SUTRA KUPUJEM POSTER ISLANDA

SUTRA KUPUJEM POSTER ISLANDA

28. lipnja, 2016.

 

Engleska – ispala. Svi gromovi ovoga svijeta. Su se zvlekli iz E.Unije. Sad su frknuli s Europea. Pa, kaj buju tu. Nothing! Ništa. Good by! Tako bi referirali novinarski početnici. U mojim godinama, ja sam drugačiji. Oštar. Do balčaka. Englezi nemaju pojma. Islanđani, znaju. Koliko samo toga. Bili su jači na lopti,  bolji u kombinatorici, u pregledu igre, u konačnici, u ostvarenju, u prebačaju igre, u suverenosti, u tehnici, u samouvjerenosti svakog od tolikih ‘ossova’, u zalaganju, u odlučnosti, u hladnokrvnosti, u borbi čovjek na čovjeka, na prostor. U čudesnoj sigurnosti. Pa i – ležernosti

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

St. Dennise: Italija – Španjolska 2:0

Zakašnjela tika-taka Furije, Italija na Nijemce!

Ono što je viđeno na St.Dendisu, znalo se: Kontre Italije i kombinatorika Španjolaca. Conte  je ostavio svoje papiriće, s kojima se penjao čak i na krov svlačionice, Del Bosque našao je prvi dio svoje postavke-tika. Ne i onaj drugi – taka. A, protiv brzih Talijana, silno organiziranih, pa za kog su vraga odlazili u Novi svijet, svojevremeno, s onim upadicama u čistim plohama, punih slikarskog crnila i bjeline, dižući De Geu u zrak, u lijevo i desno, nije se dalo. Tako se igralo, iz trena u tren. Pogotovo u prvom dijelu. Taj je bio, uvjerljivo – Azzurra.

Nakon niza prilika i dobrih obrana Španjolca, stiže ‘kazna’.1:0. Italije. Odbijena lopta, loše, inače dobrog De Geje, kao i Subašić  (op.a.), na udarac Edera, pada do Chellinija, u punom  naletu nepokrivenog, i ovaj donosi zasluženu prednost. Nogomet, koji je bio ne samo branilački, bio je napadački i – stvaralački. Moglo je biti još italo – golova. Tek u nastavku, Španjolci su krenuli, vrlo ozbiljno,   u traženje svoje igre, s kojom su odnijeli dva naslova Europe. No, nisu imali  živaca. Našli su prvi dio – tiku, ali ne i onaj, za uspješni kraj-taku. Sad je i Iniesta polovio, ono malo konaca, dao je Furiju daha. I – duha. No, ‘Il vecchio’, stari Buffon, zgurao je svojih trideset osam godina, pod jastuk. Branio je kao dečko. Španjolci su se dočepali i visoke minutaže posjeda lopte. I to je bilo sve. Oni traže gol. Piquet je bio na domak Buffona, nije bio gol. A, onda, dogodilo se ono, što je za italo-igru tipično. Kad se protivnik slio, u valovima, na domak samog gola Azzurra – contra. Španjolci su prespori, Darmianija nitko ne stiže, puca, odbijanac De Gea, a Pelle, koji je sličan, s jednim ‘el’ više kralju nogometa,  trese mrežu. 2:0. I Turčin fućka kraj. Comedia e finita. Italija u četvrt-završnici. Zna se. Na Njemačku! Del Bosque, moj prijatelj, najvjerojatnije u – penžiun. I to je nogomet.

Nice: Engleska – Island 1:2

Island oduševio Nicu. Englezi dobili po piksi!

Trebalo bi se zvati čudo. I  više: nad čudima. Još više-ludnica! Engleska – ispala. Svi gromovi ovoga svijeta. Su se zvlekli iz E.Unije. Sad su frknuli s Europea. Pa, kaj buju tu. Nothing! Ništa. Good by! Tako bi referirali novinarski početnici. U mojim godinama, ja sam drugačiji. Oštar. Do balčaka. Englezi nemaju pojma. Islanđani, znaju. Koliko samo toga. Bili su jači na lopti,  bolji u kombinatorici, u pregledu igre, u konačnici, u ostvarenju, u prebačaju igre, u suverenosti, u tehnici, u samouvjerenosti svakog od tolikih ‘ossova’, u zalaganju, u odlučnosti, u hladnokrvnosti, u borbi čovjek na čovjeka, na prostor. U čudesnoj sigurnosti. Pa i – ležernosti. Znali su se i poigrati. I baciti, kao pravi umjetnici ruleta, trokut. Nogometaški: zahaklati. Nekadašnji su nogometaški vučitelji dobili takvu pljusku koja ulazi u British Museum. Šamarčina. Da sve zvoni. Rooney, kojeg i danas, ili do danas, toliki su smatrali kraljem ove igre, nije povukao niti jedan suvisli potez. Na kraju, nije ni zaplakao! Istina, on je zabio jedanaesterac za 1:0 Albiona, koji ovog puta, nije bio nimalo – gordi, i tomu je bilo sve. Sve drugo, jadno, nikakvo. Trećerazredno. O drugima, čemu riječi. Sutra kupujem poster Islanda, u bilo kojim novinama. Jedno, to sam već pisao, zdravlje. Tijela i duha. A svakom od njihovih puca, sočnih obraza,  među gledateljstvom na tribinama Nice – pusa! Koja je bila, de ne vučem mačka za rep Islanđana, brazilska, za 1:2. Išla je lopta od noge do noge  i onda niska, gotovo pužeća. Za Harta, vruče željezo. Tko bi očekivao da je to slika  i prilika jednog kraja. Jednog, koji s piše i riše, čitavo jedno stoljeće. A, poravnanje! Bila je to – ubacaljka – iz auta, Gunarssona, glavom prebačaj  Arnassona,  i onda, doček: Sigurdsson. 1-1. Par minuta, poslije smušenog Rooneya. Bravo! Ova pobjeda Islanda sigurno ostaje pečat čitavog Europea ’16. U čistom zlatu. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 28 lipnja, 2016, 11:46

    Kaže (jučer) onaj smušeni čačić da su oni (tzv rvatska) pobjednici? Rvatski nogometaši, navodno najbolji, dali su se prestrašiti od nekoliko milanovićevih četnika. Svaka čast! Tipični hrvatski kukavičluk.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code