PONOVO KLANJANJE KOMPARTIJSKIM OSLOBODITELJIMA

PONOVO KLANJANJE KOMPARTIJSKIM OSLOBODITELJIMA

23. svibnja, 2015.

ikić-baniček-573x330

Hrvatski narod je od partizana doživio najveću demografsku žrtvu

Napisao: Josip Frković

Fotografija: www.maxportal.hr

Počelo je počelo… Na bivšem sisačkom trgu narodnoga ustanka. Sa četvrt stoljeća stanke u kojem su vidane rane i ožiljci srbijanskoga fašizma i ratne agresije, opet se obilježava partizanski praznik oslobođenja grada Siska. Zbilo se to poslije jasenovačke travanjske komemoracije, na kojoj je čelnik SDPH Zoran Milanović kao jedinu hrvatsku formaciju identificirao Titovu partizansku vojsku, ne priznajući time ni njene komunističke zločine na austrijskim, slovenskim i inim stratištima, sve do Makedonije. Time je bahati premijer – državnik, kako sam sebi rado tepa – ignorirao nacionalnu tragediju masovnih ubojstava pola milijuna hrvatskih sunarodnjaka. Manjinski etnobiznismen, Milorad Pupovac, „jedini svjedok pokrštavanja 12.000 pravoslavne djece s početaka neovisne Republike Hrvatske“, ponovio je bizantinske laži o likvidaciji 20.000 srpske djece“ do 1945. u logoru NDH na obalama Save. Priliku da bez dokaza optužuje i vrijeđa većinski hrvatski narod, brat dvojice novovjekih benkovačkih četnika imao je i na Petrovoj gori, gdje se podno Bakićeva spomenika komemorirao proboj partizana iz ustaškoga obruča, odnosno stradanje srpskih civila kod Prekope. Na pravoslavnom parastosu, pak, tri paroha podsjetiše i na okrutnu ustašku odmazdu u Banskom Grabovcu protiv četnika Vasilja Gaćeše i Nikole Demonje, kasnijih partizanskih narodnih heroja Jugoslavije. Nije zaboravljen ni masakr kordunskih seljaka u glinskoj pravoslavnoj crkvi. I dok su osiromašene građane Republike Hrvatske od 70-godišnje, mahom lažne velikosrpske partizanije odavno zaboljele uši, praznovanja već zaboravljenih nadnevaka, čini se, uvlači se u praksu svakodnevice na mala vrata. Prednjače Istrani i Riječani, nastavljaju ostali. U Sisku je inicijator i organizator obilježbe bio gradski SDP, s predsjednicom i gradonačelnicom Kristinom Ikić Baniček na čelu.

Prijeteća pesnica King Konga

Premda je u javnosti još 2013. takva mogućnost primana s rezervom, korak po korak, zamisli Ikić Baničekove i u demokratskom se okruženju ostvaruju. Ideje mentalnih komunista. Po uzoru na svoga idejnog vođu i slučajna premijera Zorana Milanovića, „King Konga“ naših dana, koji je partizanski stisnute šake za obilježbe obljetnice završetka Drugog svjetskoga rata u „Lisinskom“ dobrano priprijetio svima koji ne poštuju komunističku jugoslavensku baštinu i sisačka se SDP-ova gradonačelnica Kristina Ikić Baniček osmjelila na prvo poslijeratno komemoriranje 5. svibnja 1945. U izbornoj godini renesansa jugo-komunističkih i velikosrpskih svetinja!? Sjećanje je to na dan kad su u Sisak umarširali „opančari“ s istoka nazvani 45. srpskom udarnom divizijom, iako su još 1944. kod srbijanskoga Kraljeva na šubarama i šajkačama nosili kokarde đenerala Draže. Vrhovni komandant, kasnija doživotna bijelo-plava Ruža, osigurao im je saveznički antifašistički status. Istina, đeneral je ubrzo svoj ravnogorski pohod platio glavom od komunista, kao da je znao da će mu potomci desetljećima kasnije doživjeti rehabilitaciju, priznanja i odštete. Povijesne istine o tome vremenu znane su dobro čitavu svijetu. Ali, Hrvati su prednjačili u antifašizmu: formirali su 52 brigade, pet od ukupno jedanaest korpusa i 17 divizija NOVJ. Krvoločni ubojice s Kočevskoga roga poput Sime Dubajića, Milana Baste ili pak Milke Planinc, pod istom su petokrakom zvijezdom brutalno oduzimali živote stotina tisuća ratnih gubitnika ili pak civilnih neistomišljenika, ostvarujući norme KPJ. Izvršavali su zadaće JBT-a, Ace Rankovića, Koče Popovića, Koste Nađa, ništa manje „metiljava“ Vladimira Bakarića ili Steve Krajačića. Beskrajnu pomoć, međutim, pružili su im civilizirani članovi viteški obdarene antihitlerovske koalicije s Britanskoga otočja koje međunarodne konvencije nisu obvezivale.

