PAVKOVIĆ: BROJNI SUICIDI I BRANITELJI IZ ’91. KOJI NISU IMALI SREĆE DA IH OKRZNE NEKI METAK

PAVKOVIĆ: BROJNI SUICIDI I BRANITELJI IZ ’91. KOJI NISU IMALI SREĆE DA IH OKRZNE NEKI METAK

25. svibnja, 2023.

 

 

Piše: Mladen Pavković

Dok se na hrvatskoj političkoj sceni vodi  žestoka borba oko fotelja, malo tko primjećuje da se i dalje ubijaju ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, tj. hrvatski branitelji.

Evo, samo u Varaždinskoj županiji, koja nije bila izravno zahvaćena borbenim djelovanjima (!), dosad se ubilo oko 160  branitelja. Malo ili puno? Nitko se zbog toga nije previše uzbudio, a kamoli da je postavio pitanje u Hrvatskom saboru: tko je zbog toga kriv, ili kad će prestati samoubojstva ljudi koji se prema svemu sudeći  nisu borili za tu i takvu državu?

Grozni čin

Preko samoubojstva branitelja prelazi se kao krpom po prozoru. Tko mu je kriv što se ubio? Krivi ste vi koji ste na vlasti, ali i veliki broj branitelja koji znaju za takve stvari, a šute!

U Hrvatskoj je od početka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata  suicid izvršilo navodno oko 3.500 branitelja. Toliko ih se naime vodi u nekakvim evidencijama, što znači da bi taj broj mogao biti i veći.  Nitko na žalost ne zna koliko je bilo pokušaja samoubojstava, baš kao ni koliko se ubilo članova obitelji hrvatskih branitelja.

Mediji o tome (po naputku!) uglavnom ne govore i ne pišu, a ako to rade, rade na krajnje neukusan, podcjenjivački i senzacionalistički način. Jednom riječju – neprimjerno.

Pored toga, sve se češće postavlja pitanje: je li baš svaki suicid – suicid? Naime, nakon što se pronađe netko takav manje-više se ne vode istrage, već se jednostavno konstatira – sam se ubio!

A ako se i sam ubio netko bi ipak morao znati što ga je natjeralo na taj i takav grozni  čin!

U koprivničkoj Podravki su se u vrijeme „vladavine“ Zdravka Šestaka ubila dva branitelja. Jedan zbog marginaliziranja na poslu, a drugi zbog neopravdane osude da je otuđio kilogram ili dva „Vegete“ koja je bila za otpis. Nisu mogli podnijeti  sramotu i otišli su jedan za drugim. Njihova imena na žalost nećete naći u popisu gdje su tri i više tisuća onih nesretnika. A tko zna koliko još ima takvih?

Inače, problem suicida branitelja nije problem samo Ministarstva hrvatskih branitelja, već i svih drugih, kojima se živo j… (da ne kažemo što) i za ljude koji su bili prvi kad je trebalo!

Samo iskaznice i spomenice

Financijska sredstva koje svake godine hrvatska država isplaćuje ljudima koji su tijekom velikosrpske agresije ostavili i svoje zdravlje, u biti su relativno mala, u odnosu na žrtvu njih i članova njihovih obitelji.

Dovoljno je pogledati koliko su se pojedinci nakrali od 2010. do danas, pa ćete vidjet  da su se tim novcima čak i nekoliko puta mogli isplatiti tih žalosnih 10 posto!

Međutim, od sada već nešto manje od pola milijuna (?) hrvatskih branitelja čija se imena još uvijek nalaze u „registru“, najveći je broj onih koji osim braniteljske iskaznice i Spomenice Domovinskog rata (koja se dijelila „kapom i šakom“) nisu dobili – ništa!

Tu prvenstveno mislimo na hrvatske branitelje koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu 1991., a koji nisu imali „sreće“ biti ranjeni, barem 20 posto!

Ta godina je sigurno najznačajnija u povijesti stvaranja hrvatske države, jer da smo tada, gotovo nenaoružani, bili  poraženi nikada ništa ne bi bilo od hrvatske države!

Stoga, kako god okrenuli, najznačajnija je 1991. godina! Tko se tada „ukrcao u vlak na čelu s dr. Tuđmanom“- Junak je nad Junacima i teško se može uspoređivati s onima koji su došli kasnije, a od kojih se dobar dio priključio Hrvatskoj vojsci i policiji iz „kalkulantskih“ razloga (svaka čast iznimkama).

Inače, hrvatska je država (to nitko ne može osporiti) dosad učinila iznimno mnogo za ratne vojne invalide, pa i za obitelji poginulih i nestalih (iako se naravno  njihova žrtva nikakvim novcima ne da naplatiti!), pa se sada 31. godinu nakon početka velikosrpske agresije trebamo i moramo zapitati – gdje su „nestali“  hrvatski branitelji iz 1991. ili pak oni koji su proveli čitav rat u borbenim postrojbama, sve do 1995. godine, a nisu „dobili“ metak, nisu bili ranjeni, pa čak nemaju ni PTSP-i? Istina, takvih je najviše, a među njima ima sigurno ne mali broj i onih  koji i danas  i te kako osjećaju posljedice od rata, ali se nikada nisu žalili, ni trčali oko liječnika i drugih, ne bi li dobili potvrdu da imaju PTSP-i (a mnogi ga sigurno i imaju!).

Dakle, hrvatska država, odnosno njezine službe i ministarstva,  mora i treba početi ozbiljno zbrinjavati i ljude, poglavito iz 1991., a koje, srećom, ni metak nije okrznuo, a uz to dobro preispitati, gdje su bili i što su radili oni koji su se u vrijeme srpske i crnogorske agresije (dakako i zločinačke JNA) – obogatili, a koji su danas, za razliku od tih iz 1991. – „ugledni i cijenjeni“ građani, koji vjerojatno nikada i nisu zapalili ni jednu svijeću za poginule i nestale naše suborce.

Jedan dio branitelja iz 1991., koje ni metak nije okrznuo, koji su srcem odlazili u rat, ne bojeći se ni smrti ni ranjavanja, danas možete sresti ispred nekog lokala ili u kladionici kako među sobom prepričavaju neke njima važne ratne trenutke, dok razgovor manje-više uvijek završavaju riječima- „Dečki, tko će platiti ceh!“.

A u ratu je najvećim dijelom sudjelovala sirotinja, koja je, kao seljaci iz doba Matije Gupca, bila uvjerena da će nakon što stvore državu, zajedno sa svojim obiteljima dostojanstveno živjeti.

A danas, svi ljepše i bolje žive nego oni istinski branitelji iz 1991.!

Nitko se ne zamara ni činjenicom da svaki dan (!) umire 15-20 hrvatskih branitelja. To je za jedan dio političara, politikanata i medija, a poglavito ratnih profitera sporedna, nikakva tema.

Nu, tako, kako namjerno lažu da većina branitelja živi „bolje nego je živjela britanska kraljica“, tako namjerno lažu kako Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata primaju od gradova, općina, županija i države velika sredstva.

Istina, hrvatska država najvećim dijelom (solidno) financira stradalničke udruge, sve ukupno njih nešto više od tridesetak, dok su manje-više, po tom pitanju, ostale udruge u rangu – „ptica pjevica“!

Stoga, gospodo i drugovi, okrenite se malo i onima koji nisu imali „sreću“ da ih u vrijeme rata zakači i neki metak! T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code