NEZADOVOLJSTVO S PLENKOVIĆEM SVE VIŠE RASTE

NEZADOVOLJSTVO S PLENKOVIĆEM SVE VIŠE RASTE

1. prosinca, 2019.

Nije se stoga teško suglasiti s tvrdnjom Javora Novaka iz HKV-a da je upravo Andrej Plenković, manipulacijama, svojim egocentrizmom i otvorenim lažima, kreator svekolikog i dugotrajnoga kaosa u našoj zemlji. Na sve negativne pojave premijer odgovara smireno i teatralno oklijevajući, bez ikakva ishoda njegova najavljena i eventualnoga zauzimanja. U izborima za europski parlament uporno gura svoju osobnu listu sa čelnim anonimnim mladcem Karlom Resslerom, bučno najavljivanim autorom izmjena, novoga statuta HDZ-a, da bi potom zadužio županijske odbore HDZ-a da identificiraju svoje članove koji su bojkotirali  glasovanje za Šeksova posinka. Posebna je priča, samohvala Plenkovića i postignuće ustoličenja Marije Pejčinović Burić i Dubravke Šuice u Europsku Uniju. Upravo tako počeo je zbog premijerova ega i maratonski traje mjesec dana predugi štrajk poniženih prosvjetnih radnika, a Plenković samouvjereno odugovlači s rješenjem

Napisao: Karlo Brener

Ima li usporedba nekdanjeg jugoslavenskoga kulta ličnosti JBT-a ikakve sličnosti s aktualnom demokracijom u Hrvatskoj?  Vjerojatno, podosta, jer ak. Ivan Aralica tvrdi da aktualnoga predsjednika HDZ-a i Vlade RH Andreja Plenkovića treba što prije ukloniti s trenutnih dužnosti, “jer je uništio gotovo sve što je prvi predsjednik dr. Tuđman stvorio sa svojim narodom…”

Sada je valjda i politički neutralnima potpuno jasno da anemični i anacionalni, prije osam godina u HDZ prispjeli Andrej Plenković iz salonskog kadrovskoga rezervata inoposlova Mate Granića, bahatošću, ignorirajući državničku mudrost i talent, faraonski, gradi novi kult ličnosti. Nevjerojatnom brzinom, u samo 90 minuta, ne poštujući proceduru, naime, berijanski je odabrao osmero nepoćudnih njegovoj visosti i kritici vrha HDZ-a sklonih zagrebačkih hadezeovaca i na telefonskoj ih sjednici Časnoga suda – bez mogućnosti da se brane i obrane od upitnoga govora mržnje i osobito teške povrede obveza cclana stranke – isključio iz članstva. Istina, osuđeni od Plenkovića, Jandrokovića i Mikulića nisu prosvjedno rekli “da priznaju samo sud svoje partije”, kako su to međuratno činili komunisti, jer ih je upravo ona u osobi neporeciva i bahatoga Plenkovića pribila na stup srama. Po mnogo čemu potez je to koji starije Hrvate neodoljivo podsjeća na staljinsko-komunističke, 1971., “maspok”, manipulacije Ljubičice bijele i Karađorđevo u propaloj drugoj Jugoslaviji, kad je navodni Staljinov (dubler JBT-a) bravar i maršal Sapajev, čelnik države, partije i vojske, proveo odstrel tisuća, svih onih koji su se uz crvenu partijsku knjižicu ili bez nje drznuli učlaniti u Maticu hrvatsku. Usudili zapljeskati Savki i Miki, pozivu na ukidanje eksploatacije, većoj financijskoj neovisnosti Hrvatske od velikosrpskoga Beograda. Najstarija kulturna institucija hrvatskoga naroda, tvrdilo se tada u SKJ-SKH, svojim je nacionalizmom prijetila “bratstvu i jedinstvu, stabilnosti, sigurnosti i opstanku drzzave ravnopravnih naroda i narodnosti…”

