Ponovo je sve na svom mjestu. Gotovo godinu dana iza katastrofalnoga potresa, kad je gotovo 40 posto spomenika na gradskom groblju Viktorovca srušeno i djelomično oštećeno, desilo se to i s obiteljskom grobnicom prvoga stožernoga generala HV-a i proslavljenoga vojskovođe Domovinskog obrambenoga rata, Janka Bobetka. Ratni načelnik Glavnoga stožera HV-a koji je prije smrti 2003. rekao da “živ u nepravedni Haag neće”, a prije toga vodio pobjedonosne bitke hrvatskih snaga u “Bljesku”, u ličkom Medačkom džepu i na južnom ratištu, pokopan je na najstarijem dijelu groblja sv. Marije, ponad željezničkoga tunela Sisak-Caprag.
U nastojanju da se posljednje počivalište nacionalnoga heroja što prije obnovi, generalov prijatelj, osnivač HDZ-a i prve sisačke dragovoljačke postrojbe 57. bojne HV-a iz Bobetkova Crnca na obali Save, Ante Živković, pozvao je zagrebačkoga klesara iz Dragonošca u Turopolju, Ivana Nestića, pa su dijelovi spomenika obrađeni u radionici koja je izradila najviše natpisnih ploča i obilježja Hrvatske vojske. Uz poprsje generalove majke Kate, rad akademskoga kipara Mladena Mikulina, postavljena su i brončana poprsja Jankova oca domobrana Ivana Bobetka Wilsona u odori prvoratnog pripadnika austrougarske vojske, te generala Janka i supruge mu Magdalene. Na središnjoj spomen-ploči s relejfom NOB-a, nalaze se imena generalove pokojne braće.
Vidjevši da je grobnica obnovljena, zapalivši svijeću, u razgovoru s majstorom klesarom Nestićem i Živkovićem zastao je i Siščanin Kockar, vojnik iz generalove pratnje kojoj je u duboku snijegu bosanskohercegovačke Ivan Planine zaprijetilo gušenje u terenskom vozilu. Radnik klesarske radionice u Dragonošcu Dragec ispričao mu je pak kako je 1988., samo tri godine prije sloma i nestanka Jugoslavije i ratne agresorske nesreće naše domovine vojni rok u diviziji JNA služio u Bobetkovu zavičaju, Sisku i Petrinji. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.