Zagreb je u Domovinskom ratu dao najviše brigada i branitelja. Borci iz Zagreba nisu popunjavali samo zagrebačke brigade. Ratovali su od Vukovara do područja Dubrovnika. Jesu li branitelji iz Zagreba, posebice oni poginuli, ranjeni i nestali zaslužili takav odnos bilo koje i bilo kakve gradske vlasti?
Prigodni programi priređuju se za Trnjanske kresove i gay parade. Tada se može. Uzgred Trnjanski kresovi su jedan od brojnih komunističkih falsifikata, počeli su se paliti u čast spajanja Trnja sa Zagrebom, a ne zbog dolaska nekakvih divljaka s petokrakama na kapama. I ti Trnjanski krijesovi su oteti zagrebačkom puku i pretvoreni u komunističku proslavu jednako kao što je sadašnja vlast otela Zagrepčanima dostojno obilježavanje Oluje
Napisao: Dražen Stjepandić
Proslava Oluje u Splitu i Dubrovniku je trajala dva dana. Lokalnim vlastima u Rijeci u obilježavanju Dana pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja pridružila se i Armada, na Mostu hrvatskih branitelja zapalili su 222 baklje za toliko poginulih branitelja s njihova područja. Sutradan su organizirani autobusi za odlazak na centralnu proslavu u Knin.
U Šibeniku je Thompson održao koncert s jasnom napomenom – to je za Oluju. Zadar je imao glazbeni program u Arbanasima. Veliki koncert uz Prljavo kazalište priređen je i u malome Letovaniću. U Senju je lokalna vlast svojim građanima poklonila koncert klape Cambi na Pavlinskom trgu. Koncerti su bili u Makarskoj, na Hvaru. Kako je javio HRT županijske i gradske vlasti zajedno su obilježili Oluju u Varaždinu, Lepoglavi, Čakovcu, Krapini, Osijeku. Prigodni bogat program s mimohodom, sportskim programom i domjenkom za svoje građane organiziran je u Dugom Selu…
U Zagrebu protesni skup
A u Zagrebu? Što nam je u glavnom gradu organizirala gradska vlast predvođena s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem? Polaganje vijenaca. Dok se širom Lijepe naše slavila pobjeda u Zagrebu tiha misa za Oluju uz uobičajeni redoviti protestni skup protiv Oluje na Jelačić placu. To može. Nešto drugo, e taj film nismo gledali. Zakaj?
Zagreb je u Domovinskom ratu dao najviše brigada i branitelja. Borci iz Zagreba nisu popunjavali samo zagrebačke brigade. Ratovali su od Vukovara do područja Dubrovnika. Jesu li branitelji iz Zagreba, posebice oni poginuli, ranjeni i nestali zaslužili takav odnos bilo koje i bilo kakve gradske vlasti?
Neki dan gledam na youtubeu s neke srbijanske TV emisiju posvećenu Oluji, uz nekog domaćeg i četnika s Kvarnera Gorana Šarića, gost je bio stanoviti Marijan Knezović iz Posušja. U jednom trenutku je izjavio da u Posušju ima više hrvatskih zastava nego u Zagrebu. Matematički gledano prilično neprecizno. Usporedba miša i slona, Posušje je mali gradić, a Zagreb veliki grad. Ipak, politički i filozofski gledano mladić je bio u pravu. U Zagrebu se ova gradska vlast prema hrvatskoj zastavi ponaša kao prema nužnom administrativnom zlu dok ih drugdje stavljaju jer vole tu zastavu, te boje i taj grb. U Domovinskom ratu taj grb i zastava su posvećeni. Hrvati iz cijeloga svijeta, domovine i dijaspore imaju samo jednu istu zajedničku zastavu. Nažalost, sadašnja zagrebačka vlast je izgleda ne može vidjeti.
Nekada za blagdane i tramvaji su bili okićeni državnim zastavicama. Dan uoči trostrukog državnog praznika u jednom danu zagrebački HDZ je izdao priopćenje da zastava nema ni na središnjem gradskom trgu. Gradonačelnik je nazvao jeftinim poltikanstvom. I pazite ovo još su priopćili da na Trgu na jarbolu uvijek ima jedna zastava. Pazi čuda, čak jedna uz zastave Grada Zagreba i EU za državni blagdan.
Ma ti i tvoja sekta ste jeftini politikanti. Bitno je se prigodni programi priređuju za Trnjanske kresove i gay parade. Tada se može. Uzgred Trnjanski kresovi su jedan od brojnih komunističkih falsifikata, počeli su se paliti u čast spajanja Trnja sa Zagrebom, a ne zbog dolaska nekakvih divljaka s petokrakama na kapama. I ti Trnjanski krijesovi su oteti zagrebačkom puku i pretvoreni u komunističku proslavu jednako kao što je sadašnja vlast otela Zagrepčanima dostojno obilježavanje Oluje.
Nismo svi na moru
Ljeto u Zagrebu je jedna od osobitosti grada pod Sljemenom. Nismo svi na moru. U utorak uoči Oluje Maksimir je bio pristojno popunjen. Ima turista, raznih drugih namjernika. Imalo se za koga organizirati prigodni program, ali kad za ovakav blagdan ne odgovaraju Mile Kekin, Dubioza, Prijovićka i ostale cajke. Takvi izvođači se plaćaju iz gradske blagajne ili na razne načine protežiraju. O nečemu drugom, primjerice mimohodu, postrojavanju zagrebačkih brigada ne treba ni trošiti riječi.
Tko to hoće neka ide u Knin. Tko mu brani? Zasad nitko, a da vladaju na državnom nivou u Kninu bi bilo kao u Zagrebu. Nadam se da to Hrvatska vidi i da im se neće dogoditi izborna pogreška na državnom nivou kao nama u Zagrebu, ako se zagrebački izbori uopće mogu smatrati lokalnom razinom.
„Kad ta trava tako raste“, branio se na kritike o neurednim zelenim površinama.
Svaki put dok barem dvadeset minuta čekam tramvaj u nepristojnom kontekstu spomenem Tomaševićevo ime i zapitam se kako ljudi mogu glasati za tako politički autistične tipove? Dobro jednom, ali i drugi put premda su vidjeli koliko je grad prljav, koliko je produbljen ideološki razdor, kako se stvaraju brojne afere, kako se namještaju natječaji svih vrsta, koliko se javnog novca prosljeđuje sumnjivim udrugama.
I eto „Letovanić, Letovanić, selo pored Kupe…“ ima dostojniju proslavu glavnog državnog blagdana od Zagreba. T