Počelo je prijetnjama protiv vukovarskoga prosvjeda

Da je stegovni postupak zagrebačkoga HDZ-a neregularan, svjedoče žalbe svih “sumnjivih” i ishitreno udaljenih, osobito izjava predsjednice Časnoga suda Željke Žokalj, koja kaže da se u cijelom procesu nije poštivala procedura, odnosno gotovo ništa od nje. Ali, vrijedi se u ovim trenucima prisjetiti i prošlogodišnje vrlo napete političke situacije prije usvajanja Istambulske konvencije i HDZ-ova vukovarskoga prosvjeda zbog nekažnjavanja srpskih četnika koji su brutalno, vlo često i zvjerski usmrtili na tisuće vojnika, policajaca i civila toga grada na Dunavu i Vuki. Tada je Plenković vršio pritisak na Ivana Penavu, Tomislava Josića i još neke poznate ratne ili mirnodopske branitelje časti i dostojanstva žrtvovanih Hrvata. Prijetio je čak i mogućim sankcijama članovima HDZ-a. Lanjske i ove godine, pak, odigrala se gospodarsko-financijska borgovska drama “Agrokora”, kompanije nastale inercijom svih garnitura vlasti, ali i shvaćanjem Ivice Todorića i propalog jugoslavenskoga direktora zagrebačkoga “Agrokombinata”, oca mu Ante, da se početni kapital stvoren navodno cvjećarstvom – bez obzira na neetičnost i nemoralnost metoda – svakako mora multiplicirati do razvratne obiteljske raskoši suvremene grofovije u Kulmerovim dvorima i na uzurpiranu jadranskom otoku. U rješavanju spomenute krize, Plenković je uz asistenciju bivše ministrice Dalić uspio potrošiti silan novac, možda milijarde kuna, koje su razgrabili domaći i strani financijski šakali. Slijede potom brodogradilišni štrajkovi u pulskom “Uljaniku” i riječkom “3. maju”, koji negativno, stečajem, završavaju za Puljane, a nesigurnim izlaskom iz stečaja za Riječane.

Zašto i dalje slaviti mitski 22. lipanj?

Cijelo to vrijeme, međutim, šef HDZ-a i Vlade ponaša se kao dužnosnik na privremenu ili polovičnom radu u domovini. Okrenut je pretežno prema Bruxellesu i tijelima Europske Unije, nadajući se nekoj značajnoj roli za sebe sama. S revera, istina, ne skida trobojnu značku naše zastave i grba, u svim prigodama desnicu ne skida sa srca, ali potpuno autonomno uz obljetnicu partizanske epopeje na Sutjesku s vijencem šalje visokoga časnika Hrvatske vojske i državnoga tajnika MORH-a. Kojega li beščašća državnoga kancelara, uvlačenja i podrepaštva Srbima od države ratne pobjednice 1995. A što kazati o zauzimanju za ostanak državnoga praznika 22. lipnja i mitu partizanskoga ustanka kao odgovoru na vijest o napadu Njemačke na SSSR? Prijedlog ukidanja spomenuta nadnevka Plenković naziva pokušajem detuđmanizacije HDZ-a?! Rezoluciju o uklanjanju simbola totalitarnih rezima i ne spominje. I sve to usred velikosrpskoga četničkoga laveža raspamećenih ratnih gubitnika, koji bi – kad već na bojnom polju nisu viteški uspjeli – Hrvatsku opet pogazili i vratili pod dominaciju države triput mijenjana imena, sljednicu nekadasnje svinjarske kneževine. Na sve verbalne napadaje prekodunavskih fašista, anemični i nedokazani ratni branitelj hrvatskih nacionalnih interesa najčešće šuti. Ne obraća pozornost, čak ni na “proročanstva” koalicijskoga partnera, ratnoga zločinca i etničkoga manipulatora Milorada Pupovca “o mogućoj propasti neovisne hrvatske države slične NDH”. Nimalo slučajno, Dorh je odbacio svih trinaest kaznenih prijava protiv Vučićeva dojavnika. I dok invalidi, dragovoljci i ostali branitelji odlučno reagiraju, tražeći kaznenu odgovornost čelnika srpske manjine, nasljedni anacionalni europejac svu odgovornost preuzima na sebe. Objašnjava svom a ne europskom narodu “da doktor, eto, nije baš tako mislio kako je grdo zazvučalo i odjeknulo…” I nikom ništa, vuk pojeo magare. Nešto slično se zbilo prilikom razmimoilaženja i smjene ranijega ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Zatvaranjem novčana ventila svim nevladinim udrugama, antifama i anarhističkim bukačima s ulica, gutačima proračunskih sredstava, zadobio je Hasanbegović velike simpatije građana, ali…

