Na blagajni zagrebačkog bioskopa “Tuškanac”, drugog dana kako se održavaju Dani srpskog filma, policija je ispitala prodavačicu karata, tražeći podatke o tome koliko je ljudi kupilo ulaznicu i koliko ih je u dvorani. Policija je ocenila da se radi o manifestaciji “visokog rizika”, a ispitani su i organizatori, koji su morali i da se legitimišu.
“Reč je o policijskoj provokaciji”, ocenjuju u Hrvatskom filmskom savezu, koji je organizovao ovu uspešnu manifestaciju na kojoj su prikazani antologijski srpski filmovi. Istovremeno dok je policija proveravala organizatore i tražila “dozvolu” za prikazivanje filmova, u dvorani je sedeo i zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije.
Organizatori kažu da su im policajci postavljali krajnje čudna pitanja, a kada su oni njih upitali da li bi tako reagovali i da se prikazuju filmovi drugih evropskih zemalja, odgovorili su da ne bi, jer tada to ne bi bila priredba visokog rizika.
Na ovoj manifestaciji, koja je privukla veliki broj zainteresovanih, do sada nije zabeležen nijedan incident.
U Hrvatskom filmskom savezu kažu da ova manifestacija mnogo znači za hrvatsku kulturnu scenu, jer su srpski filmovi inače retko na repertoaru. Dodaju i da se, nažalost, priča o ovakvim, lošim stvarima, umesto o filmovima i uglednim gostima iz Srbije koji su došli u Zagreb.
IZVOR: www.novosti.rs
5 komentara
Uskoči u raspravuSvaka čast Đole, svaka ti je reč na mestu, evo i mi sad u našem Svetom Arhijerejskom Sinodu naše svete Srpske Pravoslavne Crkve imamo tu tačku na dnevnom redu, da Vojvodini damo podršku. Vo vjeke vjekov, svjati se imja Njegovooooooo …….. Amiiiiinnn….mnogaja ljeta….mnogaja ljeta…. mnoooogajaaaaaa…aaaaa…aa..a.a.a ljeeeeeetaaaaaaaaaaaaa…a…a…a.a…..a….a…a…a.
A gde si ti bre sinoć? Jesmo li se dogovorili da će dođeš da radimo one stvari kod mene u moje odaje? A ti ne dođe!? Nemoj još da mi kažeš da si drugog dečka našao, ima da te upucam, bre!
Tebe, tebe govorim Atanasije, nemoj da se praviš mutav, natezao sam te 30 godina, a sad da se zezaš sa mene?! E, neće da ide, bre!!!
Ej, bre, vas dvojica! Sačekajte bre da dođemo ja i Irinej, ima grupni seks da pravimo!
Home Kultura
ĐOLE Lala : PRVI VOJVOĐANSKI USTANAK (BUNA NA SRPSKE DAHIJE)
ĐOLE LALA : PRVI VOJVOĐANSKI USTANAK (BUNA NA SRPSKE DAHIJE)
DaranTra. 19, 2017Kultura, Novo, Ostalo, Politika1 CommentLIKE
Fb-Button
Štovani čitatelji,
Na mail Uredništva prije tjedan dana stigla je jedna pjesma, po našem sudu prilično zanimljiva. U njoj ima i pokoji neprimjeren izraz, ali s obzirom na to da poštivamo umjetničku slobodu autora, riješili smo objaviti je, a Vi donesite svoj sud.
Dakle, prenosimo je bez ikakvih ispravaka i intervencija.
