UVJEREN SAM DA USTAVNI SUD NEĆE PODLEĆI MEDIJSKOJ HARANGI- pismo Tomislava Horvatinčića iz Zagreba
3. srpnja, 2021.
Zagreb, 01. srpnja 2021. godine
Poštovani,
U proteklih 10 godina gotovo svakodnevno smo svjedoci iznošenja niza netočnih, neistinitih i neosnovanih medijskih informacija, vezano uz pomorsku tragediju koja se dogodila dana 16.08.2011. godine, u kojoj su smrtno stradali gospodin Francesco Salpietro i gospođa Marinelda Patella.
Ovakav način medijskog izvjesčivanja ne samo da je protivan ostvarivanju načela profesionalnosti, stručnosti, objektivnosti i poštenja u novinarskom radu, već je istodobno izvršio ogroman utjecaj na ishod sudskog postupka koji se vodi protiv mene, vezano uz navedenu pomorsku tragediju. Stoga smatram potrebnim ukazati Vam ovim putem na pojedine informacije koje se kroz cjelokupno proteklo razdoblje svakodnevno objavljuju u medijima, a za koje zaključujem da prije svega predstavljaju instrument medijske harange koja se očito kontinuirano primjenjuje prema meni.
Prije svega, nije točna informacija da sam tog tragičnog dogadaja glisirao prevelikom brzinom ne provjeravajući put plovidbe, a da bi kod otoka Barilac jedirilici “Santa Pazienza” oduzeo pravo prolaska. Prema rezultatima provedenog vjestaćenja u kaznenom postupku, plovio sam m/b “Santa Marina” po otvorenom moru, na dovoljnoj udaljenosti od kopna, dozvoljenom brzinom, upravo kao i jedrilica “Santa Pazienza”. U slučaju zadržavanja svojih postojećih kurseva plovidbe, plovila “Santa Marina” i “Santa Pazienza” mimoišle bi se jedna pored druge, bez ikakvih posljedica. Na nesreću, dolaskom do otoka Barilac, jedrilica “Santa Pazienza” je skrenula u desno, preprijecivši mi time kurs plovidbe, slijedom čega je doslo do kobnog udesa. Sve potvrdeno i dokumentirano u sudskom spisu.
Posebno nije točna informacija kako nisam pokušao stupiti u kontakt s obitelji poginulih. U svakoj prilici izrazio sam svoju duboku sućut i iskreno žaljenje zbog tragičnog dogadaja i smrti pok. Francesca Salpietro i pok. Marinelde Patella i zbog ove tragedije žaliti ću do kraja života. Medutim, u proteklom sam razdoblju višekratno osobno, kao i putem svojih odvjetnika, pokušavao stupiti u kontakt s obitelji poginulih, sinom Federicom Salpietro i kcerkom Gaiom Salpietro, sto je u konacnici dovelo i do isplate iznosa od 400.000,00 EURO u njihovu korist. Sve istinito i dokumentirano.
Vjerujući u pravedno sudenje od strane sudova Republike Hrvatske, usprkos mom teškom zdravstvenom stanju, odazivao sam se svakom pozivu suda u kaznenom postupku vođenom protiv mene. Pažljivom analizom svih činjenica mog slučaja, potpuno sam uvjeren kako cjelokupni proces koji je vođen protiv mene osam godina, u kojem sam od uvjetne osude preko oslobođenja zavrsio s kaznom od četiri godine i deset mjeseci zatvora, ne može proći niti minimalni test poštenosti sudenja. Da je tome tako, ocčto potvrduje i Službena zabilješka u mom predmetu kojom sudac Boris Babić, zaduzen za praćenje i proučavanje sudske prakse i evidenciju Zupanijskog suda u Zadru dana 02.12.2019. godine ustvrđuje kako:
,,…stajaliste žalbenog vijeća u spisu kaznenog predmeta broj gomji nije utemeljeno na prihvatljivim pravnim argumentima koji bi nespomo bili rezultat zakonite primjene materijalnopravnih i postupovnih odredaba odgovarajućih propisa, 6 na neprih atljivoj promjeni ct . adva n je prakse proizašle iz pravnog shvaćanja Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-248-IV/98 od 16. ožujka 1998 . To shvaćanje je kasnije dosljedno pratila kako praksa Vrhovnog suda, tako i nižih sudova. Smatram kako nije prihvatljivo mijenjati dosadašnje stajalište zbog činjenice sto bi ukidanje po treći put presude pr og stupnja moglo izazvati pojaćane negativne reakcije , posebno javnosti i mediia…”
I sami ste vjerojatno bili svjedoci medijskih obračuna sa mnom i sutkinje Majom Supe kojaje donijela prve dvije presude u mom kaznenom postupku i nitko me ne moze razuvjeriti kako treća presuda, donijeta od strane nenadležnog suda, nije posljedica provedene medijske harange. U ovom stadiju postupka o mojoj ustavnoj tužbi zajedno s prijedlogom za odgodu izvršenja pravomočne presude, pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi se ustavnopravni postupak, za koji sam uvjeren da će biti riješen u moju korist.
