AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: LOPOVSKE LJESTVE

17. lipnja, 2020.

Ako se uhvati lopov kod provale i bude ubijen, nema tu krivnje za prolivenu krv.

(Izlazak 22,2)

Piše: Saša Radović

Ovaj zapis je temeljen na dijelu razgovora s britanskim freelance novinarom Johnom Herschom o društvenim temama. Iznenadio sam se kako dobro pozna stanje u Hrvatskoj. Počeli smo s coronavirusom, odnosno razgovorom o teškim posljedicama u zdravlju i gospodarstvu koje su već nastale te o strahu od eventualne nove epidemije. No vrlo brzo skrenuli smo s teme.

– Hrvatska se dobro nosi s Covidom 19, ali ima nešto mnogo gore – to su termalne metastaze kompletne društvene zajednice. Karcinom je je nastao 1990. i razvio se u periodu od tri decenije u sukobu nekoliko svjetonazora. No, uskoro ta priča završava – rekao je John.

– Pretpostavljam da mislite na eventualne promjene na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj ove godine – odgovorio sam.

– Ne! Ne vjerujem da izbori mogu zaustaviti spomenute metastaze. Zahvaćene su sve ćelije društva – reče

moj sugovornik.

– Kažete da je razlog današnjeg stanja kod nas pitanje svjetonazora. Međutim od toga se ne živi, svjetonazori se ne mogu jesti, a u Hrvatskoj su mnogi gladni.

– Realni problemi kod vas nisu najvažniji. U divljem kolopletu komunizma, liberalnog kapitalizma, šovinizma, kleronacionalizma do fašizma u Hrvatskoj, izgubljeni su kriteriji i realni temelji države. Takva razorna mješavina sustava, nepoznata u svijetu, zahvatila je sve vaše društvene slojeve. Gospodarstvo je propalo, a nestale su i sve moralne i civilizacijske norme. Hrvatska komunistička oligarhija, nazvana Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) uz podršku Katoličke crkve preuzela je vlast od samog pada Berlinskog zida. Takva bolesna solucija dobila je široke razmjere.

– Ne uzimate u obzir agresiju Srbije, žrtve i silnu štetu nanesenu Republici Hrvatskoj?- prekinuo sam njegov monolog,

– Žrtve su neprocjenjiva šteta i težak zločin agresora, no materijalna šteta tog rata neusporedivo je manja od kriminalnog ratnog profiterstva, privatizacije i enormno razvijene korupcije koja generira rasap. Rat je samo pogoršao onaj spomenuti koloplet svjetonazora dodatkom mržnje prema partizanima, ustašama i četnicima pa je moralni profil u Hrvatskoj sveden ispod svih granica – odgovorio je John.

Dugo nisam odgovorio. Republika Hrvatska zaista je nastala od taloga zločinačke Komunističke partije Jugoslavije. Zlo uvijek proizvodi zlo! To je neosporno rezultiralo zarazom zla nove države Hrvatske. U jarunskoj baraci „Borca” visoko rangirani udbaš, bivši učenik NKVD-a Josip Manolić sazvao je 1989. tajnu Osnivačku skupštinu HDZ-a sastavljenu od pozvanih 47 udbaša. Za predsjednika izabran je, Titov general, KOS-ovac Franjo Tuđman. Prvi akt nove Hrvatske bio je ukidanje Zakona o porijeklu imovine. Tim aboliranjem kriminala započela je opća pljačka svih resursa stvaranih tijekom generacija Hrvata. Ortodoksni komunisti, „iskovani” željeznom Titovom rukom samo formalno su promijenili zastavu – vuk je promijenio dlaku, ali ćud je ostala zvjerska. S desnom rukom na srcu i hinjenim domoljubljem razgrabili su sve što se moglo.

– Nisam siguran što želite reći. Budite jasniji – prekinuo sam stanku.

– U svijetu je propala komunistička ideologija. Međutim opstale su neke varijante komunizma, možda i gore od Lenjinovog originala (Rusija, Kuba, Kina, Sjeverna Koreja i Hrvatska). Kod vas je karakteristična golema količina članova HDZ-a bivših komunista, jer se išlo na masovnost podrške. Iz HDZ-a je nastala najbrojnija vlast u Europi i najbrojniji vodeći kadar u gospodarstvu po glavi stanovnika. Danas ta stranka ima oko 220.000 članova. U stranku je neformalno uključena i kompletna Biskupska konferencija s golemim svećenstvom hrvatske Katoličke crkve. Ako se k tomu dodaju i članovi porodica koji također ovise o stranačkim povlasticama i zapravo žive od HDZ-a, to je više od milijun stanovnika.

– To je točno, ali ne vidim u tome problem. I u demokratskim državama postoje velike stranke – odgovorio sam.

– Vi imate oko četiri milijuna stanovnika, a metastaze proizvodi ovaj milijun ljudi – rekao je John i dodao. – To je četvrtina od ukupnog broja stanovnika u kojem je vitalni, radni i rukovodeći sloj znatno jači i superiorniji odnosu na ostale; starce, bolesnike, djecu, nezaposlene i pasivne u hrvatskom društvu.