Ponižavajući odnos svetosavaca

Treba li u ovoj prilici podsjećati da je 2016. Hrvatska plaćala gotovo 17.000 partizanskih mirovina (borcima za drugu Jugoslaviju – op.a.), 7500 domobranskih, gotovo isto toliko pripadnicima srpske JNA, preko 50 tisuća mirovina odbjeglim Srbima, mogućim agresorima na RH, koji su na otetim traktorima Hrvata otišli u Srbiju. Što poslije svega reći o tom da je, primjerice, militantna i svetosavska SPC na čelu s patrijarhom Irinejem i vladikom Porfirijem od 2015. do danas iz državnoga proračuna primila i potrošila 60 milijuna kuna. Treba li pritom podsjećati da spomenuti poglavari pravoslavne vjerske zajednice utemeljene od kralja SHS-a Aleksandra Karađorđevića 1926. godine (a ne prije osam stoljeća – prim.a.) predstavljaju oslonac zločinačkoga pokreta i unutarnjeg specijalnoga rata protiv Hrvatske. Irinej, koji je čest gost pet eparhija i 420 parohija u našoj zemlji, kloni se uopće spominjati hrvatsko ime države. Radije nabraja srpsku Dalmaciju, Slavoniju, Liku, Banovinu i Srijem. Štoviše, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić) u društvima popovskih kolega rado zapjeva pjesmu o četničkom vojvodi i popu Đujiću iz dinarske divizije. Dvojica spomenutih bili su nedavno u slavonskim Kućancima kod Orahovice nesretnoga i kradljiva politickoga kameleona Stipe Mesića gdje je obnovljena crkva krštenja ratnoga podstrekača, bivšega patrijarha Pavla. Uz njih, bili su ondje i beogradski, osječki i požeški katolički biskupi, te perjanice SDSS-a iz naše zemlje. I dok gotovo 17.000 Hrvata pravoslavne vjere i njihov poglavar, arhiepiskop HPC i vrsni povjesnik Aleksandar, godinama očekuju legalizaciju, obnovu i registraciju vjerske zajednice osnovane joss u 19. stoljeću (samo zato što je postojala i za ratne NDH – nap.a.), srbijanski popovski osvajači, istih ili sličnih teritorijalnih aspiracija poput četničkoga predsjednika Vučića i njegova doušnika Pupovca vršljaju Hrvatskom. Zasigurno ne s ciljem boljitka hrvatske države koja se uza 30.000 poginulih za slobodu i strašna razaranja jedva otrgnula iz kandži svetosavaca srbijanskih, negoli s povratkom na njen nekadašnji kolonijalni status. Svakovrsna protuhrvatska klatež, zapravo, desetljećima mrcvari nasu javnost lažima o Drugom svjetskom ratu, ustašiji i udbaškoj Josipovićevoj ustaškoj zmiji, Jasenovcu i drugim grijesima ustaškoga režima, zbog kojeg su Hrvati od velikosrba i njihovih preodjevenih komunista nepravedno proglašeni genocidnim narodom.

