AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

PAVKOVIĆ: JOŠ NITKO NIJE NAPRAVIO PRILOG O BRANITELJIMA KOJI PROSE

18. svibnja, 2022.

Piše: Mladen Pavković

Ovoga je stvarno dosta. U ratu smo pobjednici, a gubitnici u miru. Iz dana u dan i nadalje se „napuhavaju“  brojke o sudionicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Svatko onaj koji je dva dana sudjelovao u ratu ima iskaznicu hrvatskog branitelja, poput pok. Denisa Kuljiša, koji se time često hvalio, ali i brojnih drugi. I umjesto da se te lažne i nemoralne fukare pokriju preko glave, evo ih svako malo u medijima, gdje nam drže lekcije. Čas o „svemiru“, čas o pljačkama, čas o borbenim zrakoplovima, čas se bune da se Tuđmana ne proglasi „utemeljiteljem“, a najviše o  hrvatskoj borbi za slobodu. Sve ih se pita i sve oni znaju. A u ratu su proveli – dva, tri dana! Takve „lumene“ majka rađa jednom u stotinu godinu.

Tolike godine su iza nas

Nije nam jasno i ne znamo, kome i dalje služi brojka od nešto manje  od pola milijuna hrvatskih branitelja? Ratni zapovjednici Vukovara neprestano ističu da je grad branilo jedva 1800 ljudi. A u „nestalom“ Registru hrvatskih branitelja ima ih najmanje pet puta više! Mnogi ne znaju, pa „blebeću“ o nekakvim velikim pogodnostima ljudi koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu. Oni koje ni metak nije okrznuo manje-više osim iskaznice nemaju ništa. Veliki broj ne traži niti ne pita za neke povlastice, tim prije što kažu da im je najveća nagrada što su imali mogućnost, pod vodstvom dr. Franje Tuđmana, biti sudionici stvaranja hrvatske države. Ali, iznimno ih smeta kad vide i čuju da o Domovinskome ratu polemiziraju, pišu ili govore razne novinske i druge partijsko-komunističke fukare, koji su manje-više namjerno zakasnili na „vlak“ 1991.! Čekali su što će se dogoditi, pa ako pobjede Hrvati i oni su tu, a ako izgube  reći će „pravo im i budi što su išli u rat“.

Sad kad je sve prošlo i tolike godine su iza nas nakon stvaranja hrvatske države jedan dio hrvatskih branitelja i stradalnika osjeća se prevarenim. Nema ih nigdje! Neki s pravom kažu da su za to jednim dijelom i sami krivi! U državnim i inim institucijama mahom susrećemo one iste iz doba komunizma ili pak njihovu djecu ili najbližu rodbinu. Branitelja nema ni u diplomatskim predstavništvima, nema ih u vrhu države, nema ih tamo ni gdje se novci dijele.. Za sebe i svoje, političari su čak ugrabili i Nadzorne odbore, a popunili su i popunjavaju sva mjesta i u pravosuđu i drugdje. Malo je tvrtki koje su u vlasništvu hrvatskih branitelja. Ako ih i ima njezini čelnici brzo dolaze pod „slovo zakona“, pa su prisiljeni plaćati velike kazne. Koliko je samo hrvatskih branitelja, kao bivših poduzetnika, završilo u zatvoru? Već smo zaboravili da se svojedobno jedan branitelj koji nije imao odakle platiti porez za svoju malu, propalu tvrtku, zapalio, i to pred djecom! Znaju oni kako treba s ljudima koji su bili prvi kad je trebalo. Nu, ono što je još gore, kad bivši branitelj oboli ili ga zahvati ovrha –nema mu spasa!

Ali, nije sve tako crno kako izgleda. Kod nas su, to treba reći, iznimno dobro zbrinuti najteži stradalnici Domovinskoga rata, pojedini generali i slični, a ne mogu se požaliti ni oni koji primaju „ratne“  mirovine (ali ne svi, i takvih je možda sve ukupno 30-40 tisuća!).

Većina ostalih su „ptice pjevice“. Kad su hrvatski branitelji odlazili u rat mnogi su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima. Po ramenima su ih tapšala i „divila“ im se dobrim dijelom krupna gospoda i isto takvi bogataši. Nije ih bilo briga što nespremni odlaze u rat, što kod kuće ostavljaju ženu i djecu bez novčanih sredstava, pa i „mrvice“ kruha.

Po povratku zetekli užas

Kad su se branitelji vratili iz rata bili su prepolovljeni, a gospoda i bogataši čitavi. Većina je kod kuće zatekla užas. Bili su sretni, ako ih je netko opet želio zaposliti kao obične radnike, čistaće ili pak čuvare. Nu, dok su oni prolijevali krv i gubili zdravlje, ratne fukare su podigle čitav red novih kuća i jeftino pokupovali sve što se kupiti dalo. Čak i banke su postale njihovo vlasništvo, a o većini medija da i ne govorimo.

Kad ste zadnji put na državnoj televiziji gledali i čuli nekog bivšeg ratnika da otvoreno i bez cenzure govori o svojim problemima, ili pak da netko i njega pita o hrvatskom gospodarstvu, mnogobrojnim jahtama, luksuznim automobilima, vilama i koje čemu drugom?

Još nitko nije napravio prilog o braniteljima koji prose na mostovima i pred crkvama, koji za malu nadnicu okopavaju gospodi vrtove i čiste njihove ogromne stambene i gospodarske objekte!

Zašto se branitelje ne pita o lustraciji, bivšim Udbašima, poput Perkovića i Zdravka Mustača,  ratnim profiterima, izdajicama, dezerterima, zašto  ih se ne pita odakle takvo bogatstvo pojedincima, a poglavito onima koji su ga ugrabili dok su drugi krvarili? Pa, nisu svi u vrijeme rata  zaradili milijune eura kao Tedeschi na prodaji “žvakaćih guma“!

A jeste li primijetili da na državnim i inim skupovima nema tzv. običnih branitelja? Zovu se isključivo oni koji „nešto vrijede“, koji dolaze u skupim automobilima ili helikopterima, sa sjajnim kolajnama, sa zlatnim ili dijamantnim lančićima i prstenjem (svaka čast iznimkama). To su manje-više isti oni koji kad ugledaju nekog branitelja bježe od njega kao od „tifusara“, kojima se gadi  da mu daju i deset kuna za obični sendvič!

Da, odakle tolikima ogromno bogatstvo, a prošli smo rat, neimaštinu, a kasnije i (svjetsku) ekonomsku krizu?

Na to pitanje ni od Državnog odvjetništva  nismo ništa čuli!

Evo, oni koji imaju para poput Zdravka Mamića i njegova brata, jednostavno kad ih osude, odu preko, u njihovu Bosnu i Hercegovinu, gdje se ne skrivaju i smiju nam se u lice.

Nitko ih ne goni. Uživaju, dok hrvatske branitelje (ali i druge, sve po zakonu!) zatvaraju i zbog uvreda i kleveta!

„Hej, Gospode sa nebesa/ zvizni dva- tri zemljotresa!“ – riječi su jednog pjesnika. T