Nije se stoga teško suglasiti s tvrdnjom Javora Novaka iz HKV-a da je upravo Andrej Plenković, manipulacijama, svojim egocentrizmom i otvorenim lažima, kreator svekolikog i dugotrajnoga kaosa u našoj zemlji. Na sve negativne pojave premijer odgovara smireno i teatralno oklijevajući, bez ikakva ishoda njegova najavljena i eventualnoga zauzimanja. U izborima za europski parlament uporno gura svoju osobnu listu sa čelnim anonimnim mladcem Karlom Resslerom, bučno najavljivanim autorom izmjena, novoga statuta HDZ-a, da bi potom zadužio županijske odbore HDZ-a da identificiraju svoje članove koji su bojkotirali glasovanje za Šeksova posinka. Posebna je priča, samohvala Plenkovića i postignuće ustoličenja Marije Pejčinović Burić i Dubravke Šuice u Europsku Uniju. Upravo tako počeo je zbog premijerova ega i maratonski traje mjesec dana predugi štrajk poniženih prosvjetnih radnika, a Plenković samouvjereno odugovlači s rješenjem
Napisao: Karlo Brener
Ima li usporedba nekdanjeg jugoslavenskoga kulta ličnosti JBT-a ikakve sličnosti s aktualnom demokracijom u Hrvatskoj? Vjerojatno, podosta, jer ak. Ivan Aralica tvrdi da aktualnoga predsjednika HDZ-a i Vlade RH Andreja Plenkovića treba što prije ukloniti s trenutnih dužnosti, “jer je uništio gotovo sve što je prvi predsjednik dr. Tuđman stvorio sa svojim narodom…”
Sada je valjda i politički neutralnima potpuno jasno da anemični i anacionalni, prije osam godina u HDZ prispjeli Andrej Plenković iz salonskog kadrovskoga rezervata inoposlova Mate Granića, bahatošću, ignorirajući državničku mudrost i talent, faraonski, gradi novi kult ličnosti. Nevjerojatnom brzinom, u samo 90 minuta, ne poštujući proceduru, naime, berijanski je odabrao osmero nepoćudnih njegovoj visosti i kritici vrha HDZ-a sklonih zagrebačkih hadezeovaca i na telefonskoj ih sjednici Časnoga suda – bez mogućnosti da se brane i obrane od upitnoga govora mržnje i osobito teške povrede obveza cclana stranke – isključio iz članstva. Istina, osuđeni od Plenkovića, Jandrokovića i Mikulića nisu prosvjedno rekli “da priznaju samo sud svoje partije”, kako su to međuratno činili komunisti, jer ih je upravo ona u osobi neporeciva i bahatoga Plenkovića pribila na stup srama. Po mnogo čemu potez je to koji starije Hrvate neodoljivo podsjeća na staljinsko-komunističke, 1971., “maspok”, manipulacije Ljubičice bijele i Karađorđevo u propaloj drugoj Jugoslaviji, kad je navodni Staljinov (dubler JBT-a) bravar i maršal Sapajev, čelnik države, partije i vojske, proveo odstrel tisuća, svih onih koji su se uz crvenu partijsku knjižicu ili bez nje drznuli učlaniti u Maticu hrvatsku. Usudili zapljeskati Savki i Miki, pozivu na ukidanje eksploatacije, većoj financijskoj neovisnosti Hrvatske od velikosrpskoga Beograda. Najstarija kulturna institucija hrvatskoga naroda, tvrdilo se tada u SKJ-SKH, svojim je nacionalizmom prijetila “bratstvu i jedinstvu, stabilnosti, sigurnosti i opstanku drzzave ravnopravnih naroda i narodnosti…”
Počelo je prijetnjama protiv vukovarskoga prosvjeda
Da je stegovni postupak zagrebačkoga HDZ-a neregularan, svjedoče žalbe svih “sumnjivih” i ishitreno udaljenih, osobito izjava predsjednice Časnoga suda Željke Žokalj, koja kaže da se u cijelom procesu nije poštivala procedura, odnosno gotovo ništa od nje. Ali, vrijedi se u ovim trenucima prisjetiti i prošlogodišnje vrlo napete političke situacije prije usvajanja Istambulske konvencije i HDZ-ova vukovarskoga prosvjeda zbog nekažnjavanja srpskih četnika koji su brutalno, vlo često i zvjerski usmrtili na tisuće vojnika, policajaca i civila toga grada na Dunavu i Vuki. Tada je Plenković vršio pritisak na Ivana Penavu, Tomislava Josića i još neke poznate ratne ili mirnodopske branitelje časti i dostojanstva žrtvovanih Hrvata. Prijetio je čak i mogućim sankcijama članovima HDZ-a. Lanjske i ove godine, pak, odigrala se gospodarsko-financijska borgovska drama “Agrokora”, kompanije nastale inercijom svih garnitura vlasti, ali i shvaćanjem Ivice Todorića i propalog jugoslavenskoga direktora zagrebačkoga “Agrokombinata”, oca mu Ante, da se početni kapital stvoren navodno cvjećarstvom – bez obzira na neetičnost i nemoralnost metoda – svakako mora multiplicirati do razvratne obiteljske raskoši suvremene grofovije u Kulmerovim dvorima i na uzurpiranu jadranskom otoku. U rješavanju spomenute krize, Plenković je uz asistenciju bivše ministrice Dalić uspio potrošiti silan novac, možda milijarde kuna, koje su razgrabili domaći i strani financijski šakali. Slijede potom brodogradilišni štrajkovi u pulskom “Uljaniku” i riječkom “3. maju”, koji negativno, stečajem, završavaju za Puljane, a nesigurnim izlaskom iz stečaja za Riječane.
