STJEPANDIĆ JE SA “I SUPERMEN JE BIO NOVINAR” NADMAŠIO KNJIGE PRIČA JERGOVIĆA I FERIĆA
9. kolovoza, 2019.
U Stjepandićevim pričama sve osobe se spominju imenom i prezimenom ili pravim nadimkom, a ne nekim, samo za knjigu izmišljenim pseudonimima. To su priče o stvarnim ljudima, stvarnim događajima i stvarnim životima, kojima autor dodaje mrvicu ironije, sarkazma i osobnog baksuzluka. On vješto od limuna kojeg mu servira Život, pravi limunadu dodajući joj čašu votke i nekoliko kockica leda. Nekad uspješno a više puta i ne
Napisao: Darko Petričić za “7 dnevno”
Početkom lipnja, neposredno pred odlazak hrvatske Vlade i građana na kolektivni godišnji odmor, iz tiska je izašla nova knjiga novinara, voditelja, stand up komičara i pisca Dražena Stjepandića, pod naslovom I supermen je bio novinar.
To je knjiga kratkih priča o poznatim i manje poznatim osobama iz kulturnog, političkog, glazbenog i medijskog života Hrvatske, kroz koje se nepogrešivo točno, autorovom sociološkom analizom predstavljaju i otkrivaju psihološki profili osoba o kojima piše. Kroz svoje 22 priče čitaoci mogu upoznati kakve su pojedine javne osobe u stvarnom životu; kako funkcioniraju mediji i kakvi su odnosi između novinara i urednika; što novinari nikad ne objavljuju u svojim intervjuima i kojim smicalicama se služe da bi došli do informacija ili zabranjenih fotografija. Naravno, sve te priče ispričane su u prvom licu kroz pripovijedanje svojevrsnog antijunaka ove knjige – samog autora.
Voli docirati
Autor nas upoznaje kako funkcionira estrada i glazbena scena (priča o organizaciji koncerta Halida Bešlića u Zagrebu), ili na primjer kako se namještaju rezultati nekih utakmica. Autor kroz knjigu pokazuje da je dobar poznavatelj sporta, domaće i balkanske glazbene scene, ali nisu mu strani ni umjetnici i izvođači ozbiljne muzike, pjesnici ili društveno marginalne osobe koje posjećuju nebitne predsjednike, kao u impresivnoj priči o pokojnom Ciganu Rami u posjeti kod predsjednika Mesića.
Autor Stjepandić kroz svoje priče voli čitaoce i docirati pa tako kaže da je razlika između genijalaca i budala samo u konačnom rezultatu, a vrijedi istaknuti i nekoliko briljantnih usporedbi kao na primjer kada za neki uzaludni posao kaže – kao da tražiš od Ive Josipovića da na klaviru odsvira nešto od Lepe Brene!
U Stjepandićevim pričama sve osobe se spominju imenom i prezimenom ili pravim nadimkom, a ne nekim, samo za knjigu izmišljenim pseudonimima. To su priče o stvarnim ljudima, stvarnim događajima i stvarnim životima, kojima autor dodaje mrvicu ironije, sarkazma i osobnog baksuzluka. On vješto od limuna kojeg mu servira Život, pravi limunadu dodajući joj čašu votke i nekoliko kockica leda. Nekad uspješno a više puta i ne!
Proza o novinarstvu
Iz knjige bi prenijeli samo dvije rečenice iz predgovora Nikole Šimića Tonina koje najbolje opisuju Stjepandićev rad: „U njima se miješaju novinarski, reporterski stil s područjem suvremene proze prepune opisa. Reporterski stil prestaje biti novinarstvo i postaje proza o novinarstvu, literarni žurnalizam koji sa žurnalizmom ima veze jer ga ponajviše tretira i opisuje“.
Knjiga I Supermen je bio novinar uspoređuju s nekim radovima Jergovića i Ferića, no moje je mišljenje da ih je ovo Stjepandićevo djelo nadmašilo. T
