Advent sisačke drugarice gradonačelnice
Napisao: Josip Frković
“Zgranut sam upravo nevjerojatnom količinom mržnje prema svakom pojedincu ili skupini koji ne razmišljaju poput vladajućih, koji stranački ne pripadaju sisačkim kukurikavcima…“. Tim je riječima, dok iz većine gradskih poduzeća dopiru informacije o zabrinjavajućim poslovnim minusima i nepotizmu (samo u GTS-u, gdje Sandra pitoma prezimena zlostavlja zaposlenike, pet je milijuna kuna gubitka – op-p.), gospodarsko i socijalno stanje gotovo mrtva Siska nedavno okarakterizirao priznati stručnjak i hrvatski branitelj nestranačke političke orijentacije. Premda je priča o novovalnoj diktaturi proletarijata i boljševizmu – koje su glavni akteri potomci komunističkih drmatora, udbaša i ostalih jugofila, podrivatelja neovisne Republike Hrvatske – odavno dojadili i onima najslabijega sluha i nimalo logičnoga razmišljanja, njen nerazdvojni i upečatljiv dio iz grada na tri rijeke po mnogo čemu zaslužuje punu pozornost. Za nama je, evo, i druga adventska nedjelja, kojoj su u čast skora dolaska maloga Božića postavljene adventske svijeće na sisačkoj tržnici „Kontrobi“ i na Trgu bana Josipa Jelačića, ispred ordinarijata Sisačke biskupije. Bliži se kraju i kalendarska 2014. I dok se na placu okupio veći broj građana, pa i kumova i kumica, nadomak katedrale Uzvišenja sv. Križa nije bilo puno građana, posebno katoličkih vjernika. Zadovoljstvo da drugi puta u životu – tko zna čijom zaslugom, pristajući uz stoljetne običaje hrvatskoga puka, modu navodne političke elite ili licemjernom i profitabilnom blefu – uključi električnu struju prve svijeće, imala je prva građanka Siska. Ista ona drugarica Kristina Ikić Baniček, koja dosta dugo snuje puste snove o promjeni nadnevka lipanjskoga gradskoga praznika u korist brezovičkoga antifašističkoga mita. Slična onom o kosovskoj pobjedi Srbalja. Još u lipnju, podsjećamo, u pozivnicama za Dan i blagdan grada, svetkovinu biskupa Kvirina naprosto je apstrahirala, a predstavnike oporbe na svečanu sjednicu nije ni pozvala.
DEGUTANTNA GLUMA PUČKIH OBIČAJA
Kiki je to, sugrađanima nimalo privržena dužnosnica, koja ne dopušta molitvu i blagoslov dugo građena dječjega vrtića i intoniranje državne himne u toj prigodi. Licemjerno je i degutantno, doista, zbog rigidnosti slijednika i praktičara kompartije bilo promatrati pogled nelagode zrele žene prema molitvenim porukama duhovnoga pastira katedralne župe Uzvišenja sv. Križa, vlč. Marka Karače. I sve to pred Sisačkom biskupijom i na trgu s imenom lučonoše hrvatskoga nacionalnoga osvješćivanja, pred povijesnim zdanjem ustanove koja simbolizira nastavak drevne Kvirinove biskupije i dva milenija staru povijest kršćanstva i civilizacije na ovim prostorima. Dva dana iza lanjskoga drugog kruga lokalnih izbora, na kojem su pobjedu odnijeli SDP-ovci kukavne Kukuriku koalicije, mnogi nisu imali sreće da upoznaju osobe i modalitete upravljanja Hrvatima dobro znane crvene vlasti. Koja jedno misli, drugo govori, a treće radi. Tako se, izgleda, i dogodilo da vodstvo staroga europskog grada u mađarskom Gradišću već dugo očekuje povrat Sisku ponuđene povelje o prijateljstvu i suradnji. To je svakako obvezujući dokument na temelju sličnosti dvaju gradova iz vremena Kvirinova biskupovanja i mučeništva, te iz razdoblja procvata u zajedništvu k.u.k. monarhije. Očigledno su potpisivanje povelje obećali dužnosnici bivše gradske vlasti. Kad se prisjetimo što se sve zbiva pod udbaškom vlašću Josipovića, Milanović-Marasovih i Baničekovih sljedbenika i pobočnika, svih onih bjelodanih i prozrenih laži, primjera nepotizma i političke korupcije patentiranih na višoj razini lokalno-regionalne vlasti, nije ni čudo što iz Prve ulice dopiru vijesti o primjetnoj psihozi gradskih šefova koji su se (i bez ruku na srcu za Domovinu – nap. a.) dohvatili posizanja za novcem poreznih obveznika, čistoga grabeža.