Stručnjaci i radnici pobjegli su vam zbog opće nepravde.Zastao sam na trenutak. Moj sugovornik iz daleke države jasno je naznačio istinu koju ne prepoznaje većina naših građana. U vrijeme ove najgore Vlade u povijesti Hrvatske zaista je eskaliralo do apsurda raslojavanje na bogate i osiromašene, inferiorne. Takve robovlasničke silnice osjećaju se i u Hrvatskom saboru, gdje premijer Plenković kupuje našim novcem zastupničko roblje (takozvane „žetončiće”). Naše korumpirano pravosuđe, potlaćeno građanstvo naziva „krivosuđem”. Takvo stanje može se naći u nekim „banana republikama”, ali ne postoji ni u Europi ni u ostalim razvijenim državama.

– Smatrate li da je moguća promjena nakon parlamentarnih izbora 2020. godine?- upitao sam.

– Ne! – glasio je konkretan odgovor. – Ako usporedimo stranačke odnose, na primjer, s Velikom Britanijom, s Konzervativnom strankom premijera Johnsona od cca 160.000 članova prema Plenkovićevom HDZ-u s oko 220.000 članova – dolazimo do apsurda. Naime, Velika Britanija ima preko 66 milijuna stanovnika, a Hrvatska jedva četiri milijuna! Tih apsurdnih 220.000 članova drže sve konce u rukama, sva vodeća mjesta u gospodarstvu, Vladi i Hrvatskom saboru. Prejaki su! Zbog toga promjene nisu moguće, a s tim ni opstojnost vaše države.

– Što je s drugom najjačom strankom SDP? Mogu li oni učiniti pozitivan pomak?- upitao sam.

– Ne! To je samo rotacija iste vlasti. U svojim mandatima nisu učinili ništa pozitivno.

– Hm, moram se složiti s velikim dijelom vašeg razmišljanja. Hvala vam na razgovoru – rekao sam i isključio skipe.

Izbori  2020.

Za dva i pol tjedna imamo parlamentarne izbore. Radikalne promjene su nam neophodne ukoliko želimo „prevariti” termalne metastaze koje spominje britanski novinar. Međutim, sigurno je – da ponovni mandat anemičnog činovnika Andreja Plenkovića i njegove Vlade nad kojom lebde milijardske afere, korupcija, klijentelizam, nepotizam i pljačke vlastite Domovine – ne može zaustaviti raspad države. Ni neka druga solucija „iz istog kvarta” ne bi bila bolja, na primjer, ministri i ministrice; Kuščević, Marić, Vidošević, Tolušić, Kalmeta, Gabrijela, Rimacica, Merzelica, Jadranka, Martina, Kolinda, Nada Murganić, Barišić, Brkić, Kujundžić, Plenković, Jandroković, Bačić, Krstičević… s premijerom, „vitezom” Reinerom. Dakako, s Plenkovićevim savjetnicima; Šeksom, Gregurićem i Valentićem, Matešom, Perkovićem, Bajićem, Ivićem Pašalićem, Sanaderom, Zagorcem, Veljkom Ostojićem, Bandićem, Karamarkom sa suprugom… Može li gore!

Sigurno je i to da bi bolje vladale Hrvatskom bakice s Dolca koje prodaju kupus i mrkvu, bolje bi vladali i teški bolesnici iz Klinike u Vrapču, zatvorenici iz Remetinca, svi… Ne bi bilo toliko Vjetroelektrana, Agrokora, Uljanika, mercedesa po dvorištima… Ne bi bilo toliko siromaštva i bijede, jer se ne bi toliko kralo.

Ne bi Hrvati bili najzaostaliji u Europskoj uniji, a i šire! Postoji li rješenje? Postoji!

Aleksandar Veliki razvezao je Gordijski čvor tako da ga je rasjekao mačem!

Moramo i mi mačem odrezati glavu golemoj hobotnici s bezbrojnim krakovima zla? Moramo svoje glasove dati bilo kojoj stranci; od one „najljevije” do „najdesnije”, bilo kome – samo ne golemom balonu od 220.000 članova koji drži sve konce u rukama, sva vodeća mjesta u gospodarstvu, u Vladi i u Hrvatskom saboru. I koji je, ZNA SE! od 1990. do dana današnjega znak, simbol i pečat pljačke i izdaje svoga naroda i svoje Domovine.

Lopovi drže ljestve lopovima

Netko će reći: „Pa, u tih 220.000 članova HDZ-a ima i poštenih ljudi, nisu svi lopovi”. Što je istina, a što laž? Nedvojbeno je da se ona Banda lopovska s debelom imovinom za koju ne mogu dokazati porijeklo – može nazvati lopovima! Međutim i onaj ostatak do 220.000 članova dobro zna da veliki dio vrha HDZ-a pripada Bandi lopovskoj. Te kukavne spodobe okreću glavu, prave se da to ne vide, ne čuju i ne osjećaju smrad nepoštenja, krađe, izdaje svog naroda… Oni plaćaju članarinu i podržavaju lopove – drže im ljestve!

Jesu li pošteni? Ili su lopovi?

Do odlaska u Domovinski rat jeseni 1991. godine (dragovoljac, časnik 91′ – 95′) bio sam jedan od osnivača HDZ-a u Primorju. Iako se tada nije moglo pretpostaviti da će HDZ postati pojam korupcije i kriminala, danas se sramim svog predratnog vremena. Ne mogu sa sebe isprati prljavi trag nemorala.

Anno Domini MMXX. T