Kad dukat padne u moju škrabicu, tvoja duša leti u nebo.
(dominikanac Johann Tetzel, oko 1520. g.)
Piše: Saša Radović
Početkom godine ovaj je portal objavio podatke ankete na stranici thetoptens.com gdje mogu sudjelovati ljudi iz cijelog svijeta. Postali smo prvaci svijeta! Hrvatska je osvojila titulu najgluplje zemlje na svijetu! Od mnogih komentara u anketi, znakovit je ovaj: „Hrvati su toliko glupi. Zemlja je prekrasna, no vlada (uglavnom HDZ) uzima novac za sebe pa zemlja postaje siromašnija, a glupi građani stalno glasaju za najgoru vladu pa se čude zašto nema novca. Slušaju i užasnu glazbu koju zovu ‘cajke’. Baš uništena zemlja zbog glupih ljudi”.
Takvu konstataciju teško je priznati čak i samom sebi. Ali, za saznanje da smo zemlja s najvećom koncentracijom gluposti po stanovniku nije nam bila potrebna nikakva svjetska anketa. Pogledajmo se u ogledalu ili pogledajmo oko sebe, prijatelje svoje i rod svoj; prazni pogledi, zatucana priglupa lica i ponašanje slično polumrtvim zombijima. Ubili su nas, apatični smo, svaki novi udarac gospodara naših primamo s rezignacijom, sagnemo se ponizno i šutimo. One žive, vitalne Hrvate ti gospodari tjeraju s vjekovnih ognjišta nepravdom i pljačkom.
Kažu da „svaki narod zaslužuje svoju vlast”. U prijevodu na hrvatski jezik to izgleda ovako; glup narod zaslužuje lukavu, bezosjećajnu, gramzljivu, pohlepnu i podlu vlast!
Ljeta Gospodnjega 2019. zaista smo pretjerali u gluposti. Sve lakše prihvaćamo evidentne laži i spinove gornjogradskih mahera. Gledaju nas kroz TV ekran otvorenih očiju, s prezirnim bahatim osmijehom i lažu, lažu, varaju… U posljednje vrijeme pamet svakog mislećeg građanina vrijeđaju imovinskim karticama dužnosnika. Ukoliko dužnosnik ne navede u kartici garažu ili nadstrešnicu u svome dvorištu, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokreće postupak, istražuje, optužuje i osuđuje „krivokletnika”. Kazna; 1.000 kuna, 3.000 ili 5.000 kuna! Zašto? Je li to farsa ili zabavna priča za naivni puk?
Potpuno je svejedno što dužnosnik napiše u kartici, jer to nema baš nikakav učinak. Može napisati da mu vila ima 5.000 kvadrata, da ima pet jahta i 20 mercedesa (kao što je onaj iz Gabrijelinog dvorišta) i apsolutno ništa ne bi se dogodilo. Institucije „koje rade svoj posao”(!!!) neće upitati ministra ili dužnosnika, odakle mu tih 5.000 kvadrata vile na samom moru i ostale milijunske vrijednosti. Iako smo jako glup narod, znamo da ministri i dužnosnici ne žive 599 ili 700 godina i da im od plaća ne ostaju debeli milijuni. Ne mogu imati to što mnogi od njih imaju i da žive 50 svojih života.
Slijepi i gluhi DORH neće provjeravati PORIJEKLO IMOVINE i naši bogati pljačkaši mirno će šetati u parkovima svojih vila. Umjesto Remetinca ta Banda lopovska bit će „kažnjena” s nekoliko tisuća kuna i smijat će se mentalno retardiranim, pasivnim, glupim Hrvatima, braniteljima i dragovoljcima Domovinskog rata, u što i sebe ubrajam. S obzirom na to da pasivno prihvaćamo takvu elementarnu nepravdu – zaista smo glupi! Vrijedi ponoviti onaj komentar o hrvatskoj gluposti: „… vlada (uglavnom HDZ) uzima novac za sebe pa zemlja postaje siromašnija, a glupi građani stalno glasaju za najgoru vladu pa se čude zašto nema novca…”.
Šlag na torti gluposti je to što ne reagiramo na nove i nove spinove o sukobu interesa. Opet se ovih dana u medijima vrte vijesti o pitanju, hoće li bajno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenuti postupke protiv „kapitalaca”; Plenkovića, Bandića, Krstičevića, Bošnjakovića, Gabrijele Žalac…? Moramo se upitati: „Zašto tim uvaženim dužnosnicima treba nekakav labavi, sumnjivi alibi… za nešto”? Za što? Hoće li im kakva simbolična kazna Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od par tisuća kuna donijeti alibi ili oprost od svih mogućih grijeha? Na primjer, za milijardske štete nanesene svima nama. Možda za korupciju ili eventualnu nezakonito stečenu imovinu?
Za malo kuna
Formulu sličnu tom Povjerenstvu izmislio je papa Leon X. početkom XVI. stoljeća. Uveo je praksu podjele oprosta za novac. Njegov dominikanac Tetzel, počeo je prodavati indulgencije u okolici Wittenberga, baš kao što ih prodaje uvažena predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković u Zagrebu i okolici. Razlika je samo u tome, što je Tetzel tražio dukate za oprost grijeha, a naša skromna Nataša – malo kuna.
