Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečanom misom zornicom koju je predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom.
Uz brojne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.
U homiliji biskup je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s. Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika. “Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim“, rekao je biskup te u nastavku podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.
Govoreći o pročitanoj Poslanici sv. Pavla ap. Rimljanima biskup je rekao kako u njoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i nevolja… pogibao, mač. „Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i ‘sve zlo slažu protiv nas’ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: ‘Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!’ (Mt 5,12). Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene ‘iz mržnje na vjeru’. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: ‘Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!’ (Otk 2,10)“.
Govoreći o Evanđelju po Luki biskup je rekao kako nam Isus poručuje da trebamo uzeti svoj križ i ići za njim jer „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti“. „Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrjednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube? Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede“, zaključio je na kraju biskup.
(SV) T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuSISAK I NJEGOVI KATOLIČKI ZLOČINI USTAŠKE PRAKSE.
O TIM ZLOČINIMA JAVNO SE ZNALO I PISALO U DOBA TRAJANJA RATA, U VIJESNIKU ,FERAL-TRIBUNEU I HRVATSKOJ LJEVICI.SVE HRVATSKA JAVNA GLASILA KOJA NISU IMALA NIKAKVIH TENDENCIJA DA SE OPREDJELE NA STRANU ZARAČENIH ZLOČINAČKIH RELIGIJA,PA SU NJIHOVA PISANJA BILA KOREKTNA ,SA SVRHOM DA SE UTJEĆEČE NA JAVNOST KAKO BI SE ZAUSTAVILI ZLOČINI. ALI IH NITKO NIJE POKUŠAO ZAUSTAVITI ,PA SE NA KRAJU ,POSLIJE RATA ,KONSTATIRALO DA JE SAMO U SISKU,POGUBLJENO 6OO SRBA ,SAMO ZATO ŠTO SU BILI SRBI I IMALI NEKU UŠTEĐEVINU I NEPOKRETNU IMOVINU. LEŠEVI SU SE OTKRIVALI U RUKAVCIMA KUPE I KORANE I U MEDENOM,MISLIM DA SE TAKO ZVALO NEKO LIJEČILIŠTE. MAKAR SE ZNALO TKO JE UBIJAO I PLJAČKAO MIRNE GRAĐANE SISKA ,OTVORENO SU IMENOVANI POJEDNICI,U NAVEDENIM GLASILIMA ,ALI NACIONALISTIČKO-KLERIKALNO-STEPINČEVSKA HISTERIJA SE NIJE DALA ZAUSTAVITI. DUGO SE POSLIJE RATA,PROSTO ,OTEZELO POKRENUTI ISTRAGU I KAZNITI TE ZLOČINCE USTAŠKO-STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA.NA KRAJU SE ISPOSTAVILO DA JE ĐURO BRODARAC GLAVNI KRIVAC,PA GA SE I UHAPSILO. MEĐUTIM ,ĐURO JE UMRO ,NE ZNAM KAKVOM SMRĆU,DA LI NASILNOM ILI NORMALNOM ,ALI SE SA NJEGOVOM SMRĆU UGASIO I ZAHTJEV ZA DALJOM ISTRAGOM I PRONALASKOM KRIVACA,ZA UBIJANJE MIRNI SISAČKIH GRAĐANA ,SAMO ZATO ŠTO SU BILI DRUGI I DRUGAČIJI.
DAKLE ,SISAK JE IZMEĐU PAKRAČKE POLJANE ,VUKOVARA I ZAGREBAČKOG VELESAJMA PONIO OREOLU POJEDINAČNIH MJESTA KOJE KRASI ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ,KOJI JE ZAVRIJEDIO ,NE MEĐUNRODNI SUD U HAGU,NEGO ONAJ SUD U NIRBERGU, JER SU POČINJENI ZLOČINI GENOCIDNE NARAVI I SA SVRHOM KAVKA JE VLADALA U DOBA NACIZAMA I III-ĆEG REICHA.
PA MI GRAĐANI DANAŠNJE HRVATSKE ,NJIE KASNO ,OČEKUJEMO SUDSKI PROGON ZLOČINACA ,A I VRIJEME JE .SVE SE SADA MOŽE UTVRDITI BEZ DA SE UČINI BILOKAKVA NEPRAVDA PREMA IKOME U SPORU ,JER SU SE STVORILI SVI UVJETI ,BEZ PREDRASUDA . IPAK SE DA KONSTATIRATI DA JE TOMU SVEMU KUMOVALA ,KAO I 1941 GODINE, ZLOČINAČKA ,STEPINČEVSKA ,KRVOLOČNA CRKVA .