PAVKOVIĆ: ZLOČINAC S OVČARE U SRBIJANSKOM ZATVORU SE POPRAVIO, A HRVATSKA ŠUTI

PAVKOVIĆ: ZLOČINAC S OVČARE U SRBIJANSKOM ZATVORU SE POPRAVIO, A HRVATSKA ŠUTI

14. veljače, 2022.

 

 

Piše: Mladen Pavković

U Hrvatskoj je mlako dočekana vijest da je iz srpskog  zatvora u Sremskoj Mitrovici  nakon trećine odslužene kazne od 20 godina za ubojstvo civila na Ovčari pušten na slobodu ratni zločinac  Miroljub Vujović, koji ima i hrvatsko državljanstvo.

U obrazloženju se ističe  „da se može zaključiti da je na izdržavanju kazne toliko napredovao da se može očekivati da će se dobro ponašati na slobodi, a posebno da neće počiniti novo kazneno djelo.“

Dakle, do isteka  uvjetne kazne (2028.) bit će dobar i ne će kao na Ovčari klati i ubijati!

U srbijanskom zatvoru se popravio.

Pupovac, Stanimirović i Kraus šute

Kao prvo, neshvatljivo je da je Republika Hrvatska prepustila suđenje ratnih zločina Beogradu, jer to bi isto tako bilo da su nakon II. svjetskog rata njemački sudovi sudii fašistima.

Sad kad je izašao iz zatvora, vjerojatno će kao zloglasni major Tepić dobiti i svoju ulicu, a jednog dana možebitno i spomenik.

Žalosno je i jadno da oko puštanja na slobodu ovog monstruma šute i srbijanske perjanice, poput Vojislava Stanimirovića i Milorada Pupovca. Ne javlja se ni Ognjen Kraus, a zašutjele su i hrvatske države institucije.

Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji za ovaj zločin podiglo je optužnicu još 2004. godine, za ukupno 24 optuženika. Njih 11 je osuđeno. Prva presuda donesena je 2009. godine.

Inače, za zločin na Ovčari u Haagu su osuđeni major Veselin Šljivančanin, koji je tijekom čitave velikosrpske agresije hodao „kao puran“ s istaknutom crvenom zvijezdom petokrakom te pukovnik JNA Mile Mrkšić.

Od 200 ubijenih na Ovčari zasad će samo tri obitelji dobiti neku smiješnu odštetu.

Nu, bez obzira na sve, hrvatsko pravosuđe treba i mora suditi i osuditi sve zločince s Ovčare, (kao i druge koji su ih počinili u agresiji na Hrvatsku), jer suđenja u Beogradu zbog nedjelja za koja su odgovorni njihovi vojnici u vrijeme Domovinskoga rata  bila su i ostala – komedija.

Sjetimo se sam kako je svojedobno  srbijanski sud bio strog prema hrvatskom branitelju Veljku Mariću, koji je u Beogradu osuđen na 12 godina robije i to zbog nedokazanog navodnog ubojstva jednog srpskog civila.

A ovo što je dokazano, koje je čisto kao suza, nije osuđeno ni od našeg pravosuđa, baš kao ni sve ono što se tijekom 1991. događalo u Vukovaru, kad je gotovo srušena i tamošnja bolnica.

Pored toga, Srbi još nisu podosta toga vratili što su u vrijeme rata opljačkali. Ni zbog tih teških krađa nikada nitko nije optužen, a kamoli osuđen.

Sramota.

Nestali i dalje nestali

Zadnjih godina nestaje sve više ljude, kao da su igle u sijenu.

Nu, velika se buka digla oko jednog mladog Splićanina, koji je došao na doček Nove godine u Beograd i – nestao!

Otada, pa sve do danas, traže ga čitave brigade, sve raspoloživo u Srbiji, a njega nema, pa nema.

Taj nesretni slučaj dobio je iznimnu medijsku pozornost.

S druge pak strane navodno u Srbiji u prosjeku nestanu četiri osobe dnevno  i – nikome ništa.

Ono što je poglavito zanimljivo  u cijelom ovoj priči za nestalim mladim čovjekom iz Hrvatske je svakodnevno „slikanje“ i hvaljenje srpske policije u njihovu angažiranju.

Na taj način stječe se dojam da oni ništa ne prepuštaju slučaju. Međutim, jedna majka nestalog Vukovarca u vrijeme velikosrpske agresije nam kaže kako bi bila sreća da pronađu ovog mladog čovjeka, ali…da kako će ga naći kad cijela srpska policija i njihova Vlada već 30 godina ne mogu pronaći ni jednog od 1800 nestalih Hrvata?

“Moj sin bio je isto godište kao i mladi Splićanin!” – izustila je kroz suze, te dodala da ga i dalje svaki dan očekuje, da ne gubi nadu.

Iz Ministarstva hrvatskih branitelja i nedavno su poručili da Srbija ne surađuje u svezi nestalih Hrvata u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, odnosno da ne žele otkriti mjesta gdje su pokopani. Srbi, također, ne dozvoljavaju ni hrvatskim stradalnicima da posjete i zapale svijeće u nekim od srpskih koncentracijskih logora kojih je bilo iznimno mnogo  diljem „Lijepe njihove“, a kamoli da se u nekom njihovu gradu ili mjestu postavi spomen ploča u znak sjećanja na stradale Hrvate.

Bojimo se da će ovaj slučaj nesretnog Splićanina Srbi iskoristiti da pokažu „celom svetu“  kako oni skrbe o svakoj žrtvi… A što je s oko 1800 Hrvata koji su nestali 1991., pa i kasnije? Većinu od njih ne trebaju tražiti, jer sigurno znaju gdje su! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code