AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: PREDSJEDNICA JE KAO USKOK I DORH NIŠTA NE VIDI I NE ČUJE

7. srpnja, 2019.

Piše: Saša Radović

Čini se da su u pravu oni zlobnici koji Lijepu našu zovu – Apsurdistan! Primjera je koš i još, ali ovi aktualni su zaista apsurdni. Krenimo redom.

Postoje nedvojbeni dokazi da je jedan Bračanin iskoristio svoj službeni položaj, te zaštićeni, djevičanski prostor otoka Brača pretvorio u građevinske parcele – prodao ih i zaradio brdo kuna ili eura. I umjesto da taj Bračanin bude odmah uhićen, pritvoren (da ne djeluje na svjedoke!), te da mu se konfiscira nezakonito stečena imovina – on će MOŽDA dati ostavku? Nakon ostavke imao bi od nas, priglupih građana, godinu dana debela ministarska primanja! I nikom ništa! Nema kazne, nema konfiskacije! Od države Hrvatske, a to znači – od svih nas, opljačkana imovina ostat će tom Bračaninu. Apsurdno do besvijesti!

Dovoljno je sjetiti se Martine Dalić. Nakon ostavke pobrala je spomenuta debela primanja i nitko se nije sjetio upitati se – koji krimen ju je natjerao na ostavku. Sjetite se i ministra Veljka Ostojića, identičan slučaj! Ostojiću nije konfiscirana imovina koju je stekao nezakonito, sličnim slučajem kao naš spomenuti Bračanin. „Institucija koja radi svoj posao”, DORH ne razmišlja o činjenici – da bi kaznena djela trebalo sankcionirati.

Pedro Sanader

U 30 godina sadističkog „kasapljenja” Lijepe naše krađama i pljačkama Interesne zajednice HDZSDP + IDS – u stotinama afera i aferica, samo jedan Pedro visi! „Obješen” u remetinečkoj ćeliji, Ivo Sanader, jedini je živi primjer „Pedra koji visi” u Republici Hrvatskoj. Od tisuća pljačkaša i lopova hrvatskih i inih, njega je eto, pogodila sudbina da jedini on ispašta za sve stotine milijarda dolara ili eura, koliko je opljačkana Hrvatska. Ali, utjeha je u činjenici da mu, ni nakon deset godina procesa i osude – nije konfiscirana ni jedna lipa od onih silnih opljačkanih milijuna za koje se tereti. Vjerojatno neće ni biti – novčani putovi prečesto se izgube tamo daleko u Belizeu, Kajmanskim i Djevičanskim otocima, na otoku Manu, u Panami ili bliže, u Villachu, Liechensteinu… Ni jedna lipa Sanaderu nije oduzeta, a vjerojatno ni neće! Kao što se dogodilo i sa stotinama kriminalaca i s Martinom Dalić, s Ostojićem i drugima – kao što će biti i s Lovrom Kuščevićem. U zemlji, Apsurdismanu!

Listati tisak i otvoriti portale – ili zatvoriti oči i zavuči se u „hrvatsku šutnju”? Odaberite!

– „Čeka se rasplet. Hoće li ministar Kuščević podnijeti ostavku i otići iz Vlade?”

– „Već danas bi se mogla znati sudbina ministra Lovre Kuščevića. Naime poznato je da će klub zastupnika SDP-a, uz potporu još nekih oporbenih stranaka, u saborsku proceduru uputiti prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja ministru uprave Lovri Kuščeviću. Premijer Andrej Plenković vratio se iz Bruxellesa te mu sad predstoji povratak u Hrvatsku političku realnost i rješavanje sudbine ministra uprave”.

Bog se spušta s bruxelleskih visina i pušta sumporni dažd na Lovrinu sudbinu. Hm, sudbina Lovre Kuščevića, ni uz ostavku ili otkaz, nije tako loša. ZNA SE! Tu su spomenuta primanja nakon ostavke – ako on bude tako dobar – da je da! A ako je zaista da(?) – svekoliki hrvatski puk izaći će na ulice i trgove I SLAVITI POBJEDU! Opet jedan od apsurda – veseliti se što je naš ministar Lovro Kuščević dao ostavku i što mu ni dlaka s glave neće pasti. Što neće osjetiti „čari Remetinca” kao naš prvi i jedini Pedro Ivo Sanader. I što časnom i poštenom Kuščeviću nitko od nezakonito stečene imovine neće oduzeti ni jednu, jedinu lipu. Nitko se više neće sjetiti ni drugih domoljubnih ministrica i ministara; Gabrijele, Nade Murganić, Tolušića, Gorana i Zdravka Marića, Božinovića, Medveda… Nikoga više ne zanima – gdje je onaj lijepi mercedes i tako dalje…

Interesantan je i još jedan apsurd ovih dana – rečenica s jednog portala:

„Nitko ne može biti iznad zakona i iznad naroda” – reče naša lijepa predsjednica, velika svjetska putnica i osrednja pjevačica. Da je još ovoj ortodoksnoj gluposti dodala i najgluplju rečenicu u Hrvata: „Neka institucije rade svoj posao” – moglo bi se reći da je i ona, uz vladu RH, DORH i sudove – gluha i slijepa. Naime, ne vidjeti i ne ćuti o sveopćem ignoriranju i neprovođenju zakona u vrhu vlasti, u državnoj i lokalnoj upravi te u hordi zaštićenih uhljeba i tajkuna – ne može se opravdati civilizacijskim normama. Mazanje očiju svekolikom puku glupavim kaznama od nekoliko

kuna Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa ili smiješnim kaznama guljenja krumpira zaista je uvreda cijelog mislećeg hrvatskog korpusa.

