AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: OD DVA ZLA IZABRAT ĆEMO ONO GORE

3. siječnja, 2020.

Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.

(Otkrivenje 22,15 JB)

Piše: Saša Radović

U ovoj predsjedničkoj kampanji čuli smo mnogo laži, prijevara pa i ružnih objeda. Najviše je lagao Milan Bandić kojega krivo zovu, Dario Juričan. On je otvoreno i bezobrazno lagao o korupciji. kaže da bi sve oko sebe korumpirao – a siromah je i nema čime korumpirati. Dakle, laže! Kako bi smogao dovoljno para da, na primjer, korumpira jednog Kuščevića koji ima pet ili dvadeset puta više, više kuna nego što jadni i skromni Bandić može i zamisliti? Čak i za onog pravog Bandića bi to bio problem. Ili, kako da ovaj naš Bandić ponudi za kakvu uslugicu Mariću ili nekom od ministara luksuzni stan – kad ga nema! Pa onda Plenkovićeva Kolinda s obećanim tisućama eura, plaćama koje će ona priskrbiti našoj djeci… Razveselila je naciju tim plaćicama, slatkim lažima i divnim pjesmama, milozvučnim.

Pa, kad laže koza laže i rog! Laže li Vlada RH svom narodu izjavama o povišicama plaća? Ne laže, dakako – to je lako provjeriti na platnim listama, Vlada, a posebice naš premijer ni za što na svijetu ne bi lagao svojoj naciji. Ali!

Iznenadni višak kuna

Svi znamo da je istina najjače oružje, no događa se da i najjače oružje zakaže, da se primjerice sruši kakav F-16 Barak, kakav smo htjeli kupiti. Dakle, i istina je koji puta varljiva pa se često pretvara u nešto drugo u moguću sumnju, u dilemu pa i u ortodoksnu laž. Je li istina da je ljubavnik samo poljubio moju dragu suprugu? – kako ona tvrdi. Ili je istina da je bilo i nešto više?

Eto, tako se i gornja istina naše Vlade o povećanju plaća dovodi u pitanje u jednom, ali najvažnijem, kapitalnom segmentu. Znači li taj iznenadni višak kuna u našim džepovima našu veću platežnu moć, je li nam život bogatiji i u standardu viši? Živi li se u Hrvatskoj bolje, ljepše i kvalitetnije s tim novim kunama? Kad bolje razmislimo nakon obilaska tržnice i drugih prodavaonica, ona lijepa istina o povećanim plaćama naglo dobiva drugi oblik, pretvara se u gnjusnu, nehumanu, ortodoksnu laž. Plaće se povećavaju „prizemno” i polako za par stotina kuna i to je istina, a egzistencijalni troškovi drastično i strjelovito skaču u nebo što je također istina. Onih, po Plenkoviću poklonjenih stotinjak kuna dovoljno je za dobru pizzu i pivo jednom mjesečno, dok struja, benzin, kruh i mlijeko – luduju! Minimalna plaća od 3000 kuna u 2019. godini nabujat će za možda 100 i nešto više kuna pa kad to usporedimo s divljanjem cijena svuda oko nas ugrizemo se za usnu da ne opsujemo majku, oca i ostalu rodbinu svim našim uhljebima. A ima ih puno, puno u odnosu na broj stanovnika više od dva puta više nego u cijeloj Europskoj zajednici. Rekorderi smo i po broju ministara, također najviše u EU, 20 ministara + premijer. Golema horda masno plaćenih! Pri tomu treba dodati da svako ministarstvo ima 150 do 300 zaposlenika. Kad ti pohlepni žderači kuna (plaće od 15.000 do 25.000) obrste polja – ostaje vrlo, vrlo malo za ostalu stoku sitnog zuba.

Ako ste jedan od onih 246.938 umirovljenika koji imaju malo manje ili malo više od prosječno naj­niže mirovine koja je 2019. godine iznosila 1.563 kune onda bi prenapuhanom balonu spomenutih parazita – uhljeba u državnim, i lokalnim upravama zaista udijelili najsočnije balkanske psovke, posebice premijeru i njegovom prekobrojnom klanu ministara. Teško je reći što bi rekla moja stara i bolesna tetka Eufemija koja prima manje od prosječne mirovine (prosječno 954 kune iliti 128 eura). Bit će sretna i zadovoljna s nove 23 kune svaki mjesec, 12 puta u godini. I opet treba dodati da ti gore spomenuti ministri i golemi balon njihovih uhljeba ovim povećanjima plaća ne dobivaju samo 23 kune mjesečno kao moja tetka – nego par tisuća kunica što i nije tako loše. Mogu kupiti mnogo kruha, mlijeka, a dogodi im se i kakav novi mercedes uz to – kao našoj simpatičnoj Gabrijeli.

Rupe u vodi

Iz svega gornjeg slijedi da Vlada ne laže, ali neosporno je da ipak vara svoj narod. Malo veće plaće i daleko veći troškovi života! Bez potrebnih reforma i drastičnog rezanja pregolemog napuhanog balona uhljeba i bez zaustavljanja stampeda onih najpametnijih i najjačih u inozemstvo – sva navodna ”postignuća” kojim se s bahatim osmijehom hvali premijer Plenković – su rupe u vodi, jedno veliko ništa! Istina koja pobija svaku pohvalu je naš status najzaostalije i najsiromašnije članice Europske unije.

Pri tomu gospoda s Gornjeg grada ne mogu shvatiti da to što je Hrvatska predsjedateljica Vijeća EU, zanima samo njih i nikoga više – ponajmanje onih 246.938 umirovljenika kojima su „kruh i mlijeko” svakim danom sve teže dohvatljivi. Ostaju nam samo troškovi od 60 do 70 milijuna eura. Bačeni u ništa!

Vrijeme prema kraju promašenog projekta Republike Hrvatske nezaustavljivo teče – pred nama su izbori za poglavara (predsjednika/ice) države. Odmahujemo glavom, nije nam važno! Navikli smo na laži i prijevare pa nas nitko više ne može prevariti. Znamo da ćemo od dva zla – izabrati ono gore!

Anno Domini MMXX. T