Moramo imati u vidu, da kada se i poduzmu sve potrebne, moguće mjere zaštite, rizici, u ovom slučaju terorističke prijetnje, se ne mogu nikada potpuno isključiti, odnosno moramo prihvatiti „ preostali rizik „ tj. „ familijarizirati „ se sa rizikom.
Za društvo u cjelini i svakoga građanina to znači da smo suočeni sa novim dramatičnim asimetričnim prijetnjama koje će nam zasigurno uvelike promijeniti svakodnevni život, navike i ponašanja
Napisao: Ivan Čulo
Svjedoci smo nažalost posljednjih tragičnih događaja od kojih su najopasniji i najpotresniji migrantski val prema Europi i krvavi teroristički napadi izvršeni u Francuskoj i Austriji.
U ovome ćemo tekstu nastojati iznijeti osvrt i analizu mogućih utjecaja ovih događaja na civilizacijske tekovine poglavito zapadne civilizacije, kao i cjelokupnu sigurnost država i društva na globalnoj razini te njihove implikacije na svakodnevni život i sigurnost građana u svijetlu terorističkih prijetnji i mogućih ugroza.
Ponajprije treba istaknuti kako je terorizam općenito, svjetski problem koji ima svoju duboko povijesnu genezu, odnosno uzroke, koji se kriju u mnogim ekonomskim, socijalnim, povijesnim, religijskim, geopolitičkim i drugim društvenim odnosima.
Posebice se to odnosi na dijelove svijeta u kojima već dugo vremena tinjaju ili su se razbuktali mnogi neriješeni konflikti, nesuglasice, netrpeljivosti i mržnja animoziteti i međusobne pretenzije pojedinih država i naroda prema prisvajanju tuđih teritorija i resursa za život.
Treba dakle poći od toga da su posljednji nemili događaji samo rezultat, koji ima svoje korijene u naprijed navedenim uzrocima, a imati će zasigurno nesagledive i dugoročne posljedice na cijelo čovječanstvo.
Ujediniti snage
Stoga cijela međunarodna zajednica mora biti svjesna činjenice, da je ova posljednja, krajnje nehumana eskalacija terorizma, koja ne preza od ubijanja nevinih žrtava kao i uništavanja svjetske kulturne baštine i prirodnih resursa, odnosno kulturocida i ekocida, pokazala svi narodi i države mogu u svakom trenutku postati mete i potencijalne žrtve.
Čitava međunarodna zajednica mora ujediniti sve snage i raspoložive resurse, da prije svega razriješi uzroke zbog kojih je došlo i dolazi do terorizma i onemogući i zaustavi daljnje širenje i eskalaciju nasilja.
Pri tome se svi moramo ujediniti i upotrijebiti sva legitimna pa i represivna sredstva.
Ugrožena je dakle čitava međunarodna zajednica, države, institucije i građani kao pojedinci.
Ovdje nećemo govoriti o tome na koji će se način međunarodna zajednica, države njene i političke institucije nositi u borbi protiv terorizma.
Iznijeti ćemo neka iskustva i saznanja, o tome kako se institucije i njihovi zaposlenici i građani moraju ponašati kako bi na vrijeme otkrili i spriječili pokušaje terorističkih djela i zaštitili ljudske živote i materijalna dobra, ukoliko se unatoč svim poduzetim mjerama i radnjama ipak zločini dogode.
Potrebno je prije svega poduzeti mjere za postizanje više razine sigurnosti i samozaštitnog ponašanja u institucijama, objektima i javnim površinama, odnosno educirati građane i zaposlenike kako na vrijeme prepoznati moguće počinitelje i njihova ponašanja, kako komunicirati i surađivati sa službama koje rade na prevenciji i sprječavanju terorizma i kriminaliteta, te kako se ponašati u slučajevima kada ipak dođe do terorističkih napada, kako bi se posljedice po život i zdravlje, te materijalna dobra svele na najmanju moguću mjeru i ukoliko je moguće, locirali i uhvatili počinitelji.
Ovo je vrlo bitno jer su iskustva pokazala, da je u slučajevima kada su eventualni počinitelji bili na vrijeme otkriveni i spriječeni i uhvaćeni to bilo zbog toga što su sami građani na vrijeme uočili sumnjive osobe, pojave, ponašanja, kretanja i drugo i to na vrijeme dojavili policiji i drugim službama koje rade na prevenciji i sprječavanja terorističkih djela.
Sve je ovo bilo u slučajevima društava u kojima je i inače visoko razvijena sigurnosna kultura i svijest o samozaštitnom ponašanju i postupanju jer su za to educirani.
Naime građani i zaposlenici su ti koji svakodnevno borave i rade na svojim radnim mjestima, domovima i javnim površinama, i oni su upravo ti koji mogu na vrijeme uočiti i prepoznati da se netko sprema izvršiti bilo kakva oblik nasilja.
Bitna je dakle uska međusobna povezanost, dobra suradnja i povjerenje između službi koje brinu o sigurnosti, samih građana i zaposlenika.
Za prevenciju i djelovanje međutim postoje određeni preduvjeti, iskustva i postulati struke.
