CRVENI SE ODREKLI SV. KVIRINA

CRVENI SE ODREKLI SV. KVIRINA

9. lipnja, 2014.

 

 

SV-KVIRIN 46

Kukurikajući zaboravili da upravljaju većinom na biračkom spisku

 

Napisao: Josip Frković

U milenij i pol dugoj povijesti drevnoga Siska, koji je koncem 16. stoljeća sa četama Tome Bakača Erdoedyja u neravnopravnoj bici izborio pobjedu nad Osmanlijama i pet godina prije isteka 20. stoljeća snagom volje, samodarja jedne mladosti i jedinstvom cijeloga hrvatskoga puka zbacio izrabljivački velikosrpski i četnički jaram, ostat će za sve vijeke zabilježeno da se jedna garnitura u demokratskoj vlasti odrekla svetoga Kvirina, nebeskoga zaštitnika grada. Sveca, koji je kao biskup u središtu rimske provincije Panonije Savije s mlinskim kamenom o vratu život skončao mučeničkom smrću, progonjen od podanika cara Dioklecijana. Bilo je to u 3. stoljeću, za početaka kršćanske vjere na današnjim posavsko-pokupskim prostorima. A ovih lipanjskih dana ljeta Gospodnjega 2014. povijesna se osoba svetoga Kvirina u službenim dokumentima gradske uprave uopće ne spominje. O nes(p)retnim vlastodršcima Siska u nedjeljnoj je Duhovskoj propovijedi  ponešto kazao i mons. Zdravko Novak, župnik sv. Kvirina. Zahvaljujući demokratski izabranoj gradskoj upravi, čiji su kukurikajućom koalicijom spojeni trolisni čelnici (agnostici i ateisti), izgleda, zaboravili da Siskom upravljaju i u ime najbrojnijih u biračkom korpusu, u ime katoličkih vjernika. Je li tome kriva jedino boljševički programirana gradonačelnica Kristina Ikić Baniček i njen partijski sudrug i zamjenik iz SDP-a Marko Krička, je li nekad uspješni financijski direktor Željezare i bankar, Vlado Andučić, teško je dokučiti. Jedno je, međutim, sigurno: dotična je u ustaljenu i oktroiranu režimu odlučivanja „Partija se pita, smjenjuje i  postavlja“ zaključila kako je najbolje voditi samo svoj civilni sektor. Tako se i desilo – valjda na lanjskom primjeru nekulturnog i necivilizirana izostanka dužnosnika s misnoga slavlja na Zelenom Brijegu – da su u blagdansku procesiju kroz središte Siska uputili „izaslanstvo“ nižerangiranih.  Kristina Ikić Baniček zaključila je, ohrabrena valjda boravkom na svojoj prvoj misi, polnoćki, da vjernici i njihovi pastiri ne ignoriraju i ne ugrizaju nevjernike.  

