GLAVNE TEME SPORTSKI ŽIVOT

TREBA NAM PAULO ROSSI IZ ŠPANJOLSKE ’82. ILI DA KRAMA, LIVAJA, PETKOVIĆ I PERIŠIĆ ZABIJU PO JEDAN

8. prosinca, 2022.

Na predzadnjeoj presici ispred Viniciusa Juniora na stol se popela maca. Moja je pokojna majka, kad je kod mene u sobu, često na laptopu, počeo kroz prozor se uvlačiti i drijemati njen žuti mačak, znakovito zborila da je to dobar znak. Za mačkoljupce svakako. Brazilski nogometni superstar ju je pogladio i glasogovornik malo i onda ju je grubo bacio sa stola. Po mojoj pokojnoj majci nije dobro postupio, a i nogometaši su itekako sujevjerni. Primjerice u Francuskoj kada su Ćirini Vatreni krenuli također na četverofinalnu utakmicu s Njemačkom na putu do stadiona autobus je zalutao pa naišao na svatove. Skoro su zakasnili na utakmicu, dok su drugi paničarili Šuker je spokojno rekao:“Naići na svatove u Španjolskoj znači sreću“. I vatreni su razbili Njemačku tri-nula. To je bila senzacija kao ona pobjeda Italije nad Brazilom u Španjolskoj

Napisao: Dražen Stjepandić

Mnogo toga se promijenilo, ali Brazil je u nogometu ostao Brazil. Primjerice žene nekada nogomet nije interesirao, barem one normalne, nogomet je predstavljao mušku zonu, dok se danas cure sastaju s curama po kafićima, spoje stolove i gledaju utakmice. Nekada su muškarci bili ti koji bi vas uoči važnih utakmica propitkivali za nadanja, prognoze i očekivanja, u ovo vrijeme ženski rod me više propitkivao za očekivanja u petak, 9. prosinca, od 16 sati  kad će se Hrvatska suprostaviti Brazilu.

Uoči Kanade i Japana sam bio optimističan i donekle dobar prognozer. Premda Japan nismo dobili u skok igri, Hrvatska je čak primila gol nakon izvođenja kornera, kasnije je Perišić izjednačio glavom i to izvan šesnaesterca. Japanci nisu Hrvatsku pretrčali, a Japan nije nadskakan. Dakle ono što se prije utakmice čini očitim ne mora se dogoditi.

Nogometne zvijeri

Ovaj Brazil nije običan Brazil. „To su sve same zvijeri“, izjavio je Zdravko Mamić za RTRS. Naravno, nogometne zvijeri. Opći je stav da je ovo je zaista dosta bolji Brazil negoli inače. Do sada su pregazili Srbiju i Južnu Koreju. Sa Švicarskom su bili povućeniji, tek jedan bljesak je sjevnuo i to je bilo dovoljno za prolazak. Izgubili su od Kameruna s igračima s klupe. Brazil je jedina reprezentacijka koja je u igru uvela svih 26 igrača, čak sva tri golmana.

Ova Hrvatska je definitivno iskusniji, taktički bolji i organiziraniji tim od Kameruna. Protiv Hrvatske u četvrtfinalu neće igrati oni slabije zastupljeni, ali zar se ne kaže da Brazil ima dvije potpuno izjednačene momčadi. Dakle i oni na koje izbornik Selecaoa Tite najviše računa, ovi učestaliji u sastavu, mogu imati slabiji dan. To je Hrvatskoj teoretski prvi mig za priželjkivano čudo.

“Ne ismijavati Brazil”, napisao je pokojni Amigo kad su ih ono njemački panceri na domaćem terenu na Svjetskom Prvenstvu u Brazili 2014. nabili 7:1. Tako slab dan teško je očekivati.

Izbornik Zlatko Dalić i kapetan Luka Modrić na zadnjoj presici uoči četvrtfinala smatrali su kako se Bazilijancima ne smije dozvoliti da se razmašu. Treba im stati blizu. Koreanci to nisu radili. Zatim smatraju da Brazilijanci slabije reagiraju na veći posjed lopte.

Još kad bi ponovili igru kao protiv Francuske u Parizu, onu rastrčanost, hrabrost i blokove kada je Hrvatska pobjedila u Ligi nacija 1:0 onda bi izgledi za prolazak bili povećani. Nije mala stvar ni to što, osim u Hrvatskoj, vatrenima protiv Brazila se ne daje mnogo šansi. Rasterečenost u ovakvim utakmicama uvijek dobro dođe. Osim toga protiv dobrih momčadi je nekada lakše igrati. Možda se vatreni protiv Brazila trgnu na razinu najboljih rezultata.