Poznavanje načina postupanja u posebnim okolnostima je kao što smo naveli bitan preduvjet.
Međutim za postizanje sigurnosti moraju postojati pretpostavke pomoću kojih bi se mogućnost ugrožavanja objekata, osoba i imovine, svela na najmanju moguću mjeru, a to će odgovornim osobama uvelike olakšati procjenu stanja, i donošenje odluka u posebnim okolnostima.
Prva i osnovna pretpostavka bez koje ne možemo govoriti o ozbiljnijoj zaštiti objekata, osoba i imovine je izrađena Prosudba ugroženosti Plan zaštite objekta.
Temeljni smisao ovih dokumenata je napraviti snimku postojećeg stanja sigurnosti objekta, ponderirati vrste i opseg ugroza koje mu prijete, te kroz Plan zaštite, što mu je prvenstvena uloga definirati sigurnosne protokole, za sve zaposlenike i sve situacije mogućih ugroza.
Putem plana zaštite moguće je uvelike smanjiti manevarski prostor osobama koje imaju namjeru izvršiti teroristički čin te tako podići razinu sigurnosti.
Slijedeći korak je izrada i razrada plana postupanja koji uključuje detaljne ali koncizne jasne, mjere i postupke za sve zaposlenike i u svim slučajevima, od početnih sumnjivih indicija, pa završno i počinjenja samog terorističkog čina te saniranja posljedica.
Ovlaštena osoba može izvršiti vlastitu prosudbu ozbiljnosti prijetnje, za svaki pojedini slučaj ili događaj, posebice ukoliko je, prijetnja upućena razgovorom, odnosno usmeno, čime je prosudba olakšana, jer se u većini slučajeva mogu izvući korisni zaključci na kojima će se temeljiti daljnje radnje i postupanje.
Planovi i procedure
Bitno je naglasiti da se za sve donesene propisane postupke i procedure, svi zaposlenici moraju obučiti i kontinuiranu trenirati i čak provoditi vježbe, primjerice vježbe evakuacije i spašavanja.
Nadalje Prosudbu ugroženosti, Plan zaštite i Plan postupanja kao i sve druge provedbene mjere potrebno je stalno i kontinuirano ažurirati i evaluirati, u skladu sa novonastalim izmijenjenim internim i eksternim okolnostima i novonastalim ugrozama.
Ovi planovi i procedure su već odavno implementirani u instituciji autora članka i bilo bi jako dobro da ih usvoje i druge institucije i pravne osobe.
O konkretnim postupovnicima, procedurama i „manualima“ je autor već pisao u nekoliko brojeva časopisa “Zaštita”, dakle načelno su javno dostupni, ali se naravno podrazumijeva da, su procedure u interrnoj uporabi u samoj instituciji klasificirani jer sadrže informacije i podatke koji se moraju štititi, kako ne bi došlo, upravo do narušavanja sigurnosti same institucije.
Moramo imati u vidu, da kada se i poduzmu sve potrebne, moguće mjere zaštite, rizici, u ovom slučaju terorističke prijetnje, se ne mogu nikada potpuno isključiti, odnosno moramo prihvatiti „ preostali rizik „ tj. „ familijarizirati „ se sa rizikom.
Za društvo u cjelini i svakoga građanina to znači da smo suočeni sa novim dramatičnim asimetričnim prijetnjama koje će nam zasigurno uvelike promijeniti svakodnevni život, navike i ponašanja.
Ono što treba poručiti građanima da su s jedne strane pred nama novi, veliki i vrlo podmukli rizici, a njihovi izvršitelji ne prezaju ni pred kime, niti pred čime i odlučni su uništavati, vlastite i tuđe živote i dobra, ali na to moramo biti odlučno i spremno, bez straha odgovoriti.
Ne treba dakle podleći strahu i panici nego nastaviti održati vlastitu kvalitetu življenja, društva u cjelini, kao i očuvanje svih društvenih vrijednosti na kojima počiva ljudska, a u našem slučaju zapadna civilizacija, a posebice Europa kao njena kolijevka.
Naime jedan od najvažnijih ciljeva ekstremista i anarhista svih boja, je da čine teroristička djela na najbrutalnije i najsvirepije načine, nad najnevinijim žrtvama, kako bi uništili sve najplemenitije tekovine ljudske civilizacije, i nametnuli svoje monstruozne i retrogradne ciljeve i ideje te posijali strah i paniku.
Zaključno ušli smo u doba novih povećanih i nesagledivih sigurnosnih izazova i rizika kave do sada nismo poznavali i koji su izuzetno opasna prijetnja cijelom čovječanstvu.
Povijest je pokazala da smo mnoge pobijedili i iskorijenili ali su se uvijek pojavljivali novi.
Ohrabrujuća je činjenica da ih možemo na vrijeme prepoznati i svi zajedničkim snagama pronaći odgovore na njih, i ako ih već ne možemo spriječiti u potpunosti, učiniti sve da njihove posljedice kada se već dogode, budu što manje za sve nas.
A to možemo jedino ako smo u tome jedinstveni, spremni, odlučni, hrabri, odgovorni i osposobljeni. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.