PRIOPĆENJE

PRAVNO NASILJE PRI DONOŠENJU OBITELJSKOG ZAKONA

19. ožujka, 2015.

Ne pamti se kad je toliko ljudi napalo samu bit zakona

Napisao: Ivan Anušić, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Osječko-baranjske županije

Samo tri tjedna nakon što je Ustavni sud suspendirao Obiteljski zakon iz 2014. godine, Ministarstvo socijalne politike i mladih u javnu je raspravu pustilo nacrt i prijedlog novog Obiteljskog zakona i predložilo da spomenuti zakon, sa svoja 563 članka stupi na snagu s 1. travnja 2015.godine.

Želimo upozoriti kako se ovdje radi o grubim postupovnim i sadržajnim propustima.

Naime, smatramo kako su grubo povrijeđena pravila postupka budući da donošenje novog Obiteljskog zakona nije najavljeno niti u „Godišnjem planu normativnih aktivnosti za 2015. godinu“ koji je Vlada donijela 17. prosinca 2014. godine, doduše niti u „Planu savjetovanja Ministarstva socijalne politike i mladih o nacrtima zakona za 2015. godinu“ koji je sastavljen 22. siječnja 2015. godine i objavljen 23. siječnja 2015. godine. Nadalje, uz raspravu o zakonskom nacrtu paralelno je otvorena i rasprava o tezama za taj zakonski tekst i njegovim učincima, a to je također protupropisno. Smatramo kako je prvo je trebalo raspravljati o tezama i učincima, a tek onda krenuti u izradu nacrta.

Također, nastoji se onemogućiti pravorijek Ustavnog suda, jer je očito kako donošenjem novoga obiteljskog zakona Ministarstvo socijalne politike ne želi da Ustavni sud meritorno dovrši postupak ocjene ustavnosti Obiteljskog zakona iz 2014. godine, nego da obustavi ocjenu ustavnosti kao bespredmetnu. Vrhunski pravni stručnjaci dvoje može li se uopće donositi isti propis dok Ustavni sud još nije ocijenio ustavnost svih spornih odredbi suspendiranoga zakona. Ako ovome dodamo i da je spomenuti zakonski prijedlog gotovo istovjetan onomu koji je Ustavni sud suspendirao u siječnju (zakon je ponovno preopsežan, nelogičan, nedorečen, u sebi proturječan i nefunkcionalan) jasno je kako se ovdje radi i o grubim sadržajnim propustima predlagatelja ovoga zakona. Odlukom da se zakon donosi po hitnom postupku i izbjegavanjem javne rasprave Ministarstvo se očito trudi ponoviti sve pogrješke koje je već učinilo lani kada su ignorirali sve primjedbe i prijedloge profesora, sudaca, odvjetnika i zagovaratelja obitelji. Riječ je o kršenju načela demokratičnosti, zakonitosti i ustavnosti u donošenju novoga Obiteljskoga zakona.

Prevlast moći umjesto vladavine prava

Posebno ističemo kako je Obiteljski zakon od izuzetne važnosti jer se posredno ili neposredno, tiče svakog pojedinca i kao takav jedan je od najvažnijih pravnih akata u RH.

O njegovoj važnosti govori činjenica da uređuje prava više od dva milijuna supružnika, 98 tisuća izvanbračnih parova, 208 tisuća samohranih roditelja, 800 tisuća djece i 19 tisuća odraslih osoba pod skrbništvom u Hrvatskoj.

Ovakvim postupanjem od strane Ministarstva socijalne politike i mladih na čelu sa ministricom Milankom Opačić svjedoci smo – ne vladavine prava, već prevlasti moći, političke moći, osobnih probitaka, častohleplja, dominacije neznanja, nepoznavanja i nepriznavanja struke.

Podsjetit ćemo kako je u siječnju ove godine Ustavni sud suspendirao „novi“ Obiteljski zakon iz 2014. godine koji je bio u primjeni svega četiri mjeseca. To je prvi puta u povijesti da Ustavni sud suspendira, ne neke zakonske članke, već cijeli zakon. Riječ je o zakonu koji je tako loše i zbunjujuće napisan uz niz ponavljanja i nejasnih upućivanja, da Ustavni sud nije mogao suspendirati samo osporene odredbe, nego je zbog pravne sigurnosti morao obustaviti primjenu cijeloga zakona. Suspenzija Obiteljskog zakona bila je još jedan veliki fijasko Vlade i ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić, koja je mnogo puta naglašavala kako je cijeli mandat posvetila izradi toga zakona, te da je on kruna njezinog mandata. Ustavni sud je na 338 stranica nanizao prigovore od strane čak 18 predlagatelja ocjene ustavnosti Obiteljskog zakona, zbog kojih je taj iznimno važan propis stavljen pod suspenziju dok Ustavni sud ne ocijeni ustavnost čak oko 150 od njegovih 556 odredaba

Ne pamtimo da je ikad toliki broj predlagatelja ocjene ustavnosti napao samu bit zakona, i to je zapravo presedan. Uzrok tome je što su zakon pisale nekompetentne osobe i što je Ministarstvo socijalne politike i mladih, na čelu s ministricom Opačić forsiralo donošenje zakona, bez obzira što su svi ostali smatrali da je to nepotrebno i da treba Obiteljski zakon iz 2003. godine samo popraviti u nekim pojedinostima. Sredstva i vrijeme trebalo je uložiti u edukaciju svih sudionika u procesu da se kvalitetan zakon iz 2003. krene primjenjivati, te da se u onom segmentu u kojem nije bio prilagođen novim potpisanim konvencijama nadogradi.