Čuda nad čudima

Dobro sam zapamtio kada je Italija prošla Brazil na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. „U kad je to bilo?“, kaže mi mlada fizioterapeutkinja na terapijama dok joj napamet nabrajam tadašnji sastav Italije: Zoff, Shirea, Cabrini, Colovati, Oriali, Graziani, Rossi, Tardelli i Conti. Svi iz Juventusa, osim Altobelija i Orialija iz Intera, te Grazianija iz Fiorentine i Brune Contija iz Rome. Na klupi uz rezerviste Altobellija, Causia i Bergomija, također iz Intera, legendarni Enzo Bearzot, a pomoćnik mu drugi Furlian iz Trsta Cesare Maldini, otac Paula Maldinija. Brazil možda i jači nego ovaj sada sa: Sokratesom, Zicom, Falcaom, Leandrom, Oscarom, Ederom, Serzinhom, Juniorom…

Za prvi gol Italije Cabrini je više poslao loptu u prostor, više uposlio suigrača poluvisokom nego nabacio, iskosa, s lijeva u šesnaesterac, a Paulo Rossi glavom u trku za pogodio je za vodstvo Italije. Pablito kako su zvali Paula Rossija zabio je tri gola, a Sokrates i Falcao za Brazil po jedan. Ukupno Italija:Brazil 3:2.Bila je to do tada najveća senzacija toga Mundijala. Italija je poslije te pobjede u Barceloni dobila takav zamašnjak da je te 1982. preko Poljske, ponovno Rossi dva puta u polufinalu, i Njemačke 3:1 u finalu, Rossijev peti gol, otišla do kraja. Čudo nad čudima. Kad je to bilo misli se mlada Monika dok joj pričam. Da, ali je bilo. Enzu Bearzotu na naslovnicama su se kasnije ispričavali jer su ga prije toga užasno kritizirali. Italija se do Brazila provlačila nekako kao sada Hrvatska s istim omjerom pobjeda i neodlučenih. Tri nerješene u skupini i jedna gusta pobjeda 2:1 protiv Argentine s Maradonom.

Tko bi sutra među vatrenima mogao biti naš, nažalost prošle godine preminuli  Paulo Rossi? Krama? Livaja? Petković? Perišić? Hm, ne moraju po tri neka svaki da po jedan bilo bi fantastično.

Ako bude tako onda je proći Brazil već lakše izvedivo. Uzgred od Mundiala u Japanu i Južnoj Koreji 2002. kad su zadnji put bili prvaci svijeta, dakle prije dvadeset i pol godina Brazil je u četvrtfinalu nije izbacio s turnira neku europsku reprezentaciju.

Dalje, na predzadnjeoj presici ispred Viniciusa Juniora na stol se popela maca. Moja pokojna majka, kad je kod mene u sobu, često na laptopu, počeo ušuljavati kroz prozor i drijemati njen žuti mačak, znakovito mi je zborila da je to dobar znak. Za mačkoljupce svakako. Brazilski nogometni superstar ju je pogladio, a glasogovornik Brazila malo i onda ju je grubo bacio sa stola. Po mojoj majci nije dobro postupio, a i nogometaši su itekako sujevjerni.

Primjerice onomad u Francuskoj, kada su Ćirini Vatreni krenuli također na četverofinalnu utakmicu s Njemačkom, na putu do stadiona vozač autobusa je zalutao, tako naišao na svatove. Skoro su zakasnili na utakmicu, dok su drugi paničarili, Šuker je tada spokojno rekao:“Naići na svatove u Španjolskoj znači sreću“. I vatreni su razbili Njemačku tri- nula. To je bila senzacija kao ona pobjeda Italije nad Brazilom u Španjolskoj.

Ne vjerujem da će i ovo biti uobičajena utakmica. I auditorij će biti ogroman. Hrvatsku će gledati cijeli svijet, kao onda na otvaranju Mundiala u Brazilu. Primjerice Brazil protiv Srbije u Italiji je gledalo 6,6 milijuna Talijana, premda ovo što se događa u Kataru na Apeninima ne izaziva pretjeran interes. Talijani kažu Svjetsko prvenstvo u nogometu bez Talijana je kao pizza bez rajčice, kao špageti bez permazana.

Znam da to neće biti samo tako, ali kada protrljam misli, evo još priloga za nadu. Ljudi iz HNS su boravak u Dohi rezervirali do 18. prosinca. Dan nakon finalne utakmice. Sigurno su Modrića, Kovačića i Brozovića pitali što misle o tome, oni odavno s brazilijanskim zvijezdama dijele svlačionice. Znaju kako igrati s njima.

Ovo je pedeseta jubilarna utakmica Vatrenih na svjetskim prvenstvima. Ako se prođe Hrvatsku čeka i 52-ća. Nadam se ne rimuje s tuga.