Crna burleska ministra Marića

Apsurdni paket tjedna ide dalje; na redu je burleska o ministru Goranu Mariću.

Kao marginalne, nevažne i prikrivene vijesti lansiraju se podaci o milijunima poklonjenim Katoličkoj crkvi. Osim milijarde koja se svake godine izvlači iz naših džepova za Crkvu, tu su i golemi „pokloni”. Samo u posljednje vrijeme dio poklonjenog je; dio vojarne na Dračevcu vrijedan 84 milijuna kuna, palača Skočibušić na Peristilu vrijedna 13 milijuna kuna, vila Idola u Puli ukupne vrijednosti nešto više od 19,7 milijuna kuna, zemljište na prostoru bivše vojarne od 27 tisuća metara četvornih vrijedno oko 6,5 milijuna kuna, zemljište u Dubrovniku od 6200 metara četvornih, a procijenjena vrijednost je gotovo 18 milijuna kuna. Dakle, blizu 160 milijuna. Davanja Crkvi u nas su veća nego i u najkatoličkijim državama. Zašto? Zbog čega? Razlozi se naziru.

Marićevo Ministarsto državne imovine usmjeravalo je i realiziralo spomenute poklone. Sukobu interesa tu nema mjesta – ali određene sumnje pojavljuju se od strane nepovjerljivih i može se reći – zlih novinara. Nakon ovih mega poklona naše imovine bez dozvole vlasnika (nas građana!) njima je čudna prodaja franjevaca Marićevoj obiteljskoj tvrtki Scientia stana za 930.000 kuna. Po ugovoru se 190 tisuća kuna trebalo uplatiti odmah, a ostatak od 740 tisuća kuna, najkasnije za tri mjeseca. Ovjera je riješena, ali iz Franjevačkog provincijalata ne odgovaraju, je li ikada stigao ijedan dio uplate. Prosječna cijena stana u centru Zagreba bila je 1761 euro za četvorni metar u vrijeme kupnje, a Marićeva obiteljska tvrtka Scientia kupila je stan za oko 1245 eura po kvadratu.

Navodno je i za „zlatni” hoteljerski posao franjevaca u Splitu zaslužan Marić. Filozofski fakultet bio je smješten u franjevačkom samostanu na Trsteniku, a ministar državne imovine odlučio se za kupnju zgrade Brodomerkura (105 milijuna kuna) 2017. godine. Razlog? Preseljenje Filozofskog fakulteta u tu zgradu. Slijedila je promjena namjene franjevačkog klerikata na Trsteniku u hotel Pax (40 dvokrevetnih soba). Noćenje za dvije osobe i doručak, sitnica – 6000 kuna!

A zlobna priča da je Marićeva obitelj poklonila svoju tvrtku s imovinom od oko 1,8 milijuna kuna poduzetniku Zvonku Šariću godinu i pol nakon što je taj isti Šarić prodao ljetnikovac u Živogošću može proizvesti samo grohotan smijeh! Pokloniti stan i milijune nekome tko nije sin, kćerka, brat… jedinstven je slučaj ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu!

Uz ovu crnu burlesku može se dodati i izjava ministra s istim prezimenom, Zdravka Marića. On reče na TV i ostade živ: „Kao timski igrač o svojim kolegama uvijek ću govoriti na pozitivan način”. Lijepo sročeno na izvorni sicilijanski način. Mafijaši će svojoj „obitelji” uvijek držati leđa bez obzira koliko padne mrtvih glava! Valjda bi tako „uvijek” i naš Zdravko.

Nabijeno uhjebima i parazitima

Sljedeći apsurd je – brojnost naše vlade. Kao jedna od najmanjih i najsiromašnijih država EU imamo najveći broj ministara u cijeloj EU. I svako to ministarstvo je prekobrojno i nabijeno uhljebima – parazitima. Imamo dvadeset ministara plus premijera – umjesto realno potrebnih šest ili sedam ministara. Švicarska koja ima dva puta više stanovnika ima sedam, a golema Njemačka (82 milijuna stanovnika). četrnaest ministara, plus kancelarku. I sada se već govori i piše da ćemo nakon odlaska ministrice Pejčinović Burić – opet uzeti tog dvadesetog ministra. Nije nam dosta silnog, nepotrebnog balasta i bačenih milijuna. Spomenutih, dovoljnih sedam ministara mogli bi (kad mogu svi drugi u EU) lako pokriti potrebe naša 4 slabašna milijuna građana.

Zucker kommt zu letzt! (šečer na kraju!). Premijer Plenković reče da je Kuščević svoje „prokazane aktivnosti” izvršio davno prije pa više nema nikakve odgovornost i sada dobro radi. Nevjerojatno! Prijedlog; amnestirajmo i našeg Pedra, zvanog Ivo Sanader? I njegove „prokazane aktivnosti” bile su davno, prije više od deset godina. Vjerojatno bi danas i on dobro radio kao Kuščević.

Uz premijera s čudnim pomakom u onih 1,5 kilograma mozga i s ovom najkorumpiranijom hrvatskom vladom, ostaje pitanje – je li to loše ili dobro? Možda je baš ta silna bahatost, beskrajna pohlepa većine ministara, apsurdna prekobrojnost te korupcija i kriminal – dovoljna da konačno probudi svekoliku hrvatsku javnost. Da svi otvorimo prozore i da glasno viknemo: „Dosta!”.

I da na ulice izađe 4 milijuna građana. U mirnom prosvjedu, dakako!!!

Anno Domini MMXIX. T