ZA DOMOVINSKI RAT SPREMNI

OSUĐENI ZA VELEIZDAJU ŠUTE KAO RIBE U VODI

23. travnja, 2015.

Piše: Mladen Pavković

Članovi Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) na čelu s prof. dr. Zvonimirom Šeparovićem, prošle su subote (18. travnja 2015.) osudili za veleizdaju Stjepana Mesića, Vesnu Pusić i Milorada Pupovca. Skup je održan u Maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Okupilo se iznimno mnogo ljudi. Došli su mnogi, ali ne i predstavnici medija. Vjerojatno je bio i nemali broj „drugova i drugarica“ zaduženih za „neprijateljsku propagandu“. Međutim, članove suda ništa nije moglo smesti. O izdajnicima je pročitano i obrazloženje, s čvrstim argumentima. Čak je rečeno da se ti ljudi imaju pravo i žaliti. Baš kao na oficijelnom sudu.

Savjest društva

Nu, bez obzira na demokraciju, ovo je ipak hrabra odluka. U vrijeme vladavine Josipa Broza, svi bi oni završili u logorima, tim više što se tada priznao samo i isključivo sud partije. Ne možemo ni zamisliti da bi netko u vrijeme komunizma javno osudio Bakarića, Špiljka, Planinc i slične.

• HNES smo utemeljili prošle godine u vrijeme Uskrsa, a polazište nam je bilo da je Hrvatska u dubokoj političkoj, moralnoj i svekolikoj krizi, da su na vlasti političari koji se ne rukovode hrvatskim nacionalnim interesima. Naime, na djelu je izdaja nacionalnih interesa Hrvatske i vrijeme je da se utemelji HNES koji bi etički sudio za izdaju zemlje“, pojasnio je Šeparović.

Na „meti“ ovog suda našli su se i Josipović, Milanović, Lončar, Teršelič i Bildt. Bivšem predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću nikako ne mogu oprostiti što je krivotvorio istine o hrvatskom Domovinskome ratu, što je minirao tužbu za genocid protiv Srbije, što je nekritički podržavao Haaški sud, što je optužio Hrvatsku u parlamentu BiH za agresiju na BiH, što je u Knessetu spominjao ustašku guju, te što je za Vesnu Teršelič rekao da je savjest društva.

Poglavito je zanimljiva optužnica protiv bivšeg švedskog ministra vanjskih poslova Carla Bildta. Za njega su rekli da je cijelo vrijeme Domovinskoga rata u raznim misijama bio protiv Hrvatske. Smatrao je da je Hrvatska izvršila genocid nad Srbima. Zalagao se i da prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman završi u Haagu.

Dakle, da sada ne ponavljamo, jer sve piše i u knjizi dr. Šeparovića „Hrvatske veleizdaje“, ovo su iznimno teške optužbe, pa se čudom čudimo kako na nešto takvoga nije reagiralo Državno odvjetništvo RH ili niz drugih službi koje se bave problemima „veleizdajnika“. Prije će biti da će se te i ine službe pozabaviti onima koji su iznijeli optužbe, ali i onima koji su ih javno podržali. Metode proganjanja političkih protivnika ostale su slične kao i u vrijeme komunizma. Sada su jedino umnogome usavršene, pa Šeparović i društvo ne će završiti na Golom Otoku ili u Lepoglavi, ali sigurno su zabilježeni kao „protivnici demokracije“, nacionalisti, ultradesničari… Stoga se na sve njih, a tu poglavito uz Šeparovića mislimo i na Hodaka, Jurčevića, Pečarića, Tomca, Olujića, Novaka, Iljkića, Alića, Vladanovića, te na neke druge, primjenjuju mjere poput zastrašivanja, prisluškivanja, praćenja… jer tko zna što bi još u budućnosti njima moglo pasti na pamet. A parlamentarni izbori su blizu.

Nema mira dok se ne osudi Josip Broz Tito

Kao prva mjera onih na vlasti protiv Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES) je marginaliziranje i prešućivanje. Sve se čini po onom: „Ni luk jeo, ni mirisao“, ili „Psi laju, karavane prolaze“. Kao da se ništa nije dogodilo. Čak nema ni najava, a kamoli tužbi onih koji su javno osramoćeni, što bi prvo očekivali, tim više što se danas tužbe za uvredu i klevetu podižu na sve strane, pa čak i zbog toga ako nekoga proglasiš da je „lijenčina“.

Inače, moja malenkost, pretežno kao urednik, odgovarala je na sudu što je za neku „veličinu“ objavila ili napisala da je „lažni branitelji“, da je jedan zastupnik „u Saboru učinio veoma malo za svoju općinu“, da jednom odvjetniku nije „nadoknađen trošak od 18 kuna“, da je jedna pravnica optužena da je „otuđivala u kantini“, da je jedan novinar imao veze s Udbom jer je godinama uređivao list zatvorenika u Lepoglavi, pa sve do toga da je odgovarao za smrt oca također jednog novinara za kojeg je napisao da je bio osuđen da je po trgovinama otuđivao sapun „Lahor“, a kad mu je čača to pročitao – umro je, itd., i tako redom.

Dakle, za „sve“ se tuži, ali ovi koji su osuđeni od Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES), šute kao ribe u vodi!

Međutim, u Hrvatskoj neće biti mira dok se ne osudi i Josip Broz Tito. Bez obzira što je riječ o mrtvom čovjeku (diktatoru). Barem zasad, na žalost, nema ozbiljnijih nakana da se kaže „popu pop, a bobu bob“. Neki čak (poput Ante Kuneka, koji je objavio i knjigu „Za dom, hrvatski rode, križevi bijeli neka nas vode“), tvrde da Tito ustvari i nije bio Tito, te da su svi koji su to tvrdili u vrijeme njegove vladavine netragom nestali.

Hrvati također čekaju da neki sud osudi i ratne profitere, dezertere i izdajice. Naime, mi smo jedina zemlja na svijetu koja je prošla rat, a da te i takve nije stigla zaslužena kazna.

Nu, neki se s pravom pitaju, kad će, poput Mustača i Perkovića, na red doći i bivši Udbaši, ali i partizani, odnosno antifašisti iza kojih je nakon II. svjetskog rata ostalo na desetine tisuća nevino ubijenih Hrvata, na stotine masovnih grobnica i još uvijek iznimno veliki broj nestalih.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) je pokazalo kako se to radi, pokrenulo je lavinu…

DORH, Uskok i ostale tajne i ine službe nemaju se pravo nakon svega praviti „Toše“, ili se pravdati da imaju važnijeg posla.T