Gospodin Marko Jurič je samo izrekao istinu, a istina se ne može nazvati govorom mržnje. Vijeće za elektroničke medije izgleda nije smetalo četničko divljanje jer nisu poduzeli ništa čime bi se osudio ovaj čin. Kako to da i druge hrvatske institucije nisu po služenoj dužnosti poduzele baš ništa iz djelokruga svojih ovlasti
Napisao: Zoran Čapalija-Čaplja
Cjelokupnu javnost nemalo je iznenadila odluka Vijeća za elektronike medije o trodnevnoj zabrani emitiranja programa Televizije Z1 koja ima vrlo veliku gledanost, kako u Zagrebu tako i šire. A zbog čega je donesena ova odluka – zbog govora mržnje? Nažalost izricanje istine proglašeno je govorom mržnje. Voditelj je pravoslavne svećenike koji su predvodili pjevanje četničkih pjesama u nekoj crkvi nazvao četničkim vikarima. U navedenom svećeničkom skandalu sudjelovao je i zagrebačko-ljubljanski metropolit Porfirije Perić. Potpuno je svejedno jesu li te pjesme pjevali u Zagrebu ili u Čikagu. Bilo gdje se pjevaju one uvijek ostaju veličanje četništva. U njihovom pjevaju ne bi trebali sudjelovati pravoslavni svećenici, ne bi trebali pribivati takvim skupovima, a poglavito ne metropolit. Na internetu postoji video uradak o tom događaju koji je snimio netko od nazočnih i stavio na Internet najvjerojatnije s ciljem veličanja četništva. Hrvatski narod dobro se sjeća kako su te pjesme četnici pjevali za vrijeme Domovinskog rata tamo gdje su spremali ili već počinili stravične ratne zločine.
Sjetite se scene iz Vukovara, nošenja četničkih zastava, pjevanja tih pjesama te stravičnog ratnog zločina koji je tamo počinjen. No još je strašnija činjenica što je to bio obrazac postupanja koji je bio pomno isplaniran i provođen na gotovo svim okupiranim područjima Republike Hrvatske. Gospodin Marko Jurič
nije izrekao nikakvu mržnju već je upravo na osnovi tog obrasca samo postavio retoričko pitanje može li se takvo što dogoditi u srcu Zagreba jer tamo dolaze oni koji javno pjevaju četničke pjesme. Drugim riječima gospodin Marko Jurič je samo izrekao istinu, a istina se ne može nazvati govorom mržnje. Vijeće za elektroničke medije izgleda nije smetalo četničko divljanje jer nisu poduzeli ništa čime bi se osudio ovaj čin. Kako to da i druge hrvatske institucije nisu po služenoj dužnosti poduzele baš ništa iz djelokruga svojih ovlasti. Vijeće za elektroničke medije trebalo je nakon sporne emisije naložiti Internet servisu na čijem se web prostoru snalazi taj sramotni četnički video uradak da se isti odmah ukloni, a po službenoj dužnosti podnijeti kaznenu prijavu protiv osoba za koje se iz video uratka mogao utvrditi identitet. Gdje su ovom prilikom reakcije raznih civilnih udruga koje nam uporno tvrde kako one štite ljudska prava, a za to primaju silne milione kuna. Koga li one predstavljaju i za što li se one bore? Donošenjem ovakve odluke ispalo je nažalost tako da je opasniji govor istine od veličanja četništva i širenja mržnje pjesmom.
Sramotni “performans” s dvojezičnim pločama
Nakon saznanja o postojanju ovog video uratka postaje razvidnije zašto je metropolit Porfirije dopustio sramotni „performans“ s dvojezičnim pločama pri proslavi pravoslavnog Božića u Zagrebu. Kako je tim činom ćirilično pismo upotrijebljeno kao ideološko oružje kojim se trebalo osramotiti institucije Republike Hrvatske, vrlo je znakovito prisustvo metropolite. Hrvatska javnost osudila je taj čin no Srpska pravoslavna crkva uopće nije reagirala. Znači li to njezino prihvaćanje ovako sramotno organizirane proslave najvećeg kršćanskog blagdana.
