PUKOVNIK DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN

PUKOVNIK DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN

17. veljače, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljujući njemu. Velika je sreća što smo ga imali – prisjeća se Ivan Pasariček ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske

Napisao: Šefik Orlić

Na današnji dan, 17. veljače 1994. godine, poginuo je na obroncima Velebita jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran.
Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu nedaleko od Senja, a u obranu domovine pošao je 5. kolovoza 1990. godine kada je pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pokraj Zagreba. Nakon reorganizacije navedene postrojbe te njezinim prerastanjem i osnivanjem Zbora narodne garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991. godine.
Zbog uzoritog rada i odnosa s pripadnicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zapovijedi, Gavran je postavljen za zapovjednika voda i ujedno dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG-a, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.
Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun.
Godine 1992. odlaskom postrojbe na južno bojište Gavran sudjeluje u mukotrpnim, ali i uspješnim borbama za deblokadu Dubrovnika i to kao zapovjednik 4. bojne Tigrova.

U nemogućim i surovim uvjetima

Povratkom Tigrova s južnog bojišta te preustrojem brigade, Gavran 17. prosinca 1992. biva postavljen za zapovjednika 2. bojne Tigrova. S postrojbom ubrzo odlazi na karlovačko bojište, a potom i na obronke Velebita.
Na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu, u vrlo često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima velebitske planine, sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo te hrabro zapovijedao i sudjelovao u obrani terena koji je prethodno oslobođen u operaciji Maslenica.
Uz dužnost zapovjednika 2.bojne Tigrova na terenu je od sredine ožujka 1993. obnašao i vrlo odgovornu dužnost zapovjednika 1. sektora, istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zbornog područja Split.
Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od neprijateljskog snajpera. Zadobio je ranu na glavi.
Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljujući njemu. Velika je sreća što smo ga imali – prisjeća se Ivan Pasariček ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske”, doktor Franjo Tuđman.

Uvijek Tigar
Upravo je Franjo Tuđman 26. srpnja 1994. otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran.
Valja također napomenuti kako je na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana. Dragi moj zapovjedniče PUMB.

Ovim putem upućujem sućut obitelji,prijateljima i suborcima jednom Tigar uvijek Tigar. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

<