AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

SUTRA KUPUJEM POSTER ISLANDA

28. lipnja, 2016.

Engleska – ispala. Svi gromovi ovoga svijeta. Su se zvlekli iz E.Unije. Sad su frknuli s Europea. Pa, kaj buju tu. Nothing! Ništa. Good by! Tako bi referirali novinarski početnici. U mojim godinama, ja sam drugačiji. Oštar. Do balčaka. Englezi nemaju pojma. Islanđani, znaju. Koliko samo toga. Bili su jači na lopti,  bolji u kombinatorici, u pregledu igre, u konačnici, u ostvarenju, u prebačaju igre, u suverenosti, u tehnici, u samouvjerenosti svakog od tolikih ‘ossova’, u zalaganju, u odlučnosti, u hladnokrvnosti, u borbi čovjek na čovjeka, na prostor. U čudesnoj sigurnosti. Pa i – ležernosti

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

St. Dennise: Italija – Španjolska 2:0

Zakašnjela tika-taka Furije, Italija na Nijemce!

Ono što je viđeno na St.Dendisu, znalo se: Kontre Italije i kombinatorika Španjolaca. Conte  je ostavio svoje papiriće, s kojima se penjao čak i na krov svlačionice, Del Bosque našao je prvi dio svoje postavke-tika. Ne i onaj drugi – taka. A, protiv brzih Talijana, silno organiziranih, pa za kog su vraga odlazili u Novi svijet, svojevremeno, s onim upadicama u čistim plohama, punih slikarskog crnila i bjeline, dižući De Geu u zrak, u lijevo i desno, nije se dalo. Tako se igralo, iz trena u tren. Pogotovo u prvom dijelu. Taj je bio, uvjerljivo – Azzurra.

Nakon niza prilika i dobrih obrana Španjolca, stiže ‘kazna’.1:0. Italije. Odbijena lopta, loše, inače dobrog De Geje, kao i Subašić  (op.a.), na udarac Edera, pada do Chellinija, u punom  naletu nepokrivenog, i ovaj donosi zasluženu prednost. Nogomet, koji je bio ne samo branilački, bio je napadački i – stvaralački. Moglo je biti još italo – golova. Tek u nastavku, Španjolci su krenuli, vrlo ozbiljno,   u traženje svoje igre, s kojom su odnijeli dva naslova Europe. No, nisu imali  živaca. Našli su prvi dio – tiku, ali ne i onaj, za uspješni kraj-taku. Sad je i Iniesta polovio, ono malo konaca, dao je Furiju daha. I – duha. No, ‘Il vecchio’, stari Buffon, zgurao je svojih trideset osam godina, pod jastuk. Branio je kao dečko. Španjolci su se dočepali i visoke minutaže posjeda lopte. I to je bilo sve. Oni traže gol. Piquet je bio na domak Buffona, nije bio gol. A, onda, dogodilo se ono, što je za italo-igru tipično. Kad se protivnik slio, u valovima, na domak samog gola Azzurra – contra. Španjolci su prespori, Darmianija nitko ne stiže, puca, odbijanac De Gea, a Pelle, koji je sličan, s jednim ‘el’ više kralju nogometa,  trese mrežu. 2:0. I Turčin fućka kraj. Comedia e finita. Italija u četvrt-završnici. Zna se. Na Njemačku! Del Bosque, moj prijatelj, najvjerojatnije u – penžiun. I to je nogomet.

Nice: Engleska – Island 1:2

Island oduševio Nicu. Englezi dobili po piksi!

Trebalo bi se zvati čudo. I  više: nad čudima. Još više-ludnica! Engleska – ispala. Svi gromovi ovoga svijeta. Su se zvlekli iz E.Unije. Sad su frknuli s Europea. Pa, kaj buju tu. Nothing! Ništa. Good by! Tako bi referirali novinarski početnici. U mojim godinama, ja sam drugačiji. Oštar. Do balčaka. Englezi nemaju pojma. Islanđani, znaju. Koliko samo toga. Bili su jači na lopti,  bolji u kombinatorici, u pregledu igre, u konačnici, u ostvarenju, u prebačaju igre, u suverenosti, u tehnici, u samouvjerenosti svakog od tolikih ‘ossova’, u zalaganju, u odlučnosti, u hladnokrvnosti, u borbi čovjek na čovjeka, na prostor. U čudesnoj sigurnosti. Pa i – ležernosti. Znali su se i poigrati. I baciti, kao pravi umjetnici ruleta, trokut. Nogometaški: zahaklati. Nekadašnji su nogometaški vučitelji dobili takvu pljusku koja ulazi u British Museum. Šamarčina. Da sve zvoni. Rooney, kojeg i danas, ili do danas, toliki su smatrali kraljem ove igre, nije povukao niti jedan suvisli potez. Na kraju, nije ni zaplakao! Istina, on je zabio jedanaesterac za 1:0 Albiona, koji ovog puta, nije bio nimalo – gordi, i tomu je bilo sve. Sve drugo, jadno, nikakvo. Trećerazredno. O drugima, čemu riječi. Sutra kupujem poster Islanda, u bilo kojim novinama. Jedno, to sam već pisao, zdravlje. Tijela i duha. A svakom od njihovih puca, sočnih obraza,  među gledateljstvom na tribinama Nice – pusa! Koja je bila, de ne vučem mačka za rep Islanđana, brazilska, za 1:2. Išla je lopta od noge do noge  i onda niska, gotovo pužeća. Za Harta, vruče željezo. Tko bi očekivao da je to slika  i prilika jednog kraja. Jednog, koji s piše i riše, čitavo jedno stoljeće. A, poravnanje! Bila je to – ubacaljka – iz auta, Gunarssona, glavom prebačaj  Arnassona,  i onda, doček: Sigurdsson. 1-1. Par minuta, poslije smušenog Rooneya. Bravo! Ova pobjeda Islanda sigurno ostaje pečat čitavog Europea ’16. U čistom zlatu. T