STVARALAŠTVO IZMEĐU FORMALIZMA I REALIZMA

STVARALAŠTVO IZMEĐU FORMALIZMA I REALIZMA

6. studenoga, 2015.

Piše: Igor Koruga

Znamo da se oduvijek na stvaralački proces moglo naići u iznimnim područjima znanosti i umjetnosti. Jer se egzistencijalno nesigurni čovjek, pod pritiskom kapitala i dojma neimaštine, u pravilu određivao kao proizvođač, a ne kao stvaralac. Kroz povijest se, suštinski gledano, umjetničko (pa i glazbeno) stvaralaštvo protezalo između formalizma i realizma; suvremeno je stvaralaštvo, smisleno i s razlogom, težilo realizmu, dok je ono povijesno, jednako tako, težilo formalizmu. Nije stoga čudo da se današnji prosječni ljubitelj glazbene umjetnosti, u ime potrebe za redom i formom, rado priklonio modi čim autentičnijeg izvođenja povijesnih djela, u kojima punu slobodu izraza nadziru strogo utvrđene granice. Ukorak s modom i zbiljom, ovoga su se utorka, 3. studenog, na svom drugom ovosezonskom koncertu predstavili i članovi Zagrebačkog kvarteta izvevši povijesna djela Ivana Mane Jarnovića (1747-1804), Franza Josepha Haydna (1732-1809) i Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893) u velikoj koncertnoj dvorani HGZ-a.

Kvintni kvartet

Jarnovićev Prvi koncertantni kvartet, jedan od tri sačuvana u izvornoj verziji, u svoja je tri stavka predstavio sve značajke barokne dvodijelnosti i (pret)klasične trodijelnosti. Poznat kao jedan od najvećih violinskih virtuoza svoga vremena, Jarnović je namijenio dominantnu i profinjenu ulogu prvoj violini što je, u konkretnom slučaju, Marin Maras svojom izvedbom primjerno i naglasio. Ostatak kvarteta mogao se svirački ¨opustiti¨ sve do Haydnovog visokokvalitetnog Gudačkog kvarteta u d-molu, op. 76, br. 2, ¨Kvintnog¨, (Hob. III: 76), iz popularne serije od šest istovrsnih djela posvećenih grofu Józsefu Erdödyju. Njih je poznati povjesničar glazbe, skladatelj i glazbenik Charles Burney (1726-1814) svojedobno doživio kao savršenstvo instrumentalne glazbe pune invencije, vatre, dobrog ukusa i novih efekata, a valja naglasiti i kako je talijanski skladatelj i pijanist Muzio Clementi (1752-1832) kvartete ocijenio kao kapriciozne i vrlo duhovite. Neopterećen kritikom, sam se autor svojim djelima najvjerojatnije tek pokušao približiti (čak i toničnim d-molom) Bachovoj Umjetnosti fuge, BWV 1080, i Mozartovom Petnaestom gudačkom kvartetu, KV 421/417b. Smisao cjelokupne glazbene povijesti i Haydnovog kvarteta – kvintni pad – tako se već u prva dva ogoljena takta intonirao kao četverotonski lajtmotiv, protumačen do samoga kraja u različitim oblicima – brzim i sporim, zbijenim i proširenim, isprekidanim i nastavljenim, inverznim i in stretto (u drugome glasu). Sjajno konstruirane i estetski dorađene Haydnove fuge u rubnim su stavcima gotovo upućivale slušateljsku pažnju na krepku humoresku središnjeg Andante o piu tosto Allegretta, duhovito intoniranu povrh vješto zbrojenih artificijelnih, mehaničkih i gracioznih ritmičkih elemenata. Zavidnom energijom, ciganskom motivikom, sinkopama i zvučnim klizanjima u finalu, zagrebački su gudači unaprijed oduševili publiku, još uoči izvedbe večeri u drugome dijelu koncerta.

Popularni Andante cantabile

Tada je naime došao red na Čajkovskijev Prvi gudački kvartet u D-duru, op. 11, spoj prelijepe glazbe i savršene forme proizašle iz velike tradicije žanra na čelu s Beethovenovim naslijeđem. Izvjesnost umjetničkog poklona Schubertu mogla se također naslutiti u načinu oblikovanja prve, nježne, lirske teme uvodnoga stavka, koja se s drugom, largamente e cantabile, ispreplitala u živahnim prijelazima oko vrsno skladane i zvukovno prožimajuće ekspozicije. No, popularnost umjerenog drugog stavka (Andante cantabile), temeljenog na ukrajinskoj narodnoj pjesmi Sidel Vanya, i u Zagrebu je uspjela nadvisiti najvišu kakvoću cjelokupnog kvarteta koju su u potrebnom opsegu pred publiku iznijeli, od Marasovog dolaska, sve uigraniji članovi Zagrebačkog kvarteta.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code