I širega moslavačkog, posavskoga, pounjskoga, pokupskoga i turopoljskoga kraja u okolici Siska, četverogodišnjeg sjedišta zapovjedništva domobranskog vojnoga područja NDH? Iz osobnih ratnih poznanstava u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Srbiji i Makedoniji ili pak izvodima iz vojnih knjižica četiri i više desetljeća kasnije u Ogranku “Hrvatskoga domobrana” u Sisku zabilježili su to bivši domobranski vojnici, dočasnici i časnici
Napisao: Josip Frković
Ma koliko postrojbe domobranstva, legalne oružane sile NDH zbog savezništva s njemačkim Wehrmachtom, pokušavali proglasiti kapitulantskom gubitničkom formacijom bez dovoljne strategije prema komunističkoj staljinističkoj gerili i bez dovoljno oklopa u kopnenim manevarskim operacijama i mladoga časničkoga kadra, neosporiva je činjenica da su vojnici najljepšega imena u svijetu – naoružani čuvari doma, s njima i članovi njihovih obitelji – pretrpjeli najveću nacionalnu žrtvu nakon gubitničkoga 15. svibnja 1945. Bilo je oko 300.000 uniformiranih Hrvata, odnosno 780.000 s civilima ubijenih na komunističkim bleiburškim marševima smrti, pokopanih u desecima masovnih grobnica na tlu Slovenije i Hrvatske, Srbije i Makedonije.
Nije stoga čudno što je s ciljem njegovanja vojničke tradicije iza Napoleonovih osvajačkih pohoda u Rusiji i pohvala hrabrim hrvatskim vojnicima, do Drugoga svjetskoga rata, utemeljena veteranska organizacija “Hrvatskoga domobrana”. U njoj je kao predsjednik u dva mandata proveo i pok. domobranski časnik Josip Bulimbašić, čovjek zlatnoga rukopisnoga talenta i samodiscipline, koji je sačinio popis branitelja od Titovih komunista velikosrba osakaćene Hrvatske i ostavio ga za nadolazeće naraštaje koje moraju razjasniti i sve lažne mitove Jasenovca, Jazovke, Velebita i drugih jama hrvatske nevinosti.
Grafika pukovnika Josipa Aleksića
Ali, tko su zapravo bili hrvatski domobrani Siska i širega moslavačkog, posavskoga, pounjskoga, pokupskoga i turopoljskoga kraja u okolici Siska, četverogodišnjeg sjedišta zapovjedništva domobranskog vojnoga područja NDH? Iz osobnih ratnih poznanstava u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Srbiji i Makedoniji ili pak izvodima iz vojnih knjižica četiri i više desetljeća kasnije u Ogranku “Hrvatskoga domobrana” u Sisku zabilježili su to bivši domobranski vojnici, dočasnici i časnici. Među njima, znani sisački odvjetnik i domobranski časnik u Bosni dr. Žarko Dujmušić, čija unuka Marina, kći Vladina, u djedovoj kući u Ulici Lisinskoga i danas čuva uspomene, dok susjeda Lela Banović ustrajno moli za dušu oca Ivana, poratnoga službenika pošte. Na popisu domobrana je i pok. željezničar Luka Brodaac i otac skladatelja Alfonsa Vučera, zarobljenik partizanskoga pukovnika Miloša Panjkovića u Bosni i poratni vinkovački novinar “Vjesnika” u Sisku Božidar Babić. Ne treba zaboraviti ni domobrane koji su rijetkom srećom izbjegli strijeljanje svibnja 1945. na desnoj obali Save kod Crnca. Bili su to Alojz Knežević, poznati krojač iz Školske ulice u Capragu, te vatrogasac Stjepan Rupčić iz Novoga Sela i tako unedogled… Sin poratnoga profesora srednje petrinjske škole Petra Salopeka, Davor, poznati je arhitekt i član Matice hrvatske, koji je teško podnio srpsku okupaciju i razaranja grada na Kupi i Petrinjčici i potresnu katastrofu 2020. ponosan je na tatu Peru, koji je u ratu vodio vojničku kantinu na obali Kupe u Sisku. Domobran Petar Salopek nacrtao je, naime, grafički portret pukovnika Aleksića, porijeklom iz zajedničkoga ličkog podneblja u Ribniku.
