kojoj gotovo nitko ne živi.
Muzej grada Koprivnice nekoć je u svom amblemu imao Generalićev lik, no i to je ukinuto. Teško je ne zapitati se kakvu poruku time šaljemo: da se svojim velikanima divimo samo dok ih možemo isticati u turističkim prospektima, a kada ih treba stvarno poštovati, imenovati ustanovu, ulicu ili javni prostor – tada nastaju izgovori.
Podravina ne smije svoje velikane prepuštati zaboravu. Zlata Bartl i Ivan Generalić nisu tek povijesne osobe. Oni su dio identiteta ovoga kraja. Ako ih sami ne znamo poštovati, ne možemo očekivati da će ih cijeniti drugi. T