Jalovo i nepravedno pravosuđe

U takvim i sličnim okolnostima, hrvatski se premijer, najblaže rečeno, uopće ne snalazi ili to jednostavno ne želi. U ulozi policije i pravosuđa mediji se pretvaraju u tužitelje, pa, recimo, u kriminalu zatečeni ministri Marić, Kuščević, Tolušić i Žalac daju ostavke, ali bez ikakva sankcioniranja zauzimaju prethodna zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru. Štoviše, premijer Plenković obavještava javnost da je osobno pregledao papire bračkoga mešetara, koji je po njegovu naputku proglasio krivotvorenima i poništio rezultate prikupljanih potpisa dvaju referendumskih pokušaja i da ne postoji bilo kakva odgovornost milijunera Kuščevića… Zamislite. Nije se stoga teško suglasiti s tvrdnjom Javora Novaka iz HKV-a da je upravo Andrej Plenković, manipulacijama, svojim egocentrizmom i otvorenim lažima, kreator svekolikog i dugotrajnoga kaosa u našoj zemlji. Na sve negativne pojave premijer odgovara smireno i teatralno oklijevajući, bez ikakva ishoda njegova najavljena i eventualnoga zauzimanja. U izborima za europski parlament uporno gura svoju osobnu listu sa čelnim anonimnim mladcem Karlom Resslerom, bučno najavljivanim autorom izmjena, novoga statuta HDZ-a, da bi potom zadužio županijske odbore HDZ-a da identificiraju svoje članove koji su bojkotirali  glasovanje za Šeksova posinka. Posebna je priča, samohvala Plenkovića i postignuće ustoličenja Marije Pejčinović Burić i Dubravke Šuice u Europsku Uniju. Upravo tako počeo je zbog premijerova ega i maratonski traje mjesec dana predugi štrajk poniženih prosvjetnih radnika, a Plenković samouvjereno odugovlači s rješenjem.

Mentor optuženi ratni profiter Sanader

Najradije bi, kao u slučaju povišica za umirovljenike, viša primanja udijelio u lipama. Za razliku od osiromašenih građana, Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković svoja primanja državnih dužnosnika uvećavaju preko noći za od javnosti zatajene četiri tisuće kuna… Je li i u tom slučaju – kao kod slabih izbornih HDZ-ovih rezultata za Europski parlament – kriv crni labud premijerova analitickoga savjetnika teško je reći. Za kraj dodajmo i poruku Davora Bernardića sa saborskoga aktualca, ustvrdivši kako stanje u državi nije dobro, institucije se urušavaju, sigurnosni sustav u rasulu, a kriminalci na sve strane šeću uokolo. Nezadovoljstvo građana svakim je danom sve veće, a vrhunac je bio prosvjed 50 tisuća prosvjetara i građana na Jelacicevu trgu. Pitao je, na kraju, Plenkovića zašto je nahuškao policiju na učitelje i zašto su popisivani nakon prosvjeda?. Bernardić je pitao Plenkovića i zašto je lagao da novca za korigiranje plaća nema, a onda da ima za povišenje svih plaća. “Ovi su pregovori s obrazovnim sindikatima igrokaz i farsa i to ste sigurno naučili od bivšega šefa HDZ-a. Čovjek koji je optužen za ratno profiterstvo bio je vaš mentor…”. T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Skijas Varga se vraca?
    #1 Skijas Varga se vraca? 5 prosinca, 2019, 14:56

    Poput bombe odjeknula je jučer informacija da je Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak smijenilo dugogodišnjeg ravnatelja doc. dr. Boru Nogala.