  DEVETA BAZILIKA U HRVATSKOJ

Svečanoj euharistiji, na kojoj je vatikanski nuncij mons. Alessandro D’ Errico obznanio povijesnu bulu svetoga oca pape Franje o dodjeli naslova male bazilike crkvi sv. Kvirina, ipak su skraćeno nazočili dvoje esdepejaca plus dvojica haenesovaca. U pozdravnoj riječi, uz uljuđenu zahvalnost za taj čin, zahvalio im je sisački biskup mons. dr. Vlado Košić, istinska duhovno-kulturna i nacionalna vertikala. Bivši župnik Petrinje i Hrastovice, koji upravlja s osam dekanata i 63 župe obnovljene drevne, jedne od najmlađih katoličkih pokrajina u središnjoj Hrvatskoj. Malo tko od građana mogao je naslutiti da se samo dan ranije, 24 sata uoči blagdana telefonskim putem konačno čuo s Gradskom vijećnicom. Još manje da aktualna gradska šefica ne zna mnogo o kulturnoj povijesti Siska i prošlosti Katoličke crkve. Temelje sv. Kvirina  na nekadašnjoj močvarnoj livadi sada već davne i ratne 1993. blagoslovio je preuzvišeni zagrebački nadbiskup kardinal mons. Franjo Kuharić. Bilo je to na radost svekolikog vjerničkoga puka s područja najsjevernije gradske četvrti, ali i dvojice vizionara, tadašnjega župnika Uzvišenja sv. Križa vlč. Alojzija Petranovića i prvoga župnika-graditelja sv. Kvirina, vlč. Ivana Hrena. I dok je dodjelom davno spominjana i priželjkivana naslova bazilike (devete u Hrvatskoj) mjesna crkva simbolički izravno povezana s Petrom naših dana u Rimu, neželjeni nesporazumi  na liniji sakralnih i svjetovnih struktura, prvenstveno „listopadne“, trebaju nečemu poučiti. Ponajprije nezaobilaznoj i tolerantnoj suradnji, u kojoj će, primjerice, na sjednicama grada-slavljenika biti mjesta i za crkvene velikodostojnike, biskupa, kancelara, biskupijskog vikara, župnika i katehetu. Što bi, pretpostavimo, Zoranu Milanoviću (i obratno svećenicima) smetala nazočnost duhovnih pastira za civilne obilježbe Dana grada, kojem je u konačnici nebeski zaštitnik iz starine sveti biskup i mučenik Kvirin.

TRADICIJA KVIRINOVA GRADA

Umjesto duha tolerancije, bahati i nesposobni skorojević mutnoga svjetonazorskoga profila, Zoran Milanović, na pitanja novinara o zloporabi tajnih službi u slučaju progonjenog bivšega financministra Slavka Linića, bacajući blato na Karamarka i HDZ, iz rukava je istresao kako u dvije i pol godine mandata SDP-ova većina nije zaposlila nijednog novog, nula radnika, sigurnosno-obavještajnoga agenta u SOA-i. Demantirao ga je ne baš bliski rođak, HDZ-ov Gordan Jandroković iz nadzornih struktura Hrvatskoga sabora, ustvrdivši kako Zoki laže, jer je kvota povećana 41 novim špijunom. Kao da je pogriješio za pola djelatnika, bahati se čelnik „čestite i poštene partije“ nastavio opravdavati onim što su prethodnici i pljačkaši učinili financijsko-gospodarskoj stabilnosti države. Kad se prosječni čovjek i građanin Siska, sjete velebnih slavlja sv. Vlaha i sv. Dujma u Dubrovniku i Splitu, sv. Stošije i sv. Vida u Zadru i Rijeci, svakako mora zažaliti što se tradicija Kvirinova grada teško ukorjenjuje u sretnu spoju tolerancije sakralnoga i svjetovnoga. Takvu je konstataciju u prvoj rečenici teksta sisačkog internetskoga portala zabilježio i novinar Danijel Prerad,  koji hrabro istražuje i objelodanjuje mnoge škakljive teme u Sisačko-moslavačkoj županiji i njenu upravnom središtu. On je nedavno   najupornije konzultante uhićene županice Lovrić Merzel  naumio pitati jesu li spremni na ostavku u hibridnoj i kriminalnoj koaliciji, te „raditi“ i volonterski „savjetovati“ njena nasljednika Zdenka Vahovca. Do danas, koliko znamo, odgovora nema, ali isti autor prenosi i poruke gradske sisačke oporbe uz minuli blagdan grada. Među ostalim, kažu kako na službenoj pozivnici nema ni spomena blagdanske procesije i povijesnoga povoda uz dodijeljeni naslov bazilike,  pitaju nadalje srame li se gradski vijećnici sveca čije je ime znano diljem katoličkog svijeta i zašto oporbeni čelnici nisu pozvani na polaganje vijenaca (s molitvom župnoga svećenika) na groblju „Viktorovcu“, te na svečanu sjednicu Gradskoga vijeća. Kako se iza svega može zaključiti da izbacivanje probranih imena s protokolarnoga adresara i zakašnjelo telefonsko pozivanje znači jedino „ako prođe- prođe“, aktualna vlast uz brojne druge primjedbe za sektašenja nema ni jedva prolaznu ocjenu birača. T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code