Na žalost, u razdoblju nakon podnošenja naprijed navedene ustavne tužbe s prijedlogom za odgodu izvršenja pravomočne presude, došlo je do naglog i teškog pogorsanja mog zdravstvenog stanja. Naime, vezano uz moje oboljenje od karcinoma želuca (adenocarcinoma ventriculi praecox), malignog tumora, dana 30.01.2020. godine podvrgnut sam operativnom zahvatu eksplorativna laparotomija, adhezioliza, uklanjanje anastomoze po Braunu i novo postavljanje Y-Roux rekonstrukcije 80 cm distalno od ezofago-jejunostomije kao L/L-jejuno jejunostomija. Usprkos provedenoj operaciji moje zdravstveno stanje se nije popravilo, te uz opću slabost, mučninu i gubitak 20 kg težine, i dalje konstantno trpim jake bolove u predjelu abdomena, zličici i ledima, osobito nakon uzimanja bilo kojeg obroka hrane.
Da sve bude još gore, od rujna 2020. godine dolazi do daljnjeg teškog pogorsanja mog zdravstvenog stanja vezano uz oboljenje od karcinoma kosti u desnoj nozi (osteosarkom – dex. tibia) malignog tumora, sto je dovelo do neophodne potrebe provodenja novog operacijskog zahvata, radi izmjene endoproteze desnog koljena. Budući se radi o specifičnoj tumorskoj endoprotezi (Kotz-ovoj tumorskoj endoprotezi) as kojom se u Republici Hrvatskoj ne raspolaže, ovaj operacijski zahvat obavljen je u Sveučilisnoj klinici za ortopediju i traumatologiju Medicinskog sveucilista u Beču pocetkom 2021. godine, nakon ćega provodim rehabilitaciju. Sve navedene okolnosti kao osnovane prihvatio je i Županijski sud u Zagrebu, Centar za izvršavanje kazne zatvora, koji je svojim rješenjima usvojio moje molbe, utvrdio kako su kod mene znatno pogoršane postojeće kronične bolesti za čije liječenje nema uvjeta u kaznionici iii u zatvoru, te mi odgodio izvršenje kazne zatvora do 30.06.2021. godine. Važno je napomenuti da su liječnici tražili minimalno 6 mjeseci oporavka nakon tih teških operativnih zahvata, dok je sud ignorirao takve preporuke i mimo struke prepolovio rok.
Usprkos svemu, i sami ste svjedoci kako medijsko izvjesčivanje o odgodi izvršenja kazne nad tesko bolesnim čovjekom, ispod je svake ljestvice moralnosti i profesionalnosti novinarskog rada, ma koliko ona nisko bila postavljena u mom slučaju.
Svjestan sam kako su mnogi na realizaciji mojih poslovnih projekata izgradili svoJe profesionalne, ali i političke karijere i nemam nista protiv toga.
Samo Vas molim da ucinite i dodatni napor kako biste provjerili moje tvrdnje – za sto Varn sa svom relevantnom dokumentacijom stojim na raspolaganju u svako doba, te ukoliko utvrdite tocnost istih da svojim utjecajem, strucnim znanjem i radnim iskustvom pomognete u rjesavanju postojece situacije, na nacin da podsjetimo na ocito zaboravljena temeljna pravila novinarske struke, medu ostalim da novinari moraju biti odgovomi, a informacije objektivne, potpune i uravnotezene.
Zavrsno, citirati cu navod gospodina Ivice Cmica , suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske:
,,… Devetnaesto i dvadeseto stoljece ljudski je rod potrosio i na borbu da se medijima osigura sloboda izvjescivanja. Cini se dace 21. stoljece ljudski rod potrositi na borbu s medijima da se tako stecenom slobodom koriste odgovomo… “Preko 300.000 m2 ostvarenih projekata na koje su placeni svi porezi, placeni svi izvoditelji i stvorene tisuce novih radnih mjesta.
Dugogodisnji humanitami rad koji medijski ne reklamiram, a koji ukljucuje milijune kuna donacija bilo direktno zakladama (npr. milijun kuna Ana Rukavina) ili preko moje osobne zaklade (preko 2 milijuna kuna raznim potrebitim obiteljima), a dodatno i brojna znatna financijska pomaganja bolesnima za lijecenje u inozemstvu (zadnja donacija malome Simunu Stojanovicu iz Zupanje 56.000.- USD), izgradio Ruzickinu kucu u Vukovaru, a i dalje aktivno sudjelujem u pomoci brojnim obiteljima i pojedincima (npr. 100.000,00 kn nakon potresa u Banovini).
Uz stranku HDZ osobno sam bio povezan kao osnivač u Sv. Nedelji i Samoboru, bio sam član odbora za gospodarstvo u Zagrebu (1995.), osnivač Hrvatskog udruzenja hotelijera, direktor NK Croatia (1995., po nalogu tadašnjeg Predsjednika RH dr. Franje Tudmana), no kroz svoja poslovna djelovanja uvijek sam bio apolitičan, a svoje domoljublje dokazivao sam isključivo svojim radom i stvarajući nove vrijednosti.
Na kraju, po zavrsenom zdravstvenom oporavku, 31.12. o.g. pod punom odgovornoscu i uz osobno jamstvo iza kojeg stoje moji ostvareni projekti, voljan sam u potpunosti PRO BONO voditi i u zadanom roku dovrsiti potpunu obnovu potresom razrusene Banovine. Vjerujem kako je moje stručno iskustvo od neprocjenjive vrijednosti za ostvarenje takvog cilja. Stavljam se na raspolaganje!
Nista od gore navedenog na sudu nije bilo prepoznato niti uvazeno kao olakotna okolnost!! T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.