U inozemstvu nikad ne bi tako brzo stekli takvo bogastvo
Napisao: Mladen Pavković
Iz Hrvatske se, prema nekim informacijama, od 1991. do danas iselilo oko 200 tisuća građana. Među njima najmanje je onih koji „kopaju po kantama za smeće“. U potrazi za boljim poslom najviše je otišlo mladih, nezaposlenih, razočaranih i visokoobrazovanih ljudi. Nismo primijetili da se netko, a poglavito aktualni državni vrh zbog ovog problema uzrujava, niti da su u Hrvatskom saboru održali ikakvu sjednicu. Ljudi odlaze jer u Hrvatskoj nema posla, plaće i mirovine su male, a perspektiva gotovo nikakva.
Trbuhom za kruhom
Međutim, kad smo oslobodili i stvorili hrvatsku državu vjerovali smo da se ovakvo nešto ne će dogoditi, tim više što je previše ljudi dalo svoje živote i svoje zdravlje za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. No, tu i tamo od pojedinih hrvatskih i inih političara ipak se mogu čuti apeli – ne odlazite. Ali, jeste li primijetili da su još u vrijeme hrvatskog oslobodilačkog Domovinskoga rata prvi počeli napuštati Hrvatsku i odlaziti „trbuhom za kruhom“ uglavnom djeca političara, tajkuna, ratnih i inih profitera, izdajica i dezertera. Istina, nismo čuli da je ijedan hrvatskih političar napustio Hrvatsku u potrazi za poslom i boljom budućnošću, ali djeca većine dobro stojećih političara su već odavno u Londonu, Parizu, New Yorku, Beču, Amsterdamu, Stockholmu, Munchenu, Zurichu, Rimu, Budimpešti i brojnim drugim svjetskim metropolama. Dok se ne snađu, financiraju ih njihovi roditelji iz – Hrvatske. Pa, ako je tako dobro vani, za razliku od Hrvatske, kako to da ni jedan značajniji hrvatski političar ili tajkun još nije otišao živjeti i raditi u inozemstvo? Razlog je prema svemu sudeći vrlo jednostavan: ni jedan od njih, od Todorića, Rajića, Čermaka, Šterna, Leke, Tedeschoga, Zubaka, Drka, Vlahovića, Pašalića, Pavića, Mamića pa sve do Ive Sanadera nikada takvom brzinom ne bi mogao zaraditi ovakvo ogromno bogatstvo kakvo su oni gotovo preko noći, po „zakonu“, ostvarili u Hrvatskoj, koja je još k tome bila u ratu i skrbila za najmanje milijun prognanih i izbjeglih. Tu su njima „Havaji“, tu je njima „Mount Everest“! Oni povremeno jedino odlaze u inozemstvo u shopping, na ljetovanje ili pak u posjetu nekim bankama u kojima drže ogromni kapital.
Zanimljiv je i podatak da se u Hrvatsku dosad iz inozemstva doselilo nešto više od 8 tisuća ljudi, pretežno iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Hrvati koji godinama žive vani – ne vraćaju se. Neki su se i vratili, ali su se vrlo brzo predomislili i opet napustili Lijepu našu.
Očito da kraj naših milijardera nema mjesta ni za one koji su željni ulagati u Hrvatsku. Pored toga, taj problem svaka Vlada (s razlogom) gura ispod tepiha.
Dokle?
Neka zvone zvona 5. kolovoza
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) predlaže da se 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja točno u 10 sati u cijeloj Hrvatskoj na tri minute oglase zvona sa svih crkvenih tornjeva. Na taj način građani diljem Hrvatske još bi jednom odali zahvalnost poginulim, nestalim i umrlim, ali i živim hrvatskim braniteljima, za sve što su učinili na stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Ovom veličanstvenom vojnom akcijom, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana, završio je i Domovinski rat, pa Hrvatska osobito toga dana mora biti zajedno s onima koji su bili prvi kad je trebalo, a crkvena zvona će ih podsjetiti i okupiti, ma gdje bili, te podsjetiti da smo baš od tog 5. kolovoza 1995. ponovno – svoji na svome!
Stoga, neka se na najveći hrvatski blagdan oglase zvona, od Knina, Vukovara, Osijeka, Škabrnje, Virovitice, Varaždina, Krapine, pa sve do Rijeke, Splita i Dubrovnika. T
