NAJNOVIJE NA PORTALU

SRETAN SAM ČOVJEK JER DRUGE NASTOJIM UČINITI SRETNIMA

SRETAN SAM ČOVJEK JER DRUGE NASTOJIM UČINITI SRETNIMA

10. ožujka, 2015.

Piše: Janko Bučar

 

U ponudi na sniženju bio je krumpirov kruh. Prodavačicu zamolim:

– Molim Vas dva krumpirova kruha! Jedan za mene, a drugi za moju Zlaticu!

 

Na kavi s Nikolom Uremovićem nakon pozdrava s konobaricom Anom, predstavim Nikolu riječima:

– Ovo mi je prijatelj Nikola koji je najpoznatiji po propasti one ćevabdžinice.

– Kako to? – upita Ana.

– Pa, pojeo je sve ćevape – uzvratim.

 

Pri kupovanju namirnica u Konzumu blagajnica me upita:

– Imate li karticu za bodove?

– Imam, ali ne mogu ju naći – odgovorim, pa nastavim. Nije mi žao, jer ionako Dinamo više ne mogu stići!

 

Na kavi s Branimirom Pelcom i Zdravkom Kocijančićem radi dogovora oko tiskanja knjige Molba nad molbama, naručili smo kapučino, kojeg sam si malo stavio po nosu, a prije toga prigovorio konobarici:

– A zašto tako malo pjene?

– Zar nije dosta?

– Vama je dosta, ali moj nos je velik pa ga ne mogu s ovako malo pjene sakriti – odgovorim.

– A zašto ga skrivate?

– Da se ne vidi da ga posvuda zabadam! – odgovorim.

 

Razgovarajući o knjigama i književnicima i ostalim umjetnicima, predstavim se kao čovjek koji voli humor, na tuđi računa, ali i na svoj, pa Zdravko Kocijančić primijeti:

– Na svoj je najbolje, nitko osim vas ne plaća radi toga.

– Ali, najviše plaćam onaj na tuđi račun, ali mi to pričinja najveće zadovoljstvo, nakon onog na moj račun.

 

U razgovoru s Tomislavom Ožanićem, Ožanić me upita:

– I kako si ti?

– Pa dobro, ne znam ni sam kako!.

– Jesi li odsutan duhom?

– Uvijek, ali, nažalost, tijelom to ne mogu biti – uzvratim.

– Kakvo pitanje, takav odgovor primijeti Ožanić.

– Dobro pitanje, dobar odgovor – nadodam.

 

Nazove me Josip Šarić i upita:

– Kako ste gospodine?

– Mi smo dobro, a kako ste vi – uzvratim.

– Vi meni kao i ja govorite vi – dobaci Šarić.

– Pa kad sam tako odgojen da i samome sebi govorim vi, kako onda ne ću drugima – zaključim.

 

Pri pokazivanju slika s jednog putovanja, gdje su me fotografirali s majmunom, Oto Reisinger pogleda sliku s majmunom u naručju, pa prokomentira:

– A to ti je prijatelj?

– Ne! To mi je rođak – odgovorim.

 

Ivona Šantek upri sklapanju ugovora o osiguranju kod Allianz osiguranja, upita me:

– Jeste li zdravi?

– Mislim da jesam. Pred neki dan sam darovao krv 222. puta.

– Čestitam – reče Ivona Šantek.

– I ja na ozdravljenju onima koji su krv primili, a ako još nisu da što prije ozdrave, bez obzira čije osiguranje imaju ili nemaju – uzvratim.

 

U susretu s braniteljima INA NAFTAPLINA KVIN Branimir Pelc je pokazivao moje slike iz Japana s puno mladih Japanki oko mene i uz mene. Na to primijeti Željko Lukić:

– Pa jednu bi si mogao dopeljati u Hrvatsku!

– Ali ne mogu si izabrati od preko 65 milijuna Japanki, pa sam samo dvije nosio na nogama – odgovorim.

– Njemu nisu dovoljna jedna Japanka – nadoda Branimir Pelc.

– Zato i hoda sa dvije – primijeti Jurica Olujić.

Kod branitelja INA NAFTAPLINA KVIN-a, popio sam kavu sa Željkom Lukićem, Branimirom Pelcom i Šteficom, koja nam se pridružila, ali poslavši kao prethodnicu kolica na kojima je bilo nekoliko kutija materijala za posao. Vidjevši to dobaci mi Pelc:

– Janko, ovo je za tebe!

– Pa nisu mrtvačka – uzvratim.

 

Štefica me upita:

– A gdje su ti one hlače s rupama?

– Pa imam i na ovima, samo su malo prikrivene – odgovorim , pokazujući dio koji ima rupu.

– Pa možeš si kupiti hlače za 10 kuna – dobaci Željko Lukić.

