PAVKOVIĆ: BRANITELJA JE SVE MANJE, A ANTIFAŠISTA SVE VIŠE

PAVKOVIĆ: BRANITELJA JE SVE MANJE, A ANTIFAŠISTA SVE VIŠE

6. siječnja, 2024.

 

Piše: Mladen Pavković

Prema najnovijoj statistici  Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2022. godini je umrlo više od 6300 hrvatskih branitelja, dok je od  prosinca 2016. do danas preminulo najmanje 39.000 branitelja, pa nas u tzv. Registru hrvatskih branitelja danas ima oko 445 tisuća!

U 2022. godini najviše ih je umrlo u životnoj dobi od 65 godina života.

Koliko su pak onda imali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata?

Brzo odlaze

U toj istoj godini ubilo se 122 hrvatska branitelja, pa sve ukupno ovaj tužni broj iznosi već približno 4000 hrvatskih branitelja koji su  sami (zbog čega?) učinili suicid!

Stoga, gospodo i drugovi, netko bi se već trebao zapitati: kako je svakim danom hrvatskih branitelja i stradalnika sve manje, a tzv. antifašista sve više? Naime, možda to i nije točno, ali u javnosti i medijima neprestano se stječe takav dojam. Osim što smo svjedoci da gotovo svakog tjedna izvrši suicid neki branitelj, vrlo se malo ili ništa ne govori o tome baš kao ni o   sve većem broju ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu, a koji umiru – kao „gljive poslije kiše“. Što je razlog tome nije poznato, niti se o ovom problemu održavaju „okrugli stolovi“, tv-emisije poput “Otvorenog“, pišu knjige ili snimaju tv serije.

Prema nama dostupnim podatcima, čak i u onim županijama koje nisu izravno bile zahvaćene Domovinskim ratom, nema dana a da se na njihovim grobljima ne opraštaju od nekog tko je bio na braniku hrvatske Domovine!

Ovim poražavajućim brojkama treba dodati još najmanje 20 posto onih branitelja koji su umrli, a koji nisu željeli sahranu uz vojničke počasti.

Već je poznato da oni koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu češće umiru od tzv. civila, pa bi ti i takvi podatci trebali biti „alarm“, poglavito za političke čelnike iz gotovo svih stranaka.

Zanima nas također zašto ni danas, 30 godina nakon početka velikosrpske agresije nitko ne pita, niti se o tome piše: jesu li prije svega srpska i ina borbena razaranja ostavila bilo kakav trag na ljudima, poglavito djecom, koja su primjerice u vrijeme agresije živjela u Vukovarsko-srijemskoj ili Osječkoj županiji, gdje su se vodile najžešće bitke?

Ne, nije normalno da oni koji su stvorili hrvatsku državu relativno brzo odlaze, dok razno-razne „ugledne i cijenjene“ tzv.“vucibatine“ žive poput „bubrega u loju“ na mukama i krvi onih koji su dali ili koji su bili spremni dati i svoje živote – kad je trebalo!

Jednom riječju, nas je svakim danom sve manje, a njih- sve više!

Je li bilo vrijedno dati svoje živote, svoju krv za razne hrvatske i ine mutikaše i one koji i dalje pišu udžbenike i  uče djecu u školi da nema skretanja  s „Titova puta“?

Ili, kako netko  reče: kad umreš više nisi ni branitelj!

Nisu mogli vratiti dug

Zagrebački glumac Kristijan Ugrin, otac dvoje djece, kojeg pamtimo iz raznih tv serija i kazališnih predstava, ovih je dana uspio, kao malo tko, zahvaljujući javnoj akciji putem medija, samo u jednom danu prikupiti prijeko potrebna sredstva za otplatu nekog duga!

Dobri ljudi su mu hitro uplatili 12.000  eura i, kako je objavljeno, spasili ga dužničkog ropstva!

Akciju je pokrenula jedna novinarka, koja je sva sretna na kraju objavila:

„Poštovani sudionici akcije „Dobri ljudi za dobroga čovjeka“ javljam vam radosnu vijest: jamčevni dug  glumca Kristijana Ugrina je otplaćen. Učinili ste čudo! De facto, u jednom danu pomogli ste glumcu da se oslobodi životne more i da konačno krene slobodno svojim umjetničkim putom. Zadivili ste me dobrotom, i to u ova teška vremena, i ohrabrili u mom uvjerenju da ima nade, izlaza…“.

Ljepše da ljepše ne može biti.

Međutim, što bi se dogodilo da je novinarka pokrenula i neku sličnu akciju za nekog hrvatskog branitelja, od kojih mnogi „grcaju“ i u puno većim dugovima?

Jedan dio braniteljskih udruga, pa i UHBDR91.,  relativno često „kukaju“ i mole da se pomogne nekom njihovom suborcu, ali manje-više bez nekog većeg uspjeha. Udruge obično primaju  odgovore- neka vam pomogne onaj tko vas je i poslao u rat!

Kolege od ovog glumca, poput Šerbedžije, Viteza i sličnih, koji imaju i svoja obiteljska kazališta, trebali su prvi „uskočiti“ i pomoći. Možda su i pokušali, ali nije išlo i glumac se morao obratiti medijima…

Danas se inače „u jednom danu“ zatvaraju i privatne tvrtke ukoliko ste dužni samo nekoliko stotina eura, dok s druge pak strane država oprašta dugove i najvećim dužnicima, samo, kako ističu, da „spase radna mjesta“, dok se onima koji su krivi za dugove ništa ne događa.

Je li tako ili nije?

Još se sjećamo hrvatskog branitelja Dragana Prebega, oca šestero djece, koji se svojedobno usred Zagreba zapalio u svojem osobnom automobili, jer nije bio u mogućnosti platiti 12.000 kuna poreza!

Ili, jedan branitelj iz Koprivničko-križevačke županije, odležao je godinu dana u zatvoru jer nije bio u mogućnosti vratiti dug od deset tisuća kuna! I tako dalje i tako redom.

Nu, da ima dobrih i plemenitih ljudi-ima, ali da i njima poneki puta treba odati javno priznanje- treba, tim prije što mahom uvijek jedni te isti pomažu.

Kao što bi trebali oni koji primjerice, kao od šale, pune zagrebačku i ine Arene svojim folk-koncertima barem jedan održati i u humanitarne svrhe, što se zasad nažalost još nije dogodilo, a vjerojatno dugo i neće! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code