AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RUSKA TAKTIKA TERORA NEMA VOJNOG UČINKA

11. listopada, 2022.

Već osam mjeseci Rusi „rokaju“ po Ukrajini s tisućama raketa bez jasno izraženog strategijskog cilja. Možda su sad dokučili da je teror civila način pobjede u ratu. Do sada nigdje nije upalilo.

Kako se čini, samo su zabetonirali spremnost Ukrajinaca u obrani svoje zemlje i pojačali odlučnost slobodnog svijeta da poveća vojnu, humanitarnu gospodarsku pomoć. Ruse više nitko sad ne brani

Napisao: Goran Redžepović

Putinova odmazda po Ukrajinskoj infrastrukturi i gradovima bila je predvidiva i očekivana. Brutalnost i bezobzirnost temeljna je karakteristika upotrebe sile od strane Vojske Ruske Federacije.

Zbog toga je ponedjeljak, 10. listopada 2022. godine, samo kondenzirana demonstracija ruske okrutnosti koju gledamo već gotovo osam mjeseci. Nema tu ništa novoga. Ciljevi su isti. Koristi se ista vrsta naoružanja.

Činjenica da je u jednom danu gađano preko stotinu ciljeva, umjesto “na rate” kao do sada, neće ništa promijeniti karakter rata niti bolnu rusku spoznaju da im “specijalna vojna operacija” ne ide po planu. Naprotiv. Dosadašnji gubici ruskih okupatorskih snaga i učestala poniženja postali su prevelik teret kleptokratske vlasti iz Moskve.

Putinu nitko više ne vjeruje

Putin je definitivno nešto morao učiniti jer bi, poslije tajnih službi i vojske, javna kritika došla ravno do njega. Oštećenje Kerčkog mosta samo je povod za “odlučan” odgovor Ruske Federacije.

Nakon što mu se vojska razbježala u Harkovskoj oblasti, najelitnije zračno-desantne snage trpe poraze u Hersonskoj oblasti a djelomična mobilizacija izbacila je na vidjelo jadno, i na moment groteskno, stanje rezervi ruske oružane sile, vlastodršcu iz Kremlja trebala je vidljiva demonstracija moći. Da se pokaže kako je još uvijek jak i da kontrolira situaciju.

U međunarodnoj zajednici nitko mu više ne vjeruje. Masovni udari na civilne objekte i infrastrukturu uglavnom su izvedeni za unutrašnju upotrebu. Za tu upotrebu Putin je “okrenuo pilu naopako”. Za sva dosadašnja nedjela koja je Rusija radila do sada, optužio je Ukrajinu. Neposredan povod bilo je oštećenje Krimskog mosta!

Kao i u slučaju stradanja Putinove propagandistice Darje Dugine, kćeri filozofa i ideologa Ruskog sveta Aleksandra Dugina, savezna tajna služba FSB u samo 24 sata završila je istragu, identificirala vinovnike i proglasila Ukrajinu za krivca! Ukrajinci su ti koji napadaju civilne ciljeve, masakriraju civile, ubijaju novinare, uništavaju kritičke infrastrukture.

Posljedično, Putin je optužio Ukrajinu za terorizam. Zemlja koja se već osam mjeseci brani od bjesomučnih ruskih napada kriva je za sve. Ukratko, terorizam je opravdanje za masovne udare “visoko preciznim” oružjem po odabranim ciljevima. Krateri unutar dječjeg igrališta i srušena cijela pročelja stambenih zgrada zorno potvrđuju lažljivost režima iz Moskve. Niti su napadi precizni niti su ciljevi selektirani.

Na samom početku rata, ruska vojska koristila je najsuvremenije precizne projektile. Većina napada izvedena je suvremenim krstarećim raketama 3M-54 Kalibr i taktičkim balističkim projektilima Iskander, NATO oznake SS-26 Stone. Međutim, već nakon prvih zastoja kod Kijeva, ruske snage počele su koristi višecijevne bacače raketa kao što su Tornado-S kalibra 300 milimetara i bojevom glavom mase od 250 kilograma.

S modernih na hladnoratovske projektile

Ostala je upečatljiva slika iz predgrađa Kijeva, gdje iz stana na petnaestom katu viri ostatak trupa 7,6 metara dugačke rakete 9M544 ispaljene iz VBR Tornado-S. Od tada su ukrajinski gradovi, u dometu Tornada i ostalih ruskih višecijevnih bacača raketa, dobivali, s vremena na vrijeme, “bratske” porcije fragmentirajućih i kazetnih bojevih glava. Međutim, kako je rat odmicao, stokovi suvremenih dalekometnih raketa znatno su se smanjivali.

Rusi počinju gađati zemaljske ciljeve suvremenim protubiotskim projektilima, krstarećim projektilima P-800 Oniks. Kasnije prelaze na hladnoratovske Kh-22 ‘Kitchen i Kh-32. Zbog zastarjele tehnologije, ovi projektili su neprecizni i uglavnom nisu udarili gdje bi trebali. Međutim, masa bojeve glave od 1000 kilograma uzrokuje strašna razaranja, kad umjesto tvornice pogodi trgovački centar.

Od ljeta, vojska Ruske Federacije za napade na zemaljske ciljeve koristi i rakete zemlja-zrak s PZO sustava S-300. Ovaj sustav je u naoružanju od 1975. godine. Vjerojatno na skladištu imaju tisuće raketa za S-300 kojima je istekao rok upotrebe. Sad stare rakete “razdužuju” po gradovima Ukrajine. Iako je namijenjena za uništavanje zrakoplova, bojeva glava koja, zavisno od tipa rakete, ima masu od 100 do 150 kilograma posebno je opasna gdje do izražaja može doći fragmentirajuće djelovanje. Posljednji novitet su dronovi kamikaza Shahed-136 ili “Svjedok” na farsiju. Vladar iz Kremlja uspio je od ajatolaha Ali Huseini Hameneija izmoliti nekoliko stotina komada.

Tijekom Bitke za Britaniju, kad je Hitler nakon 7. rujna 1940. godine naredio Reichsmarschallu Hermannu Göringu da umjesto vojnih objekata napadne gradove, mnogima je u Engleskoj na neki način laknulo. To je značilo da se odustalo od operacije Morski lav, kako se zvao plan njemačke invazije na Englesku. Terorom su mislili natjerati Britance na predaju. Luftwaffe, pogonjen ogromnim količinama goriva koje je dobivao iz SSSR-a, bez ikakvog vojnog opravdanja ukupno je usmrtio 23.002 civila za vrijeme Bitke za Britaniju. Razlog, zadovoljenje taštine jednog diktatora. Nikada u povijesti ratovanja, terorističkih napada iz zraka, nisu natjerali stanovništvo na predaju. Upravo suprotno.

Netom izvedeni masovni napadi imat će minimalan učinak na vojne operacije Združenih snaga Ukrajine. Za razliku od planske ukrajinske upotrebe HIMARS-a, s jasnim operativnim i taktičkim ciljevima, ruska taktika terora nema vojnog učinka. Već osam mjeseci Rusi „rokaju“ po Ukrajini s tisućama raketa bez jasno izraženog strategijskog cilja. Možda su sad dokučili da je teror civila način pobjede u ratu. Do sada nigdje nije upalilo.

Kako se čini, samo su zabetonirali spremnost Ukrajinaca u obrani svoje zemlje i pojačali odlučnost slobodnog svijeta da poveća vojnu, humanitarnu gospodarsku pomoć. Ruse više nitko sad ne brani. T