POBJEDA MAME JUANITE

POBJEDA MAME JUANITE

18. lipnja, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

U pet poslijepodne –  gala – nogomet. Nijemci i Meksiko. Škole. Nazori. Pjesme, svaka na svoj način. A, pobjednik je, gospodo moja, tko? ‘ Mama Juanita’, nekada slavnog filmaša Fernandeza, s onom  divnom fotografijom Gabriela Figueroe. Nogometno, govoreći: Mexico. Zasluženo. Osorio je nadigrao Lowa. Oduzeo mu dah. I, ponos Elf je krenuo u obranu Brazil-naslova, a pao je, na prvom koraku. Sjetio sam se Gotza. Gdje je taj ‘špiler’, koliko ga ja znam, od visoke nadarenosti? Treneri, treneri…!?Nigdje. Nije dobila Argentina s Messijem, ali je izgubila Njemačka, povratnika Neuera. No, ni taj ‘ knabljanin’, nije dohvatio nisku, loptu u prvi kut, s lijeva, nakon sjajne kombinacije i driblinga, Hirving  Lozana. A, u navlačenju bez kraja, došlo se i do konca. Iranac Faghani, hladnokrvno je podigao obje ruke. Visoko. I, odugim zviždukom, dokrajčio jednu senzaciju. Prvu, ‘Rusije 18’. Iako, objektivno, ona i nije baš takva. Kraj. Das  Ende. Elf je pokazivao nešto, ali ne i  mnogo. Očito, Weltmeister, nema klasu ‘od svijeta’. Nema zvijezdu

Za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić

No, also, ovo je bio čudan dan. Neobičan. I, težak. Ni manje ni više, za svjetske prvake. Njemačka (4) je izgubila, Brazil (5,) nije dobio. Plesali su Meksikanci i gle, Švicarci. Elfu nije imao tko pomoći, a Titeovim ‘kanarincima’ je Neymar – sam – ipak, bio premali nadarak.

Tužna nedjelja svjetskih prvaka

Pojeli loptu, Kostarikanci, a  – izgubili!

Srbi, slobodnjakom (Kolarov), i to je bilo njihovo sve, izvukli živu glavu iz vrelog kotla neizmjernih dodavanja, tehnički vrsnih igrača Costa Rike. Srednjoamerikanci su imponirali apsolutnim mirom. Jasno, bez čovjeka odluke. A, do nje – teško. Sudbina – ‘trećih. Onog, svijeta. Ipak, uživancija za oči. Igralo se – do jutra! Caballeros! Ja ga, baš takvog volim. Apsolutni posjed lopte. A da je još i završnice, klasa bar jednog super-mana, tko bi s njima. Itko. Bitno je da ima još takvih. Viva! Ha-ha-ha…

Viva Mexico

U pet poslijepodne –  gala – nogomet. Nijemci i Meksiko. Škole. Nazori. Pjesme, svaka na svoj način. A, pobjednik je, gospodo moja, tko? ‘ Mama Juanita’, nekada slavnog filmaša Fernandeza, s onom  divnom fotografijom Gabriela Figueroe. Nogometno, govoreći: Mexico. Zasluženo. Osorio je nadigrao Lowa. Oduzeo mu dah. I, ponos Elf je krenuo u obranu Brazil-naslova, a pao je, na prvom koraku. Sjetio sam se Gotza. Gdje je taj ‘špiler’, koliko ga ja znam, od visoke nadarenosti? Treneri, treneri…!?Nigdje. Nije dobila Argentina s Messijem, ali je izgubila Njemačka, povratnika Neuera. No, ni taj ‘ knabljanin’, nije dohvatio nisku, loptu u prvi kut, s lijeva, nakon sjajne kombinacije i driblinga, Hirving  Lozana. A, u navlačenju bez kraja, došlo se i do konca. Iranac Faghani, hladnokrvno je podigao obje ruke. Visoko. I, odugim zviždukom, dokrajčio jednu senzaciju. Prvu, ‘Rusije 18’. Iako, objektivno, ona i nije baš takva. Kraj. Das  Ende. Elf je pokazivao nešto, ali ne i  mnogo. Očito, Weltmeister, nema klasu ‘od svijeta’. Nema zvijezdu. Nije mogao spasiti Argentinu, u gubitku boda, jedan Messi, protiv Islanda, kako će, onda,  protiv vrlo nadarenih Meksikanaca, pa, jedan Oziel ili Mueller. Drugih –  od zvuka –  i nema. Ovo je bila blijeda mundial-slika, prvaka svijeta. Još nije sve  izgubljeno. Najteže je prošlo. Švedska i Jugo-Koreja, ipak, nemaju ton, da dignu u zrak sve četiri. Meksiko je bio taj. On – ima. Privukli  su  se samom vrhu. Atencion! Svjetskom. Iako, nemaju, svjetsku klasu. Ali, loptaju se, kako treba. Gusto, prilaz, dupli-pas, neočekivane upadice.Momčad. Da je bilo pravih rješenja, Elfu bi danas, zvonilo u –ušima. Ovako, taj 0:1 mršavko, nije pokopao njemačka  nadanja. Za korak, dalje. Oduševio me, Meksikanac na golu, Guillermo Ochoa. U crvenom; od glave do pete. I s krpetinom na čelu. Istih boja. Uvjerljiv. Siguran. Bez, packe. Ijedne. Ovo je tekma koju će, pričati unucima. I ne, samo svojim. Viva Mexico! Očito, nogomet je ‘tektiran.’ U potresu. Jasno, samo je  jedno: Cristiano Ronaldo. U ovih, prvih peta dana, ‘futebolja svajevo mira’. Rusija. Na Lužnjiku, ima dugova – Nijemci. I, junaka – Meksikanci.