Ako smo mentalno retardirani i glupi da za tih malo kuna amnestiramo naše dužnosnike zbog odgovornosti za milijardske štete ili za očigledni drp – moramo li dati indulgencije (amnestije) i svim našim pljačkašima Domovine?
Primjera je koš i još, ali možemo izabrati aktualnu pljačku nazvanu „Uljanik”. Ministar financija Zdravko Marić rekao je ovih dana da iznos koji su porezni obveznici platili po osnovi državnih jamstava koja su protestirana za gradnju brodova u Uljaniku, a koji nisu izgrađeni, doseže 4,42 milijarde kuna. Ta skromna svotica od 4,42 tisuća milijuna kuna nije nestala kao vjetar u granama – netko je te milijardice popapao, ukrao, pokrao, opljačkao, zdipio, drpio… S obzirom da živim u Puli, posebice u zadnje vrijeme primijetio sam u gradu veliki broj mercedesa (kao što je onaj u Gabrijelinom dvorištu). Ima starijih, ali najviše je novih, novcatih! Ima i novih vila s bazenima, sve blizu mora. Da imamo „institucije koje rade svoj posao” možda bi kakav inspektor upitao tu finu gospodu, odakle im to? Jesu li naslijedili pomrle stričeve i tetke iz Amerike, jesu li su to možda zaradili u Uljaniku? Ili su, ne daj Bože, drpili, zdipili…?
Svi znamo da su u 99% slučajeva tih novih mercedesa i vila – drpili, zdipili! I, nažalost, znamo da im ni dlaka s glave neće pasti, a kamoli da će im one vrle i radine „institucije koje rade svoj posao” uzeti i jednu, jedinu lipu od opljačkane imovine! Požderane 4,42 milijarde s kojima smo platili svoju glupost ostat će nedirnute u mercedesima, vilama i na računima banaka u Villachu, Panami ili Belizeu… Navodno, tamo nema poreza ili su minimalni.
Ako se i dogodi kakva zatvorska kazna, pretvorit će se u guljenje krumpira. Netko će reći da smo glupi. Nismo glupi, nego najgluplji!
K&K i pučke kuhinje
Nakon uvreda hrvatskih mozgova indulgencijama Povjerenstva, osvanuo je ovih dana novi i zaista šokantni spin! Predsjednica Kolinda skupila je golemu grupu stručnjaka u želji stvaranja „CroBranda”, hrvatskog brenda kojim ćemo uvjeravati svijet da Hrvatska nije na samom dnu po svim ljestvicama ili kriterijima. Odmah su se javili pametni savjetnici koji predlažu osnivanje agencije koja bi se brinula o hrvatskom brendu. Dakle, uz onih nepotrebnih i jalovih „1000” uhljebničkih agencija – još par desetina uhljeba i parazita u novoj agenciji, u novim prostorima i s novim skupim službenim limuzinama.
Predsjednica živi u maglenim oblacima glamura, modnih revija i putovanja po svijetu. Ne može shvatiti da se šarene laži zamotane u prozirni celofan ne mogu tek tako prodati. Prije svih tih igara oko umjetnog hrvatskog brenda – treba počistiti kuću, oprati suđe…, nahraniti djecu, jer je svako peto dijete u Republici Hrvatskoj – gladno!
Treba poštovati istinu ma kako gadna i surova bila. Uz neospornu ljepotu Lijepe naše (za što nismo ni krivi, ni zaslužni!), percepcija turista je; smrad kanalizacije, loš i ograničen javni prijevoz, gužve u gradovima, nacionalnim parkovima i na plažama te slaba ponuda parkirnih mjesta. Naš turizam nema ponude, Hrvatska je najnekonkurentnija država u odnosu na europske i mediteranske rivale. Postoji i problem ljudskih resursa. Po indeksu konkurentnosti na tržištu rada smo 100. od 138 zemalja na svijetu, a Horwath HTL-a iskazuje da smo zadnji i predzadnji na svijetu na ljestvici privlačenja i zadržavanja radnika.
Ono dobro i lijepo što smo imali na širem planu; sjajni liječnici, uspješni znanstvenici, inovatori i sportaši – nestaje u paničnom stampedu. Proizvodnja zamire, prenapuhani birokratski balon uhljeba raste!
Da bi se ovaj naivni spin pretvorio u nešto pozitivno i istinito ne treba nam ona „1001.” agencija s pripadajućim novim uhljebima. Treba samo naš postojeći hrvatski brend „K&K” (korupcija i kriminal!) po kojem smo prepoznatljivi u svijetu, što prije likvidirati i stvoriti uvjete za normalan život u 21. stoljeću. Umjesto jalovih agencija treba graditi nove pučke kuhinje, jer su mnogi Hrvati gladni.
Sve ove laži, prijevare, spinove i manipulacije navedene u gornjem tekstu – mogu se primijeniti na svaku od stotina hrvatskih afera. I na konstataciju o našoj gluposti.
– Ima li tomu lijeka? – pita pesimist.
– Ima! – kaže optimist i nastavi. – Može se nešto dogoditi brzo, preko noći. Ujutro se možda probudimo pametni. Događalo se to u povijesti..!
