Piše: akademik Josip Pečarić
ZABORAVLJENI VELIKANI: FELDMARŠAL BOROJEVIĆ CRPIO JE SNAGU IZ HRVATSTVA I PRIRODNE NADARENOSTI
Zapravo mora na njega ‘zaboraviti’ vlast koja ne priznaje HPC koja o Feldmaršalu, velikom Hrvatu pravoslavne vjere, organizira simpozij.
Vlast ne smije dozvoliti da se zna o nekom hrvatskom velikanu pravoslavne vjere jer se bore za očuvanje pravila da je pravoslavna crkva vezana za državu, pa bi priznanje HPC pokazalo da je Velika Srbija tj. Jugoslavija mrtva.
A kakva je bila hrvatska obitelj Boroević govori nam sam naslov ovog teksta tj. riječi Milke Boroević:“Ne vjeruj Srbinu.“
Hrvatica pravoslavne vjere
U jednoj emisiji je emitirana snimka sa simpozija Hrvatske pravoslavne crkve, iz svibnja 2019. godine, iz koje se jasno vidi da je izjava pripisana dr. Darku Richteru – “Ne vjeruj Srbinu” – izvučena iz konteksta i nije njegova: – Stavili su mi u usta da sam rekao da ne treba vjerovati Srbima, a to je uzrečica koju je izrekla moja prabaka, Milka Boroević, prije 120 godina! Ona je bila Hrvatica pravoslavne vjere, čiji spomenar čuvam kod kuće, a u kojem je, pored ostaloga, napisala: “Po pjevu se pozna ptica, po govoru Hrvatica”
Dr. Richer je potomak slavnog austrougarskog feldmaršala Svetozara Boroevića, a njegova prabaka je velikom carskom vojskovođi bila nećakinja u drugom koljenu: – Ona je bila kći Svetozarovog bratića, Mile. Nacionalno je bila opredijeljena hrvatski, a bila je pravoslavne vjere.
Onda nije bilo Srba u Hrvatskoj
Detalje o povijest svoje obitelji, Darko Richter je smio iznositi tek poslije 90-te godine…
„Ja tu nisam bitan, ali, za hrvatski narod i za hrvatsku povijest treba podsjećati da je Boroević bio Hrvat. I, kao i moja prabaka, pripadao je Karlovačkoj patrijaršiji kojoj je stol bio u Sriemskim Karlovcima, u Hrvatskoj. I ti patrijarsi bez obzira na etničko podrijetlo, bili su patrijarsi cijele Austro-Ugarske monarhije, sa sjedištem u Hrvatskoj. Hrvatska je bila državno-pravna činjenica u Habsburškoj monarhiji i Austrougarskoj, još od Nove Godine 1527. U Hrvatskoj u vrijeme rođenja Svetozara (1856.) i moje prabake (1858), nije bilo Srba. Taj nacionalni entitet nije pravno postojao, mada ne treba negirati etničke Srbe. Ti su, međutim, bili prisutni u Sriemu i u Mađarskoj (Bačka, Banat), kao potomci izbjeglih Srba s početka 17. stoljeća pod Patrijarhom Čarnojevićem. Pustili smo ih u svoju zemlju kad su spašavali žive glave pred osmanlijskom osvetom, a od njih su potekli sveštenici koji su se razširili po cijeloj Hrvatskoj i uporno radili na posrbljivanju pravoslavnog stanovništva, podrijetlom Vlaha, kakvi su bili i Boroevići, ali nikada pod kapom nikakve srpske pravoslavne crkve (koje je osnovana tek 1921. g.!), i nikakve patrijaršije srpskog državnog imena. Toga nije bilo do 1921. g.
Meni nije jasno da hrvatski političari nisu sposobni shvatiti ovih desetak redaka gore i izvući političke konzekvence. MI bismo trebali unajmiti 20-ak izraelskih političara, na rok od 1-2 mandata, da u našoj zemlji srede stvari kako treba. Ako nogometni klubovi, multinacionalne kompanije itd. mogu unajmiti koga god hoće da ih vodi, bilo bi nam pametno da to učinimo i mi, da nas konačno postave na naše noge. I politički, i ekonomski, i elementarno moralno.“ T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.