FAMOZNI LOPOVLUK „KOPA BEACHA“ ČEKA OSTAVKU ZOKIJA
Kad smo već kod transformacija pomalo nespretnih ili grčevima suzdržanih ateista i agnostika, red je spomenuti da je SDP-HNS-ova koalicija uspješno prebrodila strah od vijećničkoga odbijanja rebalansa ovogodišnjega i proračuna za 2015., te da će organizirati Božić u Sisku. Na posebnoj press-konferenciji, pače, Kiki iliti KIB pohvalila se da je Božićni grad s uličnim klizalištem organiziran sudjelovanjem djelatnika gradske uprave, tvrtki i ustanova. Novac su „za lijepi advent u Sisku“ osigurali sponzori INA, Končar, Županijska turistička zajednica, „Euroherc“- osiguranje (navodno je direktorica Božica Zlovolić od lanjskoga fašnika u vrlo bliskim odnosima s KIB – op.p.) , OTP-banka, „Mežnar“-graditeljstvo Belaj (Duga Resa), „Optiplast“, Palete Mile Božića, Carlsberg, McDonalds…Iz ovoga se popisa jasno razaznaje tko je u cestogradnju dovukao firmu iz Belaja kod Duge Rese, te da je za donacije s radnoga mjesta u Zagrebu uspješno posredovao Darko Baniček. Kako je Ikić Baničekova razbucala Turističku zajednicu grada i kako voli imati vojke neprikosnovene vladarice u svojim rukama, može se očekivati da će ubuduće tražiti na uvid i imena članova pastoralnih vijeća rimokatoličkih župa. Na strani su gradonačelnice, već po onoj boljševičkoj „koji nisu s nama svakako su protiv nas…“, oni koji imaju opipljive koristi pa neistomišljenicima uzvraćaju najgrubljim metodama. Svjesni su toga i deseci žrtava KKK-formule i novih montiranih sistematizacija radnih mjesta, koje su im zapriječile pravo na rad i egzistenciju. Nije stoga naodmet opetovano spomenuti lopovluk zvan „Kopa Beach“, u kojem je potaknuta od prve partijske drugarice Siska, razvučena desecima milijuna kuna vrijedna Ćirina željeznička pruga Sisak-Petrinja-Karlovac. Rasplet se, izgleda, očekuje tek s padom najgoreg i slučajnoga premijera Zorana Milanovića.