Podsjetit ćemo i da je radna skupina ignorirala sve prijedloge stručnjaka. Pravno gledajući, taj je Obiteljski zakon iz 2014. bio civilizacijski korak unatrag i silovanje pravne znanosti i struke. To je ogledni primjer kako je nekompetencija nadvladala struku, a sve pod utjecajem politike.

Samo tri tjedna nakon što je Ustavni sud suspendirao Obiteljski zakon, Ministarstvo socijalne politike i mladih u javnu je raspravu pustilo nacrt i prijedlog novog Obiteljskog zakona. Prvotno je određena javna rasprava u trajanju od 15 dana (od 4.2.2015..-19.2.2015) da bi ju kasnije produžili do 12. ožujka 2015. godine., a traži se donošenje zakona po hitnom postupku.

„Suštinski nismo ništa mijenjali, pojasnili smo neke odredbe i malo ga nomotehnički popravili“ , kaže sama ministrica Milanka Opačić.

Ponovno izostaje ozbiljan i konstruktivan dijalog te se grubo krši procedura donošenja Obiteljskog zakona. Rok za donošenje zakona je prekratak da bi se bilo što kvalitetno napravilo.

Ugrožena bit demokracije i narušena volja naroda

Držimo da Ministarstvo socijalne politike i mladih pretvara javnu raspravu u lažno i isprazno zadovoljavanje forme. Pri tome se zanemaruju čak i detaljna mišljenja tri katedre obiteljskoga prava koje su na poziv Ustavnoga suda dale detaljna, negativna mišljenja o velikom dijelu predloženih zakonskih rješenja.

Ministarstvo kao nositelj izrade zakona izbjegava stvarnu javnu raspravu tako što istodobno provodi i savjetovanje o tezama i javnu raspravu o konačnom prijedlogu zakona.

Naglašavamo kako je zakonska je obveza predlagatelja:

1. sastaviti teze;
2. dati procjenu učinaka propisa;
3. provesti o tome savjetovanje od najmanje 30 dana;
4. tek nakon toga izraditi nacrta propisa.

S obzirom na to, rasprava o ‘nacrtu zakona’ je bespredmetna jer je u javnu raspravu dan ‘konačni prijedlog zakona’. Time se ugrožava sama bit demokracije i vladavine prava.

Premda je od prosinca 2014. obvezatno objavljivati sastav svih skupina i povjerenstava za izradu zakona (Mjera 11.4). Novopredloženi zakon djelo je neimenovanih osoba.

Prema mišljenju stručnjaka iz ovoga područja, donošenje nacrta kakav je predložen ugrožava niz ustavnih prava bračnih i izvanbračnih drugova, djece, skrbnika i uzdržavanih osoba. Njime se također krši ustavno određenje braka i izigrava volju naroda donesenu na prvom državnom ustavotvornom referendumu 2013. godine. Svrha je, upozoravamo, ovog užurbanoga postupka i pravnoga nasilja da ocjena ustavnosti koju je Ustavni sud pokrenuo postane bespredmetna zbog stupanja na snagu novoga zakona.

Kako je već i rečeno ovdje je riječ je o kršenju načela demokratičnosti, zakonitosti i ustavnosti u donošenju novoga obiteljskoga zakona. Prije svega, upozoravamo na grube postupkovne i sadržajne propuste u donošenju novoga zakona. Put demokracije i vladavine prava jest poštivanje procedure, a toga ovdje nema. Pozivamo da se u ovoj važnoj stvari postupa s više promišljenosti i sluha za savjete stručnjaka.

Pozivamo Ministarstvo,Vladu i Sabor da Ustavnom sudu omoguće da na miru i mjerodavno odluči o ustavnosti Obiteljskoga zakona iz 2014. Naime, ako se zakonski tekst ne popravi mogao bi doživjeti sudbinu prethodnoga, kojega je Ustavni sud suspendirao u siječnju ove godine, samo četiri mjeseca nakon što je stupio na snagu.

Naš je prijedlog da se osnuje kvalitetna radna skupina stručnjaka i praktičara i konceptualno izradi novi zakon bez žurbe jer je Obiteljski zakon jedan od najvažnijih pravnih akata u RH, a njegove se odredbe posredno i neposredno tiču svih građanki i građana.