    VEZANE VIJESTI
    SMIJENJEN RAVNATELJ DJEČJE BOLNICE SREBRNJAK Iz ustanove tvrde: ‘Odluka je protuzakonita i montirana, znamo tko stoji iza nje i koji je mogući povod’
    Kao razlog za smjenu navodi se nalaz Gradskog ureda za kontrolu, jer riječ je o bolnici u vlasništvu grada Zagreba, po kojem je dr. Nogalo u posljednjih sedam godina zaposlio desetak liječnika, a da za to ‘nije dobio odobrenje Upravnog vijeće bolnice’ na čijem je čelu prof. dr. Ana Stavljenić Rukavina, koja zapravo gradonačelniku Milanu Bandiću vodi gradsku zdravstvenu politiku. Najavljuje nadalje i Bandiceva sefica zdravstva Stavljenic Rukavina, koja je valjda sjeca mesetara Vlahusica iz Dubrovnika, da ce namjesto zasluznoga Nogala sjesti u ravnateljstvo Sinisa Varga, poznati skijas o trosku drzave iz ministarstva zdravlja. Valjda uslugu vraca (p)lenkovicu andriji.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Tumpleki zauzeli
    #2 Tumpleki zauzeli "Vecernjak" 2 prosinca, 2019, 08:23

    10 listopad, 2011, 05:05
    Kad je Ivkošić bio liberal i pisao protiv Tuđmana, puklo je u stranci i otišao je Paragi.Od Parage otkupila ga je Savka prije jednih izbora. Od Savke kupio ga je Tuđman, protiv kojeg je prije izbora pisao grozomorne tekstove. Kad je umro Tuđman, njegov kupac i zaštitnik i kad je vrag odnio šalu prodao se Austrijancima. Posrednik i jamac te prodaje i kupovine bila je njegova prijateljica Ružica Cigler. Ona mu je dala prostor za kolumnu i da piše za one koji su kulpili i nju i njega, naravno za plaćurinu i sigunost.Ivkošić je tipičan primjer hrvatskih prodanih duša, junaka pretvorbenjaka! Zašto bi on “gorostas” hrvatskog nevinarstva išao u štrajk za prava tamo nekih novarčića, kad je njemu dobro, trbušine pune i šije debele i jebe se njemu za čitav hrvatski svijet, bitno je da je njemu dobro, da ima sigunost, plaćurinu i da se povremeno pojavljuje na televiziji s nekolicinom komunističkih kretena kao što je i on sam i da blebetaju i dijele lekcije strpljivom hrvatskom narodu…Tako je ponasanje Milana Ivkosica, sjajnog kolumnista i antikomunjara u VL/u, pisao Duvnjak Ante Matic iz Grafickoga zavoda. Nije postedio ni (mili)cajku Ruzu Ciglerovu, koja je navodnom intimusu Branku Tudjenu radila i odradila o glavi. Iza toga bilo je jos mnogo zrtava stare dame, ljubeznice tamburasa iz bezveznih “Gazda” s Gracana. Zauzese “Vecernjak” Trupcevici i slicni, stotine honoraraca (RPO) ni poslije desetljeca ne dobise stalno zaposlenje. Gdje su oni pravi dani Ive Lajtmana i Tudjena, iskrenih Hrvata i novinara s klikom za stupce? Popovi iz Styrije iz Zagreba nose vrece otete hrvatske love, a baba Plenkovic se ceslja…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. žrdina
    #3 žrdina 1 prosinca, 2019, 23:17

    Budina štala junca još jednog nam je dala.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Stop sirem buntu protiv lenkovica
    #4 Stop sirem buntu protiv lenkovica 1 prosinca, 2019, 16:21

    Oni stariji i mudriji, osobito u dva rata i poracu tesko stradala Drnisa i okolice od posrbica i svekolikih cetnika, pitali su se nije li salonski faraon “dosa da nam raz..be i stranku dr. Tudjmana i drzavu. Ne usudim se tvrditi, ali mi njegovo naredjivanje unosenja (samo) malih, rucnih drzavnih zastavica u Cibonu nije slutilo na dobro. Aralica tvrda da je bas tako ispalo. I sada tom slavljeniku Andriji prijeti bunt sirega kruga osiromasenih Hrvata.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code