Neki se s pravom pitaju, ako jedan Valentić propada u hrvatskom gospodarstvu, što je s drugima koji su se također bacili u privatni biznis? Ili se možebitno oko toga duga igraju neke druge igre? Kad je čovjek u politici i to na najvišim državnim funkcijama tada se očito dug ne računa. Uvijek netko plati, namiri troškove i Sava mirno i dalje teče
Napisao: Mladen Pavković
Nikica Valentić je navodno bio jedan od najboljih predsjednika Vlade Republike Hrvatske ((1993.-1995.). Obnašao je i dužnost savjetnika za gospodarstvo predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović. Ranije je bio na dužnosti generalnog direktora INA-Industrija nafte d.d. (najvećeg hrvatskog proizvođača naftnih derivata), a sjedio je i u klupi Hrvatskog sabora kao zastupnik (od 1995.). Inače, po zanimanju je pravnik.
Sve u svemu, imao je blistavu gospodarsku karijeru, još od komunističkih vremena.
U državnim poduzećima uspješan, privatno neuspješan
Nakon što je napustio mjesto predsjednika Vlade okrenuo se privatnom poduzetništvu, tj,. gospodarstvu. Vodio je neke građevinske i ine firme. I gle čuda – propao je kao „mali Ivica“! Mediji javljaju da njegova tvrtka Niva inžinjering odlazi u stečaj, da je dužna 1,35 milijuna kuna!?
Neki se s pravom pitaju, ako jedan Valentić propada u hrvatskom gospodarstvu, što je s drugima koji su se također bacili u privatni biznis? Ili se možebitno oko toga duga igraju neke druge igre?
Kad je čovjek u politici i to na najvišim državnim funkcijama tada se očito dug ne računa. Uvijek netko plati, namiri troškove i Sava mirno i dalje teče.
Valentiću, kako ste mogli voditi toliko uspješnih državnih firmi, a ne znate ili niste sposobni voditi jednu relativno malu, privatnu gospodarsku tvrtku, u kojoj ste bili sve- i direktor i predsjednik Nadzornog odbora?
To je pitanje svih pitanja!
Drugi pak, u šali, kažu, da su ti i takvi toliko „uspješni i sposobni“ da im ne bi dali ni ovce čuvati!
Prvi broj “Gardista”
Hrvatska svoj oslobodilački, Domovinski rat protiv srpskog agresora nije dobila samo streljivom nego i ustrajnim, točnim i pravovremenim izvješćima brojnih novinara, od kojih su neki, na žalost, žrtvovali i život kako bi pravovaljano izvijestili svijet o užasima, patnjama i boli koju je prolazio jedan mali narod u borbi za svoju slobodu.
U Koprivnici je, u sklopu slavne 117. brigade Hrvatske vojske, pod zapovjedništvom Dragutina Kralja, 25. listopada 1991. počeo izlaziti prvi hrvatski vojni list – „Gardist“ (urednik Mladen Pavković), kojeg smo u početku (dva-tri broja) vodili pod glasilo vojne pošte 2139 Koprivnica. Prije toga, početkom rujna, Vladimir Kostjuk i moja malenkost osmislili smo jedan od najpoznatijih ratnih plakata s nazivom „Hrvatska vas zove“, koji je, još u vrijeme kad je zločinačka JNA bila ovdje, lijepljen po Koprivnici i Podravini, ali i po Osijeku. Zahvaljujući i tom plakatu iznimno veliki građana, poglavito mladih, javio se u hrvatsku vojsku. Za prve brojeve „Gardista“ na žalost nismo mogli prikupiti veći broj suradnika. Ljudi su se bojali pisati, ali kako je vrijeme odmicalo sve ih je bilo više. Među prvima smo dobili službena dopuštenja da pišemo s prvih crta obrane. Novine su se mogle, besplatno, svakog tjedna nabaviti i na novinskim kioscima, a redovno su ih primali i branitelji na terenu. „Gardist“ je izlazio i nakon „gašenja“ 117. brigade u srpnju 1992., sve do sredine 1993. Kasnije je tiskan i reprint ovih novina, čiji se originalni brojevi još mogu naći u ponekom muzeju ili knjižnici.
Uredništvo „Gardista“ za istinu se borilo i na više drugačijih načina, sve pod motom – „Hrvatska vas zove“, kojeg sam također izmislio. Prvi smo u Hrvatskoj vojsci organizirali izložbu ratnih fotografija, koju je posjetio i cijeli tadašnji državni vrh na čelu s predsjednik RH i vojskovođom dr. Franjom Tuđmanom, humanitarne likovne i ine kolonije, tiskali ratne plakate, knjige, snimali dokumentarne filmove i drugo.
„Gardist“ su bile novine koje su se s nestrpljenjem očekivale i koje su ispunile svoju ratnu zadaću. T
