PISMA POSJETITELJA

POLITIČKA DIFRAKCIJA – pismo Ankice Benček iz Zagreba

23. rujna, 2017.

U vrijeme univerzalnih prevara reći istinu je revolucionarno djelo

(George Orwell )

Ogib ili difrakcija je fizikalna pojava koja nastaje zbog skretanja valova iza ruba prepreke na koju valovi naiđu. Ime pojave je nastalo od latinske riječi diffringere što znači razbiti u komade. Difrakciju je prvi put detaljno objasnio Francesco Maria Grimaldi, a njome su se bavili Isac Newton, Thomas Young, Augustin Fresnel i drugi. Kada u prepreci valu (valovima) postoje određene rupe, bilo koje velićine i rasporeda, difrakcijom nastaju različite pojave, koje se mogu koristi u određene svrhe po potrebi. Može doći do refrakcije (loma) ili interferencije – međudjelovanja dvaju ili više valova koji istovremeno prolaze istim prostorom.

Difrakcija, refrakcija i interferencija nisu samo fizikalne pojave. One se javljaju u pojedinim segmentima društva, najočitije u politici. Interferenciju tu predstavlja miješanje, upletanje, sukobljivanje, križanje, zalaženje jednog u drugo, utjecanje na što, preklapanje… Vrlo je značajna, zanimljiva i utilitarna je interferencija interesa pojedinaca ili političkih stranaka, naročito kad valovi nisu jednaki, ni po čemu, naročito po energiji i duljini (λ). Poznato je i već viđeno kako na dulji rok takva interferencija donosi više štete nego koristi suprostavljenim stranama, koje su se trenutno našle na jednakoj frekveciji, uglavnom zbog osobnih interesa lidera nekih političkih stranaka, gdje je najčešće manji val asimilirani i apsobriran, uz određenu psihološku sublimaciju (Freud).

U našem društvu, gotovo od samog početka ustrojavanja neovisne i suverene države Hrvatske, mnoge veće ili manje prepreke postavljaju se svjesno i nesvjesno pred nužno potrebne reforme – valove promjena, koje bi doprinijele boljitku svakog građanina, uz postepeni, planski osmišljeni i provođeni razvoj i rast privrede i društva. Te prepreke postavljaju pojedinci ili interesne skupine iz društvenih manjina (ne mislim na nacionalne manjine) koji bi provedbom reformi izgubilo svoj status i mogućnost netransparetnog poslovanja, bogaćenja na račun drugih i prikrivanja svoje ne baš primjerene prošlosti.

Mi smo malobrojan narod, uglavnom skoncentriran u većim gradovima. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i tehnici, kao i sve većem i boljem informatičkom obrazovanju, o svima se gotovo sve zna, čak i o onima koji već četvrt stoljeća pomno skrivaju gomilanje svojeg inkriminiranog bogatstva, koje su zadnih godina izmještali diljem svijeta, kako ih se ne bi ulovilo. Jednom i tome dođe kraj. Počelo je s Agrokorom i njegovim gazdom. Mislim, da svega toga još ne bi bilo, da nije bilo kredita ruske banke u vlasništvu države i istupanja ruskog veleposlanika u znakovitoj odori. Isto tako mislim, što mnogi dobro znaju kako Agrokor nije jedini poslovao na još uvijek do kraja pokazan, prikazan i dokazan netrasparentan i zakonski upitan način. Velik dio poslovne (biznis) elite ima svoj početak u samom formiranju neovisne hrvatske, kao u ratu i poraću, kad se za mnoge stvari nije znalo, niti dovoljno brinulo. Predsjedniku Tuđmanu i njegovim suradnicima (ne svim), bilo je najvažnije stvoriti državu koju će svijet priznati, zatim je obraniti od srbočetničkih okupatora, ti izgraditi porušeno i krenuti u postepeni rast i razvoj, u svim relevantim područjima i sektorima privrede i društva. U isto to vrijeme razni i različiti “maheri” muljatori “domoljubi” Hrvatine, društveni i moralni otpad (troska) krenuše u otimačinu. Prevarama, obmanjivanjem, pretvaranjem, ulizivanjem donacijama, iskazivanjem prekomjerne pobožnosti, daleko od bojišnice, trgovinom oružjem, naftnim derivatima, posredovanjem s četnicima, oduzimanjem imovine prognanika, …a sve pod egidom državotvornosti i s platforme naglo probuđene svijesti, “uskraćivane” vjere pradjedova i povijesne etničke pripadnosti, koju tobože nisu smjeli iskazivati, u prijašnjem režimu.

Nakon sloma Agrokora i svih reperkusija koje iz toga proistječu, nastaju i šire se, poput svojevrsne ekonomske, financijske, bankarske i društvene krize, mnogi “gazde” su u strahu, postavši svijesni da bi sukcesivno, zbog mnogostruke umreženosti, rodijačke, kumske, ortačke i prijateljske povezanosti vrlo skoro i oni mogli biti prokazani i doći na red i obračun za svoje poslovanje i mutna “delanja” dvadesetak i više godina, pogotovo ako nisu bili velike marke u političkom i javnom životu, već su se skrivali iza svojih plaćenih predstavnika u svim tijelima vlasti i porama podzemlja.