ESDEPEJAC, POMOĆNI STOLAR, DOMAR U VRTIĆU
Bez obzira što se radi o državnoj imovini koju nije respektirao ex-direktor HŽ-Carga Darko Peričić, a još manje oktroirani ministar prometa Siniša s dva prezimena, legendarni štetočina prometala na kolosijecima. Dotični je Hajdaš Dončić naprasno, svojom autonomnom odlukom, 182 kilometra tračnica što predstavljaju i kulturnu baštinu Hrvatske iz početka 20. stoljeća, proglasio neperspektivnima. Zahvaljujući tome, sve je demontirano i bestraga profućkano, a iz DORH-a ni traga ni glasa. Valjda je partijski dobročinitelj i premijer Zoran Milanović, odnedavno brižni zaštitnik svekolikoga hrvatstva u neposrednom okruženju, sugerirao discipliniranu Zagorcu da ratom poharanu Banovinu i Kordun prepusti diližansama, zapregama ili stoperima. Kako do termalnih vrela? Tko li još mari za jedan od bisera hrvatskog kontinentalnoga turizma, Topusko, u kojem je do nedavno vedrio i oblačio izaslanik Linićeva prijatelja iz Rijeke, naftaša Joze Kalema. Ni on nije odolio izazovima visokih kreditnih obveza, razvojnih zastoja i neredovitih niskih plaća. Stoga su novi župan Ivo Žinić i njegovi suradnici nedavno pošli u potragu za dugoročnijim rješenjima. Boljima od stotina ranijih. Tim prije što PPDS predstavlja sinonim očiglednoga državnog poratnoga zaborava. Koje li komocije, zamislite, kad se raniji PPS (priučeni pomoćni stolar) „Komunalca“ Milan Branković, svojedobni dopredsjednik Gradskoga vijeća i akter kriminalnoga „Kopa Beacha“, nedavno zapošljava u tvrtki Dječjega vrtića Siska Novoga na poslovima domara. I dok oporbenjaci ovaj potez vrhovne vladarice „njojzi svakako teško objašnjiva i čudnoga katoličkoga Siska“ drže ishitrenim, politička „seljanka“ Ljubica Ivšić, raspjevana ravnateljica vrtića koja je i sama nekad prolazila kroz žrvnjeve stranačkih borbi, odgovara kako je provjereni Branković bez natječajne procedure zaposlen samo na zamjeni, na određeno vrijeme… Nešto slično, klijentelističko, pripisuju i aktualnom dopredsjedniku Gradskoga vijeća, laburistu Ivici Renduliću , koji nije odolio takvim intervencijama. A uhljeba u županiji, njenim službama i ustanovama ipak je previše. Minulih je dana bilo dovoljno proći kraj Maloga kaptola i zamijetiti da pred najstarijom sisačkom zidanicom, Mali kaptolom i Turističkim domom, više nije parkiran „citroen picasso“, na čijim je vratima poznati logotip TZG-a „Sisak-grad hrvatskih pobjeda“.
GRADSKI UDAR U TURISTIČKOJ ZAJEDNICI
Nema, dakle, mjesta ni za C-5 mladoga člana HDZ-a, Kikici dragoga parlamentarca i počasnog pregaoca TZG-a Roka Nikolića, koji 2005. više nije mogao trpjeti nasrtaje i blefove Račanovih domoljubnih tečajaca bez ijednoga dana staža. Istodobno, komunalci u zeleno-žutim radnim odorama, valjda po nalogu direktora i vrhovne vladarice, demontiraju dodatnu ploču ispod prometnoga znaka zabrane parkiranja i zadržavanja motornih vozila. Taj detalj, bez sumnje, potvrđuje da nekadašnja šefica „Metalurga“ ŽS, 22 godine vrijedna i inovativna direktorica TZG-a Lidija Kopjar, nakon montirane smjene, nije odabrala ponuđeno zamjensko radno mjesto. Predsjednica Turističke zajednice KIB iliti Kiki (koje li blentave kumulacije funkcija! –op.a.) preuzela je najbolji projekt i 150.000 kuna HTZ-a i sada se na sva usta hvali svojim postignućima. Obznanila je, istina, da je čelnicom postala Milijana Borojević iz uhljebima pretrpane „Simore“, kojoj na žalost nedostaju godine studija i iskustvo u turističkoj djelatnosti. Možda će se više doznati po izlasku zadnjeg ovogodišnjeg kolorirana mjesečnika „Sisačkoga vjesnika“. Iz toga razloga, pod naslovom „Tako to radi Kristina“, Gradski odbora HDZ-a sazvao je tiskovnu konferenciju. Sugovornici novinara bili su predsjednici temeljnih ogranaka Siska Staroga i Novoga, Darko Weiss i Branko Ljubešić. Prvi je jedna od brojnih žrtava Kikina kadroviranja, a drugi, Inin penzić, dugogodišnji član Turističkoga vijeća. Kako su za ilustraciju spomenute korupcijske teme priloženi i linkovi nekih „destruktivnih internetskih portala“, nije bilo teško zaključiti kako će se ponoviti kronologija „Kopa Beacha“. Ali, vratimo se aferi koja je u HDZ-u uhvaćenom kopijom e-mail poruka gradonačelnice iz Siska u HŽ-Cargo koncem kolovoza dospjela u javnost i dosjee „Uskoka“. Darko Weiss, nekadašnji direktor PiS-a i Gradske tržnice, odavno otpušteni zaposlenik „Sisak projekata“, pozvao je tada KIB na ostavku.