Opančari u čakširima” osloboditelji Zagreba i Siska

Prema instrukcijama premijera Winstona Churchila i inoministra McMilana, razoružani mladići, suprotno obećanjima, vraćeni su iz Austrije na teritorij bivše jugo-kraljevine. U ruke komunističkih koljača, nakon čega slijede krvavi pir i nezapamćeni poratni višegodišnji zločin osvetništva u kolonama križnih putova. Na poticaj Pusić-Teršeličkine Anifašističke lige, SAB-a i socijaldemokrata s Iblerova trga, za osmosvibanjskog čestitanja sugrađanima, međutim, nije objašnjeno zbog čega su pripadnici Desetoga Zagrebačkoga korpusa, Hrvati, stavljeni na čekanje pred ulaskom u grad. Prednost su dobili istočnjački drugovi u tvrdim suknenim čakširama. Tu, međutim, nije i kraj priče o sisačkom osloboditeljskom 45. SUD-u, jer povijesna je istina da je jedan cijeli bataljun udarne brigade bio sastavljen od Hrvata, dalmatinskih orjunaša. Bile su to čelične partizanske pesnice zločinačkih komunističkih egzekutora sa Staljinovim diktatorskim dublerom na čelu. Od njih je hrvatski narod od 1945. nadalje pretrpio najveću demografsku žrtvu u svojoj povijesti, gubitak pola milijuna uniformiranih mladih i fertilnih ljudi, te nedužnih civila iz izbjegličkih i križnoputaških kolona smrti. Najčešće bez dokaza krivnje i sudskih presuda. Pedesetak kilometara južnije, u gospodarski i socijalno slomljenu gradu Sisku, kojem je nebeski zaštitnik sv. Kvirin, tri je dana ranije sličan scenarij uprizorila SDP-ova gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. Ista ona gubitnica nedavnih stranačkih izbora za fotelju reciklirane županijske partijske čelnice i osumnjičenica Uskoka za navodnu skojevsku pljačku HŽ-a, kojoj je davna želja da se gradski praznik slavi na dan brezovičke partizanske epopeje. Premda je i Vlado Janić potkraj života negirao postojanje sisačkog odreda, pogotovo stapanje Hrvata s Gaćešinim četnicima.

Sat povijesti za đake

Prvom polaganju vijenaca i paljenju svijeća, poslije četvrt stoljeća, pod temeljito očuvani Spomenik ustanka, na negdašnjem trgu narodnoga ustanka, uz gradsku svitu Kristine Ikić Baniček, nazočili su sjedokosi pjesnik prof. Nikola Tadić, HSS-ova zamjenica župana dr. Anita Sinjeri Ibrišević, ravnateljica Gradskih tržnica „Sisak“, moguća nasljednica prvoga šofera „Autoprometa“ i nositeljica liste SDP-a za Vijeće gradske četvrti Zelenoga Brijega Adelina Ivković. Od kukurikavcima vjernih koalicijskih partnera u Gradskom vijeću viđeni su, poslije duga izbivanja s protokolarnih skupova, i prvaci laburista, hrvatske nepotrebne stranke HNS-a, te interesne sindikalne stranke“na državnoj razini“, DSU-a. Kao u neka ranija, Stipi Mesiću nezaboravna vremena „bratstva i jedinstva“, đacima pučkih i srednjih škola na satu povijesti govorili su muzealci Vlatko Čakširan i Ivica Valent. Zašto je tu nimalo blisku rolu dobio i kustos Valent, član HDZ-a, nije teško dokučiti. Pretpostavimo samo za to da se educira kako bez komunističkoga i zločinačkog boljševičkoga antifašizma ne bi bilo ni ipak uskrsnule Hrvatske. Domovinski je rat po nekima ionako bio dogovoren, od Srbije i Miloševića zametnut s namjerom uzurpacije teritorija i zatiranja svega hrvatskoga. Možda je tom prilikom o temi oslobođenja Siska želio govoriti i zamjenik Ikić Baničekove, Marko Krička, kojeg je milovidna šefica na izvjesno vrijeme stavila na led, nazvavši ga balavcem zbog potajnoga odlaska u Uskok, ali nije mu omogućeno. O prošlosti je ipak zborila gradonačelnica KIB. Spominjala je „političke patuljke i reminiscencije netolerancije, fašizma i zazivanja ratnih igara…“ Preporučila je potom podučavanje mladih u duhu antifašizma. Baš kao Pupovac. Drugarica i gospođa Ikić Baniček koja je otkazima o radu u svom (neki tvrde prvom i zadnjem mandatu – op.p.) zagorčala život stotinama otpuštenih hranitelja i članova njihovih obitelji, eto, za skori Kvirinov dan 4. lipnja priprema još jedan sajamski ugođaj u gradskom središtu. Sličan lanjskom božićno-novogodišnjem, s autodromima, vrtuljcima i drugim kirvajskim objektima. Sasvim je sigurno da će umjetno klizalište na asfaltu izostati, ali nije vjerojatno da će Darko Baniček i šef mu Gordan Maras za tu priliku nabaviti divovski bazen za sve uzraste. Naplatu kupanja, svakako bi mogli obavljati komunalci i djelatnici vodovoda, kojima njihova i vladarica grada hrvatskih pobjeda ustrajno brsti skromne plaće.