– Ali, treba imati 10 kuna! – primijetim.

– A za bombicu imaš 10 kuna – dobaci Štefica.

– Kad je prazna – odgovorim vadeći praznu legendarnu bočicu konjaka iz desnog džepa.

 

Kako se dugo vremena nisam šišao, a malo kose što imam bilo je razbarušeno, pa me Štefica upita:

– Kad ćete se šišati? Dođite sutra ovdje, ja ću vas ošišati. Bolje da date meni 40 kuna nego nekome drugom.

– Onda radije otputujem u Indoneziju. Tamo je šišanje samo 12 kuna – uzvratim.

 

Kad me i Melita Majstorović upitala, kad ću se ošišati, primijeti:

– Izgledaš kao Albert Einstein!

Na to odgovorim:

– Kad me prestanete zvati Einsteinom!

 

Nakon skupštine Hrvatskog društva karikaturista, bio je pripremljen dobar domjenak s dosta raznoraznih bezalkoholnih pića, ali i piva. Josip Minks uzme bocu piva od litre, a Zdenko Puhin mu prigovori:

– Pa to ti je za dvije osobe!

– Na to dobacim:

– Ali, JosIp vrijedi za najmanje četiri!

 

Dok se Josip Minks mučio držeći skoro punu veliku bocu piva priđem mu sa praznom čašom:

– Josipe, daj pomogni nama. Natoči Darku Paviću, Dadi Kovačeviću i meni, da ne budeš mislio da smo ti neprijatelji.

– A što ste mi kada me tražite da odvojim od usta za vas – uzvrati Minks.

 

U susretu s Darkom Pavićem u Kavaliru, Darko me upita:

– Gdje si bio sinoć? Josip Minks je slavio rođendan. Bilo je piva u potocima!

– Drago mi je da nisam bio zbog tebe – odgovorim.

– Zašto? – upita začuđeni Pavić.

– Pa zbog piva – zaključim.

 

Darko Pavić me ponovno upita:

– Gdje si bio? Zašto nisi došao?

– Pa, bio sam tamo – odgovorim.

– Gdje tamo? – upita znatiželjni Pavić

– Pa, došao mi Simo, pa sam morao ići tamo – odgovorim.

 

Pri kupovanju pečenog pileta, prodavačica mi pripremi narezano pile i preda riječima:

– 28 kuna za vas!

Plaćajući dao sam joj novčanicu od 200 kuna, a ona mi vrati razliku od cijene, pa uzimajući novac prokomentiram:

– U pravu ste. 28 kuna za vas, a ostatak za mene.

 

Petra iz Črnja Toursa nazove me telefonom i ponudi mi putovanje za London.

– Kada je planirano putovanje?- upitam.

– Za 1. svibnja – odgovori Petra.

– Znači za praznik lošeg rada – uzvratim.

 

U dolasku na kavu sa Slavomirom Nikolićem on mi se požali na virozu, pa zaključi:

– Nisam trebao doći. Dugo sam razmišljao doći ili ne, pa sam se sjetio tebe i samo zbog tebe sam došao.

– Da mi predaš virozu – dobacim.

Nikolić mi reče:

– Ti si sretan čovjek!

– Jesam, ali samo zato što nastojim druge ljude učiniti sretnima! – odgovorim.

Nedugo nakon toga je u restoran ušla jedna kolegica koja je brzo otišla, pa dobacim:

– Vidiš, i nju smo učinili sretnom, jer je pobjegla od nas dvojice.

 

 

Damir Bradarić mi pošalje ovu poruku:

Zašto je pile prešlo preko ceste na drugu stranu? Evo što su odgovorili neki hrvatski političari:

Zoran Milanović:

– Da se skloni od gluposti!

Radomir Čačić:

– Da mi napravi siguran prolaz!

Franjo Tuđman:

– Jer je bilo na krivoj povijesnoj strani!

Vladimir Šeks, Peđa Grbin…:

– Da se otrijezni.

Andrea Zlatar Vilović:

– Jer je bilo na drugoj strani.

Stjepan Mesić:

– Da bi postalo antiflašist!

Na kraju poruke upita me:

– Što ti misliš tko je dao najbolji odgovor i zašto je pile stvarno prešlo ulicu?

Na to odgovorim sljedećim riječima:

– Najbolji odgovor dao je svatko, jer je to učinio netko u njihovo ime, a ja mislim da je prešlo preko ceste na drugu stranu, da bi se moglo vratiti natrag u svoj kokošinjac – odgovorim.

 

Upita me Zlatko Rebselj na kavi u Kavaliru:

– Jesi li vidio kako su za karneval spalili lutku s likom onog novinara?

– Nisam, ali sam čuo da ju nisu uspjeli spaliti jer su ju drugi polijevali s kantama po glavi! – odgovorim. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code