SMIJENJENI DIREKTORI U „GROBLJE SLONOVA“
U uskom krugu, odrezavši mu otkaz ugovora o radu, nazvala je Weissa kandidatom „groblja slonova“, što je puno blaže od one „mičite mi ih ispred očiju, ne želim ih više gledati!..). Kako će se od posljedica autokratskoga otkaza obraniti sisačka gradonačelnica i nepostojeći, nikad imenovani šef nepostojećega gradskoga kabineta Davorka Vidovića iz 2005., bračni drug i partijski papagaj Darko, pokazat će vrijeme. Dođe li do „kurcšlusa“, do isteka kukavnoga mandata gospodarstvenih, razvojnih, kulturnih i prostorno-planskih lumena, lako će i prvoosumnjičenu Siščanku za dugoprsta zlodjela proslijediti u – saborske klupe. Nije red da ostane bez posla i izvora prihoda. Nema, ama baš nikakve veze, što je u završnici SDP-ova zulumčarskoga harača petoro djelatnika Doma kulture KKV na sam blagdan sv. Katarine ostalo bez posla. O njihovoj nejasnoj sudbini, uz izostanak čestitoga i istinoljubiva člana, tiskara iz pok. „JR-a“ Ivice Spehnjaka, uzdignutih ruku odlučili su članovi Upravnoga vijeća, odreda umjetničke duše, Stanislav Radičanin (SDP), libling GOS-ove Sandre Divljakinje i uvaženi Hrvatskoj odani đapićevski pravaši Dijana Gudec i Jasna Kapelec (HSP). Iz redova zaposlenika, jedino je teatarski mag i gostujući osječki redatelj Jasmin Novljaković podignuo palicu s natpisom protivljenja. To ipak nije nimalo pomoglo samohranoj majci Ivoni Nemeth-Novak, do lani prvoj violini navodno pretrpana orkestra, poslovođi tehnike pristiglom iz HŽ-a Josipu Klekoviću, bivšoj novinarki JL-a iz ratom poharane Banske Struge Sanji Blažević, scenskom šljakeru Milivoju Tičariću i informatičaru Svenu Strižaku. Kad se makar i ovlaš promotre spomenuta imena, očigledno je da većina s liste prekobrojnih pripada drugim političkim opcijama od onih što – valjda ne još zadugo – drmaju gradom i ljudskim sudbinama. I dok se svi obespravljeni osvrću na najbolje fiškalske adrese, donoseći povećani promet onima koji su temeljito proučili paragrafe, gradska uprava više koristi usluge zagrebačkih odvjetničkih perjanica, negoli onih sisačkih. Valjda je puno jeftinije, a profitabilnije za posrednike. Sva je prilika, međutim, da će i trenutnoj ravnateljici KKV-a i njenoj idejnoj predvodnici iz gradske palače također trebati advokati. Sudski će pravorijek svakako utvrditi je li upraviteljica Doma kulture pri izboru ispunjavala sve natječajne uvjete ili su „uveovci“ iz SDP-ova kadrosvkoga rezervata zažmirili na oba oka. Iako baš i nije prevažno jesu li se radnih mjesta domogla tri ili četiri rođaka iz iste dinastije. Tako tvrdi većinska „stranka čista obraza i ruku“ i ona Pusićkina, HNS. Ne hrvatska, ne baš narodna i ne demokratska, ali svakako nepotrebna, kaj ne?
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.