S poštovanjem
Uredništvo portala Hrvatsko nebo
Naučno-fantastična pesma o pobuni Lala – vojvođana (fatamorgana)
(autor: ĐOLE Lala, sa Podbare, iz Novoga Sada)
PRVI VOJVOĐANSKI USTANAK (BUNA NA SRPSKE DAHIJE)
Kad se šćaše u Novome Sadu,
U glavnome gradu Vojvodine
Da se raja digne na pobunu
I okrene leđa Beogradu
Pa da svojim bude gospodarom
Junačka se družina okupi
Navrh kule grada Varadina
Slavna kula iz turskih vremena
Okupila mlade vojvođane
Da se opet na dahije krene
Al’ ovoga puta srbijanske
Stane Nenad pred svoje junake
Isprsi se i zubima škripne
Pod desnicom jatagana drži
Levom rukom kuburu namešta
A vatra mu iz očiju seva
Na grudima blistave kolajne
Što mu nekad deda zaslužio
Na Solunu kad je vojevao
Vojevao krvcu prolevao
Za slobodu i za Otadžbinu
Pišti Nenad kano guja ljuta
I ovako on njima besedi:
Vojvođani, sokolovi sinji,
Braćo mila junačkoga roda,
Srbi, Nemci, Slovaci, Mađari,
Vi Rusini, Česi, Ukrajinci,
Romi, Vlasi i hrabri Hrvati
Vidite li Beograda grada
Gde u njemu bele se kule
Vidite li zgrade i hramove
Bulevare i fabrike silne
I bleštava svetla od neona,
Koštalo je silnih miliona
Da pripravit više ne možemo
Sve to braćo, sokolovi moji
Sagradiše od naših novaca,
Pljačkajući i otimajući
Od seljaka i radnika našeg
Mi riljamo, oni kajmak beru
I još usput po nama i seru
Seru brale i to maksimalno
A za lovu ni pitat’ nedaju
Gde su novci pitam Srbijance
Ima evo već trideset leta
Odgovora ni od kuda nema
Naši novci postali nji’ovi
A naš lebac njima na trpezu
Oteše nam sve do zadnje pare
Ne ostade ni žute krajcare
Srbijanci gori gospodari
Nego behu sultanske dahije
Još se smeje marva beogradska
I sa nama komendiju tera
Što za leba beloga nemamo
Pa kupimo mrve ispod stola
Kano nekad u vreme Turaka
Kad su gedžu gazili nekrsti
Al’ se gedža tog zla i ne seća
Služio im i zaboravio
A trajalo pet punih vekova
Jašili im i mame i snaše
I pravili male turčenjake
Onda turski geni nadjačali
Zato gedža na Turčina liči
Na njeg’ liči i sa tim se diči
Sad on druge gazi i zlostavlja
I otima, prokleto mu bilo
Jer u njemu tursko bilo bije
I krv turska u venama vrije
Anatemu sad na gedžu bacam
Smrklo mu se pa mu ne svanulo
Ne imao od roda poroda
Niti suve šunke u pušnici
Pilići mu redom pokrepali
I u svinjcu suprasne krmače
Ovce mu se same izvrtale
A koze mu mleka ne davale
Ne imao krava ni bikova
Ni volova, a ni konja vranih
Pacovi mu odali avlijom
Zmije mu se u čardaku legle
A tvorovi u sobi spavali
Ne rodile šljive ni jabuke
Ni u bašti kupus i krompiri
Od pasulja ništa ne ostalo
Šargarepu pojele krtice
A paštrnak napale zlatice
Dosta više ovoga zuluma
To se dalje trpiti ne može
Zato braćo, sokolovi moji
Dični borci ravne Vojvodine
Ne budite srca kukavičkog
Već stisnite junačke desnice
Pa u ruke vile i lopate
Da bijemo kletog dušmanina
Da teramo marvu srbijansku
I skinemo s vrata parazite
Koji nama krv na slamku piju
Otimaju lebac i pogaču
Sprdaju se s našom istorijom
Vojvodina srpska bila nije
Nikad braćo, a ni biti neće
Junačku vam sad zakletvu daje
Nenad, Lala od Novoga Sada
Srbijanca nigde biti neće
Od Horgoša do Pančeva grada
Od Đerdapa sve do Varadina
Od Bezdana pa do Lazareva
Od Kikinde sve do Apatina
Drumovi će poželet Srbalja
Al’ Srbalja nigde biti neće
Kad se digne kuka i motika
A Lali se pred očima smrači
Teraj gedžu što dalje od sebe
Koji neće a ti ga potkači
S nekom motkom il’ palijom brale
Ako treba ti i bombu baci
Samo da se rešimo izroda
Gedžu niko ni blizo ne voli
A kamo li sa njim u avliju