Željko Franić – HV satnik-urar
Dodajmo ovom i imena specijalista dr. Zvonimira Kurpesa, kojega je u medicini naslijedio sin doktor i glazbenik, obrtnika Slavka Kelhera, narednika Miju Hubelića iz Boka Palanječkoga, zastavnike Ivana Tuškana iz Tišinske (Celjakove) i Luju Pastuhovića, te setuškoga vodnika Miju Zetina i kolegu istoga čina Matu Dobrinića iz Vinogradske ulice. U domobranskoj odori i na stotinama ratišta, pune četiri godine pod oružjem, proveli su spomenuti Dobrinić i Pastuhović. Jednu od krvavih epizoda očuvanja prve hrvatske države u 20. stoljeću prošao je i urar Juraj Franić, vlasnik trenutno jedine obrtničke majstorske radnje u županiji. Njegova je uramljena obrtnica u Drugoj ulici potrajala od 1954. godine, a potom ga u slobodnoj državi Hrvatskoj nasljeđuje sin dragovoljac Domovinskoga rata Željko, pričuvni satnik – urar u civilu. Danas je lokal Franićevih stisnut, privremeno, u zgradi kod Gimnazije, u očekivanju povratka u dvostruko veće kvadrate prizemlja kuće knjižara Šuperine. Vlasnik mu je unuk djeda Jurice, Bruno. Većina netom spomenutih, provela je pet i više mjeseci nakon rata u partizanskim logorima ili pak dvije godine na dosluženjima vojnoga roka u formacijama brutalnih pobjednika, u jugovojsci. Među onima koji su bezrezervno prednjačili, stradavali i ginuli u oružanim formacijama NDH, svakako su domobrani Bobovca Jajčinovići, Laktašići, Crepari…
Jarčov, Štignedec, Kliček…
Iz Celjakove ulice u Sisku spominjemo bivše domobrane vršnjake (1927.) Dragutina Jarčova, poratnoga beogradskog kamiondžiju, te Ivana Štignedeca, dok su sudjelovanje Stjepana Valenta iz Budakove u Galdovu, Petra Grbešu iz Dužice i Ivana Kuštrebu iz Buševca “Hrvatskom domobranu” prijavile Marica, Kata i Katarina. Među bivšim pripadnicima hrvatskoga domobranstva bio je i David Gotal iz Vinogradske, otac željezarina inžinjera metalurgije Dalibora (otac Darijane Sokolović). Nikola Jednačak iz Lonje, kasniji državni službenik sa stanom na trgu, bio je otac Miroslava, dr. Jurice i Matije, poručnik Dragutin Bušelić bio je otac pripadnika 120. brigade HV-a koji se pod oružje, novačenjem RH za obranu od srpske agresije, u prvoj bojni javio u subotu 1. rujna 1991. Vodnik niska rasta, pričljivi Mijo Miško Badanjek, bio je za druge Jugoslavije poznati sisački trgovac, a sin mu se i danas kao bubnjar bavi glazbom.Iste je struke bio i Milivoj Dević s Boškovićeve ulice (Pogorelac), brat poratnoga gradonačelnika Dnjepra. Susjedi Andrija Gloc i narednik Adam Knežević iz Lađarske ulice na obali Kupe, u logoru su bili
kraće vrijeme. Drago Kliček iz Tišinske (Celjakova) ostao je u sjećanjima sugrađana kao ugledni obrtnik pilar, a Stjepan Posilović iz Martinske Vesi bio je unovačen 1942., a do smrti je bio tajnik Vatrogasne zajednice sisačko-banijske regije predsjednika Stjepana Rupčića. Letovanićanin Stjepan Milaković iz Cuvajeve ulice bio je domobran nepunu godinu dana, a u Jugoslaviji je bio pedagog. Zastavnik Rudolf Matolnik iz Brnadove ulice u Vrbini nosio je vojnu odoru tri godine i samo dva mjeseca proveo je u logoru. Popis poznatih sisačkih i inih imena bivših domobranskih vojnika, naravno, ovim nije završen. Pisan krasopisom Josipa Bulimbašića i sačuvan sa svim vjerodostojnim podacima, svoje će mjesto svakako naći u muzejskom arhivu. (T)
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.