Riječki “Rokeri s Moravu”

Južno od magistralne ceste Zagreb-Sisak, međutim, jumbo-plakat najavljuje gostovanje „Leta-3“ , brkajlija pod šubarama i s nakurnjacima, koji neodoljivo podsjećaju na davne „Rokere s Moravu“. Pitala je o tome prvu damu Siska s frizurom „a la Teršelič“ i čelnica konzervativaca, agilna i britka Kristina Grubec. Za još jedan „Festival Željezara“, okupljanje nerealiziranih i neshvaćenih umjetnika i performera, Kristina Ikić Baniček naložila je financijskom pročelništvu grada skandaloznu isplatu 130.000 kuna izravno na žiro-račun zaljubljenika capraških industrijskih ruševina Marijana Crtalića. Pred gradsko feštanje bivša je HCR-ova glasnogovornica KIB otvorila radove pojačana održavanja prometnica. Izvoditelji rekonstrukcija su kvalitetom i rokovima, pa i crvenilom na asfaltu, dokazani cestograditelji „Mežnara“ iz Duge Rese. Kako je KIB još lani objasnila, jer nemoral i neetičnost SDP ne podnosi, „Ceste Sisak“ posao trajno ne mogu dobiti. U vlasništvu su dokazana kriminalca Željka Žužića, Mesićeva kuma, koji je korupcionaški potkupio županijsku partijsko-državnu dužnosnicu. Na njenu sreću, ništa joj se nije desilo, jer već osam mjeseci kao neovisna zastupnica sjedi u saborskim klupama, primajući četiri prosječne hrvatske plaće odjednom i usput očekuje podizanje optužnice. Premda bivšu stranačku šeficu i njenu nezavidnu poziciju ne može smisliti, Kristina Ikić Baniček tješi se činjenicom da policijska i uskočka istraga, te maratonska procedura očekivanja optužnice za aferu „Kopa Beach“ traju već godinu dana.T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Cepam drva, mrkvu sadim
    #1 Cepam drva, mrkvu sadim 23 svibnja, 2015, 07:09

    Napomena za novinara Frkovća.
    Kad već spominjete Burduševog perača novca Žužića posvetite sljedeći članak otkupu zemljišta buduće auto-ceste Zagreb-Sisak. Naime, nije nikakava tajna o čemu već i vrapci naveliko pjevaju da je zemlju (unaprijed znajući trasu ceste) otkupio Burduš (čitaj Stipe Mesić) uz asistenciju nekadašnjeg kradljivca drva iz sisačkih i velikogoričkih šuma, a danas cijenjenog poduzetnika Žužića. Javno pitanje uputite plavuši Baniček i Upravi HAC-a, Poreznoj upravi i Ministarstvu financija-odjelu za sprečavanje pranja novca, bivšem gradonačelniku V.Gorice -Toninu Piculi a možete i slinavcu Zokyu Milanoviću. Završno pitanje: Odakle Burdušu pare? Božo Dimnik, Patria, Nexe Grupa…

    Odgovorite na ovaj komentar
    • DON
      DON 23 svibnja, 2015, 21:57

      CEPAJ TI BEDAČINO I MRKVU SADI…no ja ti kažem slijedeće ovdje javno i odgovorno da lopova kakav je bio i još uvijek je pretendent na lopovsko mjesto negdje u XHDZovoj vladi RH a isti se zove BOŽIDAR KALJMETTA lopov nad lopovima kakvoga odavna majka odavno nije rodila i koji nije hrvat već se takvim, poput svih Arbanasa, predstavlja no to samo dok postigne svoj cilj.Inače ,istražili jesmo oni su bili i ostali teški jugosloveni i trenutno jesu zamaskirani u stranci HDZ. .Meni su naime još 2004.god.oteli cca 10000 m2//desettisuća /za njegove vlasti i to putem HACa i neposredno potom iz PLINACRO.a još 1600m2,sve to na ime izvlaštenja u državnom interesu /čit.Kaljmettinom//.Sve to nebi bio problem no sada je godina 2015. no meni niti kune u smislu novokonponovane HDZove pljačkaške nacionalizacije nikada nisu isplatili.

      Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code