Pobegoše najprije Slovenci
Pa Hrvati, onda muslimani
Crnogorci a i Kosovari
Neće s njima čak ni Makedonci
Beže redom, glavom bez obzira
Jer od gedže goreg gada nema
Od kako je gavran pocrneo
Od četnika nikada čoveka
Nit’ je bilo niti može biti
Moj narode, to je taka rasa
Oni znadu samo otimati
Krasti, lagat’, varat’ i pljačkati
Te zanate gedža izučio
Da mu para u Evropi nema
U Evropi a ni celom svetu
Kriminal mu iz očiju viri
Oca ubit za šaku dinara
Pa i majku ako ima para
A o bratu da se ne govori
Eno braćo usred Beograda
Dana nema da ne padne glava
Nekad jedna a nekad i više
Pobiše se zbog prokletih para
Dabogda im u grlu zapele
Niti Boga niti vere ima
U prokletog šljama gedžovanskog
Taj će izdat’ i Boga i vraga
Samo da se dočepa novaca
Zato s njima više ni u crkvu
Ni na slavu ni na Đurđevdane
U autobus ni na železnicu
Daleko im lepa kuća bila
Za početak referendum tražim
Republika to je naša dika
Da naš gazda svoj na svome bude
Ne k’o dosad, sluga Srbijancu
Sećate se braćo moja draga
Kako naši stari govoriše
Kad je bilo posle prvog rata
I dođoše gedže iz Srbije
Primismo ih k’o braću rođenu
Dadosmo im hranu i odeću
Al’ u gedže vere braćo nema
Nemetnuo zulum i poreze
On na vlasti a mi drugi raja
Mi radimo a on gospodari
Lala radi Srbija se gradi
Pa se ovi naši otrezniše
Ali kasno na nesreću beše
Sad naš Lala ovu pesmu peva:
‘Prodao sam konja vranca
Da dočekam Srbijanca
Sad bih dao sva tri vranca
Da ispratim Srbijanca’
Pa je onda drugi rat izbio
Opet nam se gedža doselio
S vozovima i autobusima
Pa u tuđe kuće uselio
I od Švaba zemlju prigrabio
Oteraše jadne folksdojčere
Što u logor, a što u grob hladni
Srbijanac svaki komunista
Grdi psuje i Boga i Hrista
Boračke se penzije dočepo
Na vlaste seo, teror započeo
Opet jadnog Lalu zajašio
Pa ga dere kao Musa jarca
Stenje Lala i sve kukumavči
Suze lije i sudbu proklinje
Ali, džaba, ni’ko ga ne čuje
Loše beše sve do Slobodana
A od tada da se ne govori
Stradanije da gorega nema
Poreze nam gedža udario
Ovde raznog šljama naselio
Od zla oca i od gore majke
Sve razbojnik ili delikvenat
Što sa kolca, a što sa konopca
A i ratnih zločinaca ima
Na hiljade, a ne na stotine
Ubijali i pljačkali brale
Što u ratu, a što posle rata
Pa su onda u Novome Sadu
Opet isti zanat nastavili
Okužili prestolnicu našu
Od nje gedža svinjac napravio
Po ulici pišaju i seru
Loču, riču, narodnjake deru
Četničija harači i divlja
Da ne možeš oka otvoriti
Od te rulje, baraba i kurvi
Nama ljudi drugog spasa nema
Nego ovaj ološ isterati
Nek se digne kuka i motika
Poterajmo gedže preko međe
Braćo moja kada bude vreme
Skupimo se podno Varadina
Pa na bagru složno da krenemo
Da im traga nigde ne ostane
U Srbiju da ih otpravimo
I da Dunav ostane granica
K’o što beše za veke vekova
Ima gedža svoju Šumadiju
Nek se tamo širi i baškari
Lala više sluga biti neće
Nit’ priznaje takvog gopodara
‘Ajde braćo sad se zakunimo
Da nećemo izdajice biti
Nego pravi borci vojvođanski
A ko izda taj je stvarno pizda
S tim bi eto i ja završio
Brzo kući i nikom ni reči
Jer ako nas čuju srbijanci
Jao nama od sad pa doveka
P.S. ….i tako se Lale raziđošeeeee…i nikom ništaaaaa…Dahije ostadoše na vlasti, a Vučić postade sultan…Rasplet se očekuje u sledećih 300 – 400 godina….ahaaaaaa…..to u Vojvodini ide polako…mi ovde u ravnici polako živimo…sve natenane…uvek se ima vremena…a Srbijanac nek jaši…ne mož’ on tol’ko dugo jašit’ kol’ko Lala može izdurat’…ahaaaaa…
ŽIVELA SLOBODNA REPUBLIKA VOJVODINA!!!
Hrvatsko nebo