Zašto i dalje slaviti mitski 22. lipanj?
Cijelo to vrijeme, međutim, šef HDZ-a i Vlade ponaša se kao dužnosnik na privremenu ili polovičnom radu u domovini. Okrenut je pretežno prema Bruxellesu i tijelima Europske Unije, nadajući se nekoj značajnoj roli za sebe sama. S revera, istina, ne skida trobojnu značku naše zastave i grba, u svim prigodama desnicu ne skida sa srca, ali potpuno autonomno uz obljetnicu partizanske epopeje na Sutjesku s vijencem šalje visokoga časnika Hrvatske vojske i državnoga tajnika MORH-a. Kojega li beščašća državnoga kancelara, uvlačenja i podrepaštva Srbima od države ratne pobjednice 1995. A što kazati o zauzimanju za ostanak državnoga praznika 22. lipnja i mitu partizanskoga ustanka kao odgovoru na vijest o napadu Njemačke na SSSR? Prijedlog ukidanja spomenuta nadnevka Plenković naziva pokušajem detuđmanizacije HDZ-a?! Rezoluciju o uklanjanju simbola totalitarnih rezima i ne spominje. I sve to usred velikosrpskoga četničkoga laveža raspamećenih ratnih gubitnika, koji bi – kad već na bojnom polju nisu viteški uspjeli – Hrvatsku opet pogazili i vratili pod dominaciju države triput mijenjana imena, sljednicu nekadasnje svinjarske kneževine. Na sve verbalne napadaje prekodunavskih fašista, anemični i nedokazani ratni branitelj hrvatskih nacionalnih interesa najčešće šuti. Ne obraća pozornost, čak ni na “proročanstva” koalicijskoga partnera, ratnoga zločinca i etničkoga manipulatora Milorada Pupovca “o mogućoj propasti neovisne hrvatske države slične NDH”. Nimalo slučajno, Dorh je odbacio svih trinaest kaznenih prijava protiv Vučićeva dojavnika. I dok invalidi, dragovoljci i ostali branitelji odlučno reagiraju, tražeći kaznenu odgovornost čelnika srpske manjine, nasljedni anacionalni europejac svu odgovornost preuzima na sebe. Objašnjava svom a ne europskom narodu “da doktor, eto, nije baš tako mislio kako je grdo zazvučalo i odjeknulo…” I nikom ništa, vuk pojeo magare. Nešto slično se zbilo prilikom razmimoilaženja i smjene ranijega ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića. Zatvaranjem novčana ventila svim nevladinim udrugama, antifama i anarhističkim bukačima s ulica, gutačima proračunskih sredstava, zadobio je Hasanbegović velike simpatije građana, ali…
Ponižavajući odnos svetosavaca
Treba li u ovoj prilici podsjećati da je 2016. Hrvatska plaćala gotovo 17.000 partizanskih mirovina (borcima za drugu Jugoslaviju – op.a.), 7500 domobranskih, gotovo isto toliko pripadnicima srpske JNA, preko 50 tisuća mirovina odbjeglim Srbima, mogućim agresorima na RH, koji su na otetim traktorima Hrvata otišli u Srbiju. Što poslije svega reći o tom da je, primjerice, militantna i svetosavska SPC na čelu s patrijarhom Irinejem i vladikom Porfirijem od 2015. do danas iz državnoga proračuna primila i potrošila 60 milijuna kuna. Treba li pritom podsjećati da spomenuti poglavari pravoslavne vjerske zajednice utemeljene od kralja SHS-a Aleksandra Karađorđevića 1926. godine (a ne prije osam stoljeća – prim.a.) predstavljaju oslonac zločinačkoga pokreta i unutarnjeg specijalnoga rata protiv Hrvatske. Irinej, koji je čest gost pet eparhija i 420 parohija u našoj zemlji, kloni se uopće spominjati hrvatsko ime države. Radije nabraja srpsku Dalmaciju, Slavoniju, Liku, Banovinu i Srijem. Štoviše, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić) u društvima popovskih kolega rado zapjeva pjesmu o četničkom vojvodi i popu Đujiću iz dinarske divizije. Dvojica spomenutih bili su nedavno u slavonskim Kućancima kod Orahovice nesretnoga i kradljiva politickoga kameleona Stipe Mesića gdje je obnovljena crkva krštenja ratnoga podstrekača, bivšega patrijarha Pavla. Uz njih, bili su ondje i beogradski, osječki i požeški