ŠAHOVSKA METAFIZIKA MIHAILA TALJA – U MRAČNOJ ŠUMI 2+2=5

ŠAHOVSKA METAFIZIKA MIHAILA TALJA – U MRAČNOJ ŠUMI 2+2=5

1. srpnja, 2024.

 

 Velikog Fischera je u Bobbyjevim mladim godinama pobijedio je nekoliko puta, nakon čega je Fischer jednom prilikom i zaplakao. Tako barem kažu svjedoci

 Umro je tri sata poslije turnira, u 56. godini života. Bio je 28. lipanj ’92. godine, na lijes i u grob su mu umjesto cvijeća  bacali šahovske figure. Bio je toliko velik da iz njegovih šahovskih partija, ali i načina života, danas možemo izvlačiti pouke i rješavati svoje životne probleme

Napisao: Mirko Kalanj

Na beogradskom Prirodno-matematičkom fakultetu studenti su ga pitali koliko je 5.354 pomnoženo sa 3.653. „19.558.162“ , odgovori, matira ih u tri sekunde, a studenti ga digoše na ruke i krenuše prema hotelu Metropol.

Radnici Kijevskog filmskog studija snimali su film o natprirodnim mogućnostima čovjeka i obratili se Šahovskoj federaciji da snime fantastičnu šahovsku sesiju. „Mi se time ne bavimo, ali probajte  razgovarati s Mihailom Taljem“, dobili su odgovor.

Talj je odmah pristao i odigrao simultanku na slijepo na 38 ploča, sjedeći u izoliranoj sobi i ništa ne zapisujući.

Tako nešto može samo šahovski genij, a dokaza o Taljevoj genijalnosti ima na izvoz…

Mihail Talj, u matematici je bio toliko dobar da je “brojao do beskonačnosti”, bio je osmi šampion svijeta, tada najmlađi, u blistavoj šahovskoj karijeri odigrao je više od 3.000 turnirskih partija.

Šahovski vanzemaljac, koji je bježao iz bolnice i stizao na turnire, žaleći što u jednoj partiji ne može  ostvariti bar četiri mata. Govorio je 7 jezika i velemajstor postao u 13. godini, u Beogradu su ga zvali „čarobnjak iz Rige“. Čarobnjak, gusar…kako li sve nisu zvali Talja, koji je svojim krupnim crnim očima jednostavno “rezao lim”… Bio je bohem, uništavao je žesticu a cigarete ubijao, pušio je nekoliko kutija „Kenta“ dnevno.

Rođen s tri prsta

Često je igrao protiv pravila i njegov način igre su nazivali nemogućim.

U drugoj polovici ljeta 1936. godine u Rigi je bilo veoma vruće. Ida Talj je bila u sedmom mesecu trudnoće kada joj je pozlilo, rodila je sina Mihaila prije vremena koji je na desnoj ruci imao samo 3 prsta. Miša će školu završiti s 15 godina, a šah je počeo igrati u sedmoj, što ga je potpuno osvojilo. Imao je fenomenalno pamćenje, za noć je čitao dvije knjige debljine po 600 stranica, da, i to je bio Mihail Talj.  Novinar Jakov Damski je posumnjao da on čita knjige, već  ih samo prelistava… Miša na brzinu pročita knjigu debelu kao 3 šahovske table, i reče Jakovu da okrene bilo koju stranicu  i pročita samo prvi red. Samo prvi je i pročitao, a sve ostalo je Miša sam citirao. Godine 1957. Miša je pokorio svesovjetski šahovski Olimp, postao je državni prvak u svojoj 21. godini. U Rigu se vratio kao heroj, i saznao da mu je umro otac.

Na nervnoj bazi oduzimaju mu se noge, dva mjeseca nije ništa jeo. I, da tad odlučuje da ga odvede na tradicionalni omladinski turnir u brzopoteznom šahu, znala je da ga samo šah može podići na noge. Bolničari su na nosilima nosili Mišu na treći kat i postavili ga na stolicu. Na turniru je imao rezultat 17 od 17, nakon čega se u potpunosti oporavio.

Dvije godine kasnije putuje u Švicarsku pa u Jugoslaviju na turnir kandidata za svjetsku krunu, i to je bila posljednja stepenica do svjetskog šahovskog Olimpa. U Beogradu nitko od tadašnjih šahovskih velikana u Miši nije vidio ozbiljnog protivnika.

U partiji s Vasilijom Smislovom, Miša je nagnut iz publike u svom stilu žrtvovao kraljicu, da bi Smislov u 26. potezu  bio primoran priznati poraz.

Velikog Fischera je u Bobbyjevim mladim godinama pobijedio je nekoliko puta, nakon čega je Fischer jednom prilikom i zaplakao. Tako barem kažu svjedoci.

