Kakvu feštu sprema tamo neko malo Livno. Neopisivu. Zato poziv svima da to dožive, vide, zapamte i s koljena na koljeno prenose, bez daljinskoga isključivanja mikrofona od strane neokomunističke, antifske vlasti u demokratskoj Hrvatskoj. Poziv svima koji žele vidjeti hrabrog čovjeka što nije pokleknuo pred ti velikanima nogometne igre, a klekne i zatraži, javno, Božju pomoć. Poziv svima koji će pustiti suzu radosnicu, uzdižući sveti barjak trobojnicu i odajući počast genima kamenim
Napisao: Mate Kurbaša
Ovih dana pisati o uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije, a napisati nešto novo, što niste pročitali, čuli, vidjeli ili doživjeli, teško je ali teškoće su izazov za hrabre, odlučne, ponizne i duhom jake osobe. Isto tako teško je bilo i Zlatku prije Ukrajine, ali hrabar, odlučan, prkosan i domoljubnim duhom ispunjen, krenuo je u rješavanje tih teškoća.
Svaka stopa, svaki korak, svaka sekunda, minuta, utakmica, bila je teška za nas istinske ljubitelji hrvatske nogometne igre. Zlatku je bilo još teže, ali uz Božju pomoć, moć njegove svete krunice u džepu, riješio je sve što je bilo u ljudskoj moći, te je plaćen nagradom, igranjem u Rusiji.
A onda na scenu stupaju oni koji nisu ni hrabri, ni odlučni, ni ponizni, već smušeni, arogantni i duhovno prazni, iz nekakve “tajne” sobe, “tajni” ljudi /FIFA/, donose za nas mračnu odluku, bacajući sebi prašinu u oči, jer osim nas Hrvata cijeli je nogometni svijet u šoku, osim tih tajnih koji su zadovoljni egocentrici. Nisu ni svjesni da je taj suludi potez okidač ujedinjenja Hrvata, a podrška stiže sa svih svjetskih adresa. I baš to nisu htjeli i željeli, a upravo su dobili.
Zagreb, doček, povijest, i ponovo šok. Ispunili su sve naše Ruske športske želje, a jesu li njihove želje ispunjene, nisu, na žalost, nisu. Ponovo nekakav glas, ovog puta domaći /HRT/ koji iz tajne sobe kaže dosta vam je pjesme i veselja, idite kući, kasno je, a mikrofon ostavite. Možda je to glas iz Banskih dvora, Plenkovića aspiratora na fotelju starčića Junckera, koji voli štipanje za tapeciranu dvonožnu pozadinu anemična premijera Republike Hrvatske koji pušku kad je trebalo nije mogao nositi, zaleći u rov i kroz ciljnik pronaći dušmanina
Krunica o vratu
Ostaviše u Zagrebu, idu dalje svojim kućama, svojim ljudima gdje nema tajne sobe nego javne podrške. Zadar, Split, Donji Miholjac, pustiše svoju Dicu, Gusare, Mornare, Bećare. Fešta istinska, ljudska. Ostala je još jedna, ona za djecu iz Markove pjesme, a njima posebno drage “Herceg-Bosno, srce ponosno…”
U te krajeva krša, poskoka, vukova i polja, doseli narod koji se zove hrvatski, imaju i svog kralja Tomislava, odani su Bogu, mali narod, a toliko prkosan. Iz tih polja i planina krenula je HV/HVO “Oluja”, s Antom na čelu, s krunicom o vratu i obiljem ljubavi u srcu.
Iz tog kamena i krša Zlatko Dalić, ponositi Livnjak, pokori Argentinu, Dansku, Rusiju, gle čuda i moćnu Englesku, čiji bi se ratni premijer Winston Churchil i brigadir Patrick Scott zbog Bleiburga i “križnih putova” 1945. morali i danas posramiti pred ogledalom zbog komunističkoga genocida nad Hrvatima 1945. I njih Zlatko posla kući na lijepom hrvatskom jeziku. Do viđenja, Britanci!
Kakvu feštu sprema tamo neko malo Livno. Neopisivu. Zato poziv svima da to dožive, vide, zapamte i s koljena na koljeno prenose, bez daljinskoga isključivanja mikrofona od strane neokomunističke, antifske vlasti u demokratskoj Hrvatskoj. Poziv svima koji žele vidjeti hrabrog čovjeka što nije pokleknuo pred ti velikanima nogometne igre, a klekne i zatraži, javno, Božju pomoć. Poziv svima koji će pustiti suzu radosnicu, uzdižući sveti barjak trobojnicu i odajući počast genima kamenim.
Poziv i onima koji će već danas preuzeti i naslijediti teško hrvatsko breme, uz Božju pomoć, i Majčinu providnost, čuvati i sačuvati ove lijepe krajeve hrvatskog naroda. Poziv i onima koji su “dnevni” Hrvati, neka dođu, jer Bog je svemoguć, možda kući odu kao i mi, srca razdragana, jer shvatit će da su suze predsjednice, suze radosnice, da su njeni poljupci znojnim i umornim nogometnim bojovnicima istinski, a ne Judini poljupci.
Poziv i onima koji će pronaći inspiraciju u nogometnom zajedništvu i Zlatkovim nepogrešivim odlukama, da njihove koje su bitne za današnjost i budućnost hrvatskog roda, budu modrićevski precizne, čiste kao Lovrenov i Vidin skok, na dobrobit nas Hrvata diljem svijeta i naših prijatelja koji će nam dati podršku kao i Rakitiću, Mandži…
Zato dođite i vi koji ćete pronaći bilo koji razlog dolaska, kako bi složili još jednu kariku u hrvatskom lancu. 22 igrača, Stručni stožer, 4,5 milijuna srca, predsjednica u kockama. Skromni Dalić na čelu, kakav hrvatski sportski mozaik, to je hrvatski ponos. Baš taj ponos očekujemo u Livnu Zlatka Dalića s privremenim prebivalištem u prvoj prijestolnici svih Hrvata, Varaždinu. Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što. T
