Dolaskom u Zagreb bio sam iznenađen spoznajom o nepoznavanju samog postojanja Hrvata u Boki kotorskoj i našeg velikog povijesnog i kulturnog doprinosa hrvatskom narodu.
Zato sam ja prvi svoj tekst pisao o hrvatskom pjesniku i mučeniku Vjekoslavu Čižeku koji je živio kao politički azilant u Njemačkoj, a u Hrvatskoj se za njega nije znalo
Napisao: akademik Josip Pečarić
Napustila nas je moja draga prijateljica i suradnica Malkica Dugeč.
S njom sam napisao i knjigu o našem zajedničkom prijatelju Vjenceslavu Čižeku što se i spominje u tekstu DHK Herceg Bosne:
M. Dugeč i J. Pečarić, Vjenceslav Čižek, Zagreb, 2019. str. 222.
Živjela je u Njemačkoj, ali cijeli njen život je bio samo ljubav prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj.
Zbogom draga prijateljice i hvala Ti na svemu.
Pisati o Boki
Ovako sam reagirao dajući na Facebooku obavijest Društva književnika Herceg Bosne o smrti njihove članice.
Ova knjiga je jedna u nizu mojih knjiga o velikim hrvatskim domoljubima koji su svojim djelovanjem to zaslužili.
Hrvatska pjesnikinja Malkica Dugeč je posebno značajna za nas Hrvate iz Boke kotorske.
U prošloj državi učinjen je memoricid kada smo bili u pitanju mi Hrvati iz Boke kotorske. Dolaskom u Zagreb bio sam iznenađen spoznajom o nepoznavanju samog postojanja Hrvata u Boki kotorskoj i našeg velikog povijesnog i kulturnog doprinosa hrvatskom narodu.
Zato sam ja prvi svoj tekst pisao o hrvatskom pjesniku i mučeniku Vjekoslavu Čižeku koji je živio kao politički azilant u Njemačkoj, a u Hrvatskoj se za njega nije znalo. Poslao sam ga u Hrvatsko slovo i nije bio odmah objavljen. Prvo su mi objavili drugi tekst koji nije bio o Boki – radilo se o Tuđmanovom prijedlogu da Jasenovac bude zajednički spomenik i onima koji su tu ubijani tijekom Drugog svjetskog rata, i onima poslije njega: Jasenovac i današnja politika Hrvatsko slovo, 23.08.1996. – pa tek taj o Čižeku. S druge strane shvatio sam da je dobro pisati i o drugim temama kojom se pritiskalo Hrvate i Hrvatsku.
Logika je bila jednostavna: Ako mi se vjeruje kada pišem o tome vjerovat će mi i kada pišem o Boki.
Suradnja samnom
Tako se dogodilo da moja prva knjiga nije bila o Boki već o Jasenovcu koju sam napisao 1998. na poziv ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest i bila je odgovor na knjigu ravnatelja i utemeljitelja Muzeja žrtava genocida iz Beograda „Tuđmanov Jasenovački mit“:
J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1998.
Tek druga moja knjiga je bila o Boki:
J. Pečarić, Borba za Boku kotorsku / U Boki kotorskoj svaki kamen govori – Hrvatski, Zagreb, 1999.
A nitko nije više pisao ili mu posvetio svoje tekstove i pjesme o našem Bokelju Vjenceslavu Čižeku od Malkice Dugeč.
Iako smo napisali zajedno knjigu o Čižeku ova knjiga pored tih njenih tekstova sadrži i niz tekstova u kojima se spominje i sama ta knjiga, ali govori i o njenoj suradnji sa mnom.