U tom trenutku se po Beogradu pronio trač da Miša hipnotizira svoje protivnike, ometajući im misli, i navodi ih na “razmišljanje o golim ženama”… Velemajstor Paul Benke je na partiju s Mišom stigao s crnim naočalama kako ga Talj ne bi gledao u oči. Jedna šaljiva zgoda iz kasnijeg vremena kaže, na jednu partiju s Benkeom Talj je stigao oboružan ogromnim avijatičarskim naočalama…

Iz Jugoslavije se u Rigu vratio kao velikan, kao vječiti pobjednik i heroj. Ali tada je tek igrao najvažniju partiju u svom životu, njegov osobni, intimni turnir sa Sali Landau, njegovom Saškom, gdje je postavljena šahovska zamka njemu, pobjedniku. Partija sa Saškom se završila kod matičara 19. travnja ’58. godine gdje se, kao na tabli, s njom oženio na prepad, kad  je Sašku odveo u općinu samo na jednu minutu. Tamo ih je dočekao kum, cvijeće, mašne i crveni tepih, čak ni svoje prezime Landau nije uspjela obraniti…Talj je bio u nezadrživom napadu. Miša po prvi put nije žrtvovao svoju kraljicu…

Prvak svijeta postao s 24 godine

Poslije pobjede u Jugoslaviji, Miša je stekao pravo  igrati  sa svjetskim prvakom Mihailom Botvinikom, koji je tih godina bio istinski patrijarh svjetskog šaha. Partije za titulu prvaka svijeta igrane su u ožujku 1960. godine u Moskvi u Puškinovom kazalištu.

Botvinik nije uspijevao na šahovskoj ploči odoljeti magiji  Taljevih poteza i genijalnih kombinacija protkanih žrtvenim vatrometima, neponovljivim taljevskim stilom. Jednostavno, Talj je igrao kao nitko prije ni nakon njega. Patrijarh šaha Botvinik nije bio spreman na ovakve situacije i Talj je postao svjetski prvak rezultatom 12,5: 8,5.

Miša je sa 24 godine postao prvak svijeta, uz to najmlađi ikada. Kasnija kompjutorska era davala je i mlađe svjetske prvake.  Riga je ovog puta dočekala Mišu kao sveca, na doček nije došao samo onaj tko je bio u zatvoru ili u bolnici.

Tada je Miša doživio da ga poslije Beograda opet nose na rukama, samo što su ovog puta s njim nosili i cijeli automobil, koji je tad i stradao od veselja, ali je Letonija Miši poklonila stan i drugi automobil. Lijep život u luksuznom stanu je kratko trajao, nakon jedne svađe Saška se iselila a Miši odmah ponovo otkazuju noge i javlja se problem s bubrezima. Tek nakon što su se pomirili i dobili sina Geru, on se oporavio.

Nedugo zatim Botvinik traži revanš meč ali Miša je zbog srčanog udara predložio da se meč odgodi, ali Botvinik ga optužuje da laže i traži bolničku dokumentaciju. Miša se uvrijedio i prihvatio duel. U meču koji je pratio cijeli svijet, on se kretao po sali kao tigar u kavezu.

Pušio je cigaretu za cigaretom i stalno tražio da mu donose konjak.

Prije svake partije je primao injekciju, i na kraju je u ovoj neravnopravnoj borbi izgubio.

Vratio se u Rigu i svojoj majci rekao „Majko, upravo gledaš bivšeg prvaka svijeta.“

Narednih godina Miša će osvajati mnoge turnire, od Bleda u Sloveniji gdje je uvijek igrao izvrsno,  sve do Budve gdje je igrao s velemajstorom Enverom Bukićem iz Banjaluke, a ta partija je proglašena za najlepšu na svijetu 1967. godine. Bukić je Talja pobijedio taljevskom igrom.

Od Saške se razveo pa se oženio drugom ženom, brz život pun žena i alkohola doveo je do toga da mu vlasti SSSR-a kao poznatoj ličnosti zabrane na neko vrijeme izlazak iz zemlje, a kasnije i sudjelovanje na turnirima. Ostalo mu je samo da bude sportski komentator, gdje će upoznati i oženiti svoju treću ženu, novinarku Gelju i sa njom dobiti kćer Žanu.

Godine1988. odlazi u Španjolsku s namjerom da ponovo pokori šahovski svijet.

Tada, nakon 20 godina ponovo zove Sašku da mu se pridruži na turniru i pegla njegove sretne košulje. Tako je Miša vidio stvari…

Nije joj trebalo dva puta reći da posjeti svoju staru ljubav, gdje će samo na kratko opet postati porodica. Saška ga bodri i gleda kako postaje svjetski prvak u brzopoteznom šahu, pobijedivši Anatolija Karpova i Garija Kasparova.

„Ja mogu biti prvak samo s tobom“, rekao joj je tad posljednji put.

Shvatio je da na zemlji neće još dugo biti gost, na lijekove i režim ishrane samo odmahuje rukom. Život protiv pravila je za njega jedini oblik postojanja. Jede i pije koliko hoće, sad puši po 5 kutija Kenta i noćima igra šah. I Gelja se razvodi od njega i Žanu vodi za Njemačku. Nije dugo bio sam, kada se pojavila Marina, njegova posljednja žena.

U lipnju 1992. godine igrao je turnir u Barceloni, no tada mu je odjednom pozlilo i prebačen je u Moskvu. Pet dana kasnije iz bolnice je pobjegao da odigra turnir, svoj posljednji.

Kad su ga organizatori vidjeli, ostali su bez teksta, mislili su da gledaju u mrtvog čovjeka.

Njegov odgovor je bio „Hvala vam što ste me prepoznali.“

Umro je tri sata poslije turnira, u 56. godini života. Bio je 28. lipanj ’92. godine, na lijes i u grob su mu umjesto cvijeća  bacali šahovske figure. Bio je toliko velik da iz njegovih šahovskih partija, ali i načina života, danas možemo izvlačiti pouke i rješavati svoje životne probleme.

„Moraš odvesti svog protivnika u duboku mračnu šumu gde je 2+2=5, a put koji vodi nazad je dovoljno velik samo za jednog od nas“- Mihail Talj. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code