U nekim medijima se ovih dana može pročitati kako je spao entuzijazam i motivacija za borbu protiv korupcije. Što bi to trebalo značiti? Vrlo je indikativno od koga je ta priča počela. Nije teško odgonetnuti zašto je počela. Kad netko nema hrabrosti, snage, znanja i sposobnosti da ide na nešto direktno, onda ide indirektno, preko drugih i ispod žita, s ciljem da “omili” drugoj strani, koja ga je postavila, podržava ga i plaća, za svoje uskogrudne pojedinačne ili stranačke interese.

U sličnu igru su bili uvučeni dragovoljci i branitelji, na samom početku, tijekom rata i sada u miru. Mnogim je poštenim, hrabrim, domoljubnim, iskrenim i ničim opterečenim mladim ljudima, navućena crna odora, ustaško znakovlje i pokliči.

O tome je puno govorio predsjednik Tuđman, nastojeći reći istinu i obraniti mnoge zavedene mlade borca, od stigme, koju su im nabili pojedinci iz svojih osobnih razloga, osobne afirmacije, neznanja, isticanja i opsjednutosti avetima prošlosti. To koriste i dan danas. Ona ploča u Jasenovcu je bila čista provokacija, nekog bolesnog uma, koji ne želi dobro ovoj zemlji, a u nju se javno zaklinje. HOS-ovci su isprovocirani i prevareni, što ne znači da toj ploči tamo nema mjesta. O svemu se može razgovarati i dogovoriti. Ucjenama se ništa ne postiže, osim što se za sitnu lovu i neke sinecure diop kraja razotkrije peta kolona u vlastitim redovima. Možda je pretenciozno rečeno, ali to mi stvara asocijaciju postavljanja kukastog križa na neku ploču u Auschwitzu.To je svetogrđe, kao što je svetogrđe stavljanja bilo kakvog četničkog obilježja u Vukovaru, Škabrnji, igdje, ikada ,gdje su ti isti ubijali hrvatske branitelje, palili, silovali, rušili i otimali. Moje mišljenje o spomen ploči u Jasenocu, apsolutno ne negira potrebu za spomen obilježja poginulim HOS-ovcima i ostalim pripadnicima hrvatske vojske. Moglo se pretpostaviti kakve će sve reakcije iz toga nastati, koliko će to podijeliti ponovo ionako podijeljeni hrvatski narod, koliko će to izazvati novih prijepora i veće mržnje, koliko će to zaustaviti prijeko potrebno bavljenje egzistencijalno potrebnim problemima, boljim međunarodnim pozicioniranjem države, strategijom obrazovanja, stvaranjem pozitivnog okruženja za bolji život, ostanak mladih ovdje i demografski rast.

Možda bi bilo dobro na sve prijepore nastale oko spomen ploče poginulim vitezovima HOS-a u Jasenovcu, kao i ostale jednake ili slične ovima, postaviti moratorij na desetak i više godina, dok ne postanemo zrelo demokratsko društvo, u kojem će procjenjivati i odlučivati neke nove generacije, obrazovane, sposobne, kompetentne i ničim opterećene iz naše bliže ili daljne prošlosti, bez ikakvih utjecaja stranih gremija.

Za to vrijeme bilo bi se dobro pozabaviti, većim i manjim “kapitalcima”, koji su svoje bogatstvo stekli na netransparentan način u ratu, poraću i liberalnom kapitalizmu, dok su oni čije su spomen ploče danas prijeporne, krvarili i ginuli diljem Lijepe naše, a velik dio njih živih, se danas bori s egzistencijalnim problemima za sebe i svoje obitelji, dok sepoznati i nepoznati domaći “domoljubni” tajkuni iživljavaju u raznim materijalnim i nematerijalnim bakanalijama, doma i vani, po nekim egzotičnim otocima, rajskim plažama i mondenim skijalištima.

Na kraju ostaje samo jedno pitanje:

Kome je to stalo da nestajemo kao narod i propadamo kao država?

Dok se mi bavimo pločama, svojim egom, prevlašću brda, odnosno funkcija, gdje je konačno sve jasno, svi susjedi, vodstvo EU i još neki važni svjetski činitelji okrenuli su se protiv nas i naše trenutne vanjske politike, a donedavno nam je govoreno i prezentirano kako smo ravnopravni sukreator međunarodne politike u rangu svjetskih sila i vozimo u jednakoj brzini s njima. Ovaj narod je svašta doživio i proživio, ali nikad takvo ponižavanje i podcjenjivanje, od nekompetentnih i nedomoljubnih lidera. Oni su najveća prepreka zbog kojih nastaju razne difrakcije, refrakcije i interferencije (negativne) u našem društvu. T