Piše: Mladen Pavković
Većina hrvatskih povjesničara (svaka čast iznimkama) ne može se osloboditi Jugoslavije, pa i ako nešto pišu i govore o suvremenoj hrvatskoj povijesti Tito i partija ne izlaze im iz glave i srca. Nu, najbolji su oni ( i najnagrađeniji!) koji nam i dalje „farbaju“ (prepisuju jedan od drugoga) o tome kako se živjelo i radilo u 15., 16. ili 17. stoljeću… Jedan je neke od tih pitao: pa, ako nastavite i dalje pisati i objavljivati ovim tempom, kad ćete (napokon) doći do 20. ili 21. stoljeća?
Povijesne činjenice
Od stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države već se približilo i 30 godina. A kako je nastala država, tko su bili oni koji su za nju dali i svoje zdravlje i živote, e, o tome jedino na pravi i istiniti način možete pročitati u zapisima pojedinaca, od kojih se dobar dio nikada nije bavio publicistikom, ali kad su vidjeli što sve „drobe“ pojedini akademici, profesori, znanstvenici (svaka čast iznimkama) o hrvatskom osloboditeljskom i pobjedničkom Domovinskome ratu morali su se sami „latiti“ pera i objaviti istinite i zanimljive povijesne činjenice.
Ali, kad ti i takvi zapisi ugledaju svjetlost dana što se onda događa? Marginaliziraju se i prešućuju, ne da im se ni minimalna financijska pomoć, kao „pisali su ih amateri“ te onda ti tzv. znanstvenici bezobrazno kradu pojedine podatke i činjenice baš od tih koje ismijavaju!
Da pukneš od smijeha!
Jedan od onih koji je napisao sjajnu knjigu o Domovinskome ratu, ili bolje rečeno hrvatskim redarstvenicima, koji su uistinu bili prvi kad je trebalo, bio je i Ivan Krmpotić, profesionalni policajac i ugledni dugogodišnji policijski profesor.
Knjiga je s nazivom „Kako je Udba stvorila Hrvatsku“ objavljena još pred dvije godine, naravno (kako to već ide) u vlastitoj nakladi.
Istina, održano je nekoliko predstavljanja te knjige, ali na tome se manje-više sve završilo, bez neke veće medijske promidžbe.
Gospodin Krmpotić je temeljem zapovjedi Predsjednika i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH Franje Tuđmana, osnovao postrojbu Prvi redarstvenik Hrvatske, u današnjoj Policijskoj akademiji, u Svetošimunskoj cesti br. 80. u Zagrebu.
Obuka je- ističe Krmpotić- započela 5. kolovoza 1990., a prvi prijavak podnijet je dr. Franji Tuđmanu već 8. kolovoza iste godine. U postrojbi se nalazilo 1.648 redarstvenika. To su bili mladići koji su se prijavili dragovoljno, koji su morali imati srednju stručnu spremu, fizički i zdravstveno sposobni i nisu smjeli biti stariji od 28 godina. Iz dijela njenog sastava osnovana je i Antiteroristička jedinica Lučko… Ostalo je povijest.
Prvi zapovjednik ove postrojbe i u to vrijeme glavni policijski inspektor Ivan Krmpotić objavio je i cjelokupan popis svih onih koji su uistinu bili prvi hrvatski redarstvenici te Stožer zapovjedništva u sastavu: Ivan Krmpotić, glavni inspektor – zapovjednik, Tomo Radičević, viši inspektor- zamjenik, Ivan Grabrić, viši inspektor, Branka Krmpotić – IPD i Ivan Cota, inspektor I. klase, logistika (15.8. 1990.).
I što je tu sporno? Taj popis kad se uspoređuje s današnjim popisom umnogome se razlikuje u broju redarstvenika, jer danas ih „ima“ navodno 19 tisuća više!?
T
Slično je i sa popisom hrvatskih branitelja u Vukovaru iz 1991. Zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković-Mladi Jastreb neprestano ističe da je ovaj grad branilo oko 1800 ljudi, a dosad je na popisima bilo 15 tisuća, pa 10 tisuća, šest, pa tko zna koliko ih ima danas?
-Ništa drugo ne tražim nego da se moj popis Prvih hrvatskih redarstvenika usporedi s današnjim – kaže Krmpotić.
To isto traži i zahtjeva i Dragutin Kralj, ratni zapovjednik slavne 117. brigade i ratni zapovjednik Grada Koprivnice.
– Zašto ja kao ratni zapovjednik ne mogu danas doći do točnih podataka tko je bio, a tko nije u brigadi koju sam vodio 1991., kad smo sudjelovali u ratnim operacijama oslobođenja Zapadne Slavonije? Zašto je to „vojna tajna“? Vjerojatno za to što su na popisu i ratni dezerteri i izdajice, pa nekima nije zgodno da se to danas objavljuje – kaže Kralj, koji također priprema knjigu, jer mu je dosta raznih mutikaša, koji danas i na žrtvi stradalih žele pokupiti „vrhnje“.
U svojoj knjizi „Kako je Udba stvorila Hrvatsku“, Krmpotić se osvrće i na vrijeme komunizma, gdje je bio progonjen, kao tadašnji milicionar, od Perkovića i Mustača, protiv kojih je kasnije i svjedočio na sudu u Munchenu. Čak su mu progonili i obitelj, poglavito njegove kćeri.
Autor knjige ističe, i kao sudionik stvaranja hrvatske države, da su svi ljudi koji su 90-tih godina bili na svojim radnim mjestima, da su ta mjesta i zadržali, odnosno da su pripadnici UDBE instalirani u današnje sudove, policiju, državne institucije, državne tvrtke i na sve pozicije od značaja.
Evo, za Pavla Gažija, bivšeg visokopozicioniranog Udbaša, tvrdi da je bio i u KOS-u, a ovaj je čovjek u poodmaklim godinama lani se okitio i titulom „počasnog građanina Grada Koprivnice“, a da čak ni zastupnici HDZ-a u tom Gradskom vijeću „nisu imali ništa protiv“!
1 Comment so far
Uskoči u raspravuI tako je jedan drugi Mladen Pavković svojedobno pisao o drugu Titu kao o “najvećim sinom naših naroda i narodnosti”, čovjekom “koji je ispisao najslavniji dio naše povijesti…”, upozorava da u Kući cvijeća “počiva jedan od najvećih državnika našeg vremena” te opisuje kako mnogi jedva suzdržavaju suze. Sebe, doduše, ne spominje, ali sudeći po tronutoj, ali opet optimističnoj intonaciji teksta lako ga je zamisliti orošenih očiju. Za kraj preporučuje da “treba odlučno nastaviti Titovim putem…” i obećava da će kolone ispred Titova groba “trajati neprekidno, baš kao i ljubav prema Titu…”