Što znači isprika metropolita Porfirija u svezi s pjevanjem četničkih pjesama? On se javnosti ispričava kako nije mogao određivati što će se tamo pjevati no sam čin pjevanja takvih pjesama od strane pravoslavnog svećenstva ni jednom riječju ne osuđuje. Treba li prihvatiti ovu ispriku i je li ona dovoljna? Mislim da se ista ne može prihvatiti jer ona sama nije dovoljna. Nedostaju joj moralna i etička komponenta, a to je „ostavka“ jer je ovakvo ponašanje nespojivo s visokom vjerskom dužnosti koju obavlja. U svezi sa svim navedenim nije čudno što se nameće i otvara pitanje može li takva Srpska pravoslavna Crkva i takvi njeni velikodostojnici uopće sudjelovati u radu komisije koja bi Svetoj Stolici trebala dati svoje mišljenje o sanktifikaciji blaženog Alojzija Stepinca.
Navedeni događaji bitno opterećuju proces pomirenja i negativno utječu na suživot te ruše mukotrpno postignute rezultate na tom planu. Sigurno da u skladu s kršćanskom načelima treba opraštati i vlastitom tolerancijom poboljšavati međuljudske odnose i suživot. Upravo s tog aspekta ponašanje pravoslavnih svećenika iz ovog video uratka je nedopustivo, neoprostivo i ne smije se ponoviti.
Istina kao osnovno novinarsko načelo
Otvorite li web stranicu Agencije za elektroničke medije (http://www.e-mediji.hr/hr/aem/vijece-agencija/vijece/) i pogledate podatke o članovima Agencije možete utvrditi nedosljednost prikaza biografskih podataka. Kod predsjednice vijeća nije moguće saznati kada i gdje je rođena, a kod jedne članice uopće nema biografskih podataka. Očito nije poštivano načelo prava na cjelovitu informaciju kao ni načelo transparentnosti što kod javnosti može otvarati čitav niz pitanja. Još veće iznenađenje će te doživjet ako otvorite datoteku „Etički kodeks članova Vijeća za elektroničke medije“ (http://www.e-mediji.hr/repository_files/file/564/) i pročitate prvih 5 članaka. U svim tim člancima donositelj kodeksa (Vijeće za elektroničke medije) nepotrebno ponavlja dvije etičke norme, a što je bilo moguće izreći jednim jedinim člankom. Nažalost izričaji navedenih članaka nepotrebno se ponavljaju i u daljnje tekstu kodeksa. Očito Vijeće nije bio dovoljno sposobno donijeti kvalitetan normativni akt pa nije ni za očekivati kako će biti sposobno kvalitetno obavljati svoje dužnosti te donositi pravno i etički utemeljene odluke. Dokaz tome je upravo donošenje ove odluke kojem se istina kao osnovno novinarsko načelo okarakterizirala kao govor mržnje i izrečena joj je sankcija. Žalosna je demokracija u kojoj je to moguće. Očito je potrebno u navedenoj Agenciji izvršiti kadrovske promjene i pravničkim pismenim izričajem popraviti normativne akte iz djelokruga Agencije.T
5 komentara
Uskoči u raspravuČemu se čudite-kako se tolike laži ošamućenog Nenada Stazića u saboru na javnoj televiziji mogu proglašavati istinom i taj patološki lažov nikad nije odgovarao-i još mu zbog kulture govore “da govori neistine”, umjesto da mu svaki put kažu “Lažeš ko pas” i sqad vidim odgaja i komunistički podmladak-moto “samo laži i kad neznaš što ćeš samo ih proglasi ustašama!
Više mu ni njegovi nevjeruju!
NACISTI I PRECANSKI SRBI – JEDNI SU U POVIJESTI EUROPE I SVIJETA KOJI SU – OSUDJENI ZBOG GENOCIDA!
Svi pokusaji da se pricaju price o njihovoj nevinosti su uzaludni pokusaji koji otezavaju njihov polozaj u civiliziranom scvijetu jer ne samo da nemaju – za razliku od Njemaca – ni trunke samokriticnosti, negi sve cine da svoje protivnike od kojih su napravii i svoje neprijateje – ocrne sve noviji i sve ludjim izisljotinama. A duljina brade ne ukazuje i na snagu vjere, jer vjera se ne ocituje dlakama na licu, nego li uzvisenim smisom za istinu i jednakopravnost koja se mjeri istinoljubivoscu.l
što se svi neprekidno čudite? pa sjetite se dr. ružice čavar s cvjetnog trga i pederske parade na kojoj su joj polomili kosti i nikom ništa. narod gizelim suzama ne vjeruje…