Urmaheri i – samba-čageri, za remis

Pokeraši igraju na Brazil. I nedaju, niti ‘kinte’ (albanskoj), Švicarskoj! A kad se sve splasnulo, kad je otfućkan kraj, jedni su mastili bradu, drugi plakali. Od jada. I, ja, koji nekak’, na ovoj tekmi, ‘vlečem za Brazil. Iako sam, u svjetskom nogometu, za Argentinu. Sjećam se Brazilaca, protiv Hrvata, u Liverpoolu. Smo zgubili, ali Brazil me nije dignul na noge. Puno tuge. Praznine. Očekivanja, koja  prolaze. Ni njihovih 2:0 nije me utješilo. S tom sličicom, ja sam na Donu (juhnje, juhnje…!). Rostov. Od prvog je trena, samo jedno jasno: Švicarce ne šljivi Brazil! Ulaze u dvoboj, otvorno. Ofenzivno. Bit će tu, očito,  černog vraga. I, bilo ga je. Sarajlija rodom, Vladimir Petković, postavio je igru punu ‘otpornosti’. Minute štopaju zakašnjenje Brazila. Nema nikog. Ni Neymara. On je u klinču, na đonovima, tolikih. Ipak, nije – ‘in’. Ne blista. Povlači u loptu, ali, to nije dosta. Čeka se, ipak – Brazil. Coutinho iz Barcelone,on je na potezu. Zabija.1:0.I, sad, sve bi trebalo biti u redu. Konačno. Rat je tu. Curi iz svakog rukava. Imponiraju ‘ urmaheri’. Ja ih se dobro sjećam. U pričama  iz davnine. Pa, Hrvatska je odigrala svoju prvu međunarodnu utakmicu, tamo, 1940, u Zagrebu, baš s ‘Tellovcima’. I tukla, tadašnju svjetsku broncu, 4:O, Švicarsku! S njima još nije gotovo. Oni nisu short-story. Kratka priča. Na Mundialu, pedesete, ona je strašna postava Brazila s Ademirom, dala Španjolcima – šest komada, Švedima – sedam. A s a Švicarskom, igrala – 2.2! Očito ti –  svjetski čuvari milijardi po svojim bankovnim blagajnama, duboko pod zemljom – ne boje se nikog. Sada, u nogometu, ni Brazila. Igra im ima toliko toga. I borbe i sustava. I, odlučnosti. Nije čudo, jedan visoka lopta i Zuber je iznad svih: 1- 1. Brazil je zastao. Šokiran. Bez daha. I – igre. Bolji, ali to nije dosta. Argentina, ma kakva bila, bila je bolja od Islanda, a nije – dobila. Čak, ni kraj fućkanog jedanaesterca. Messi je promašio Tako to, neki put – ide. Za neke, i ne ide! Sad je čitava igra Brazilaca i Švicaraca, svedena na obračun kod O.K. Korala. Ko bu prvi,a  onda, i zadnji povlekel. No, to nije u stanju ni Neymar. Ni itko, od Švicaraca. Duboki produžetak. Sudac Diedhlou iz Senegala ne skida – vuru. Otišlo je i njegovih pet minuta  nadoknade. Šest, sedam. 1:1. Kraj. Brazil nije dobio. Ni izgubio. Premalo. Ne, za plasman, za ugled. Pa, tu je Neymar. Hrpa, čistog zlata. Hombres! Ljudi! T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<