katolički biskupi, te perjanice SDSS-a iz naše zemlje. I dok gotovo 17.000 Hrvata pravoslavne vjere i njihov poglavar, arhiepiskop HPC i vrsni povjesnik Aleksandar, godinama očekuju legalizaciju, obnovu i registraciju vjerske zajednice osnovane joss u 19. stoljeću (samo zato što je postojala i za ratne NDH – nap.a.), srbijanski popovski osvajači, istih ili sličnih teritorijalnih aspiracija poput četničkoga predsjednika Vučića i njegova doušnika Pupovca vršljaju Hrvatskom. Zasigurno ne s ciljem boljitka hrvatske države koja se uza 30.000 poginulih za slobodu i strašna razaranja jedva otrgnula iz kandži svetosavaca srbijanskih, negoli s povratkom na njen nekadašnji kolonijalni status. Svakovrsna protuhrvatska klatež, zapravo, desetljećima mrcvari nasu javnost lažima o Drugom svjetskom ratu, ustašiji i udbaškoj Josipovićevoj ustaškoj zmiji, Jasenovcu i drugim grijesima ustaškoga režima, zbog kojeg su Hrvati od velikosrba i njihovih preodjevenih komunista nepravedno proglašeni genocidnim narodom.
Jalovo i nepravedno pravosuđe
U takvim i sličnim okolnostima, hrvatski se premijer, najblaže rečeno, uopće ne snalazi ili to jednostavno ne želi. U ulozi policije i pravosuđa mediji se pretvaraju u tužitelje, pa, recimo, u kriminalu zatečeni ministri Marić, Kuščević, Tolušić i Žalac daju ostavke, ali bez ikakva sankcioniranja zauzimaju prethodna zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru. Štoviše, premijer Plenković obavještava javnost da je osobno pregledao papire bračkoga mešetara, koji je po njegovu naputku proglasio krivotvorenima i poništio rezultate prikupljanih potpisa dvaju referendumskih pokušaja i da ne postoji bilo kakva odgovornost milijunera Kuščevića… Zamislite. Nije se stoga teško suglasiti s tvrdnjom Javora Novaka iz HKV-a da je upravo Andrej Plenković, manipulacijama, svojim egocentrizmom i otvorenim lažima, kreator svekolikog i dugotrajnoga kaosa u našoj zemlji. Na sve negativne pojave premijer odgovara smireno i teatralno oklijevajući, bez ikakva ishoda njegova najavljena i eventualnoga zauzimanja. U izborima za europski parlament uporno gura svoju osobnu listu sa čelnim anonimnim mladcem Karlom Resslerom, bučno najavljivanim autorom izmjena, novoga statuta HDZ-a, da bi potom zadužio županijske odbore HDZ-a da identificiraju svoje članove koji su bojkotirali glasovanje za Šeksova posinka. Posebna je priča, samohvala Plenkovića i postignuće ustoličenja Marije Pejčinović Burić i Dubravke Šuice u Europsku Uniju. Upravo tako počeo je zbog premijerova ega i maratonski traje mjesec dana predugi štrajk poniženih prosvjetnih radnika, a Plenković samouvjereno odugovlači s rješenjem.
Mentor optuženi ratni profiter Sanader
Najradije bi, kao u slučaju povišica za umirovljenike, viša primanja udijelio u lipama. Za razliku od osiromašenih građana, Andrej Plenković i predsjednik Sabora Gordan Jandroković svoja primanja državnih dužnosnika uvećavaju preko noći za od javnosti zatajene četiri tisuće kuna… Je li i u tom slučaju – kao kod slabih izbornih HDZ-ovih rezultata za Europski parlament – kriv crni labud premijerova analitickoga savjetnika teško je reći. Za kraj dodajmo i poruku Davora Bernardića sa saborskoga aktualca, ustvrdivši kako stanje u državi nije dobro, institucije se urušavaju, sigurnosni sustav u rasulu, a kriminalci na sve strane šeću uokolo. Nezadovoljstvo građana svakim je danom sve veće, a vrhunac je bio prosvjed 50 tisuća prosvjetara i građana na Jelacicevu trgu. Pitao je, na kraju, Plenkovića zašto je nahuškao policiju na učitelje i zašto su popisivani nakon prosvjeda?. Bernardić je pitao Plenkovića i zašto je lagao da novca za korigiranje plaća nema, a onda da ima za povišenje svih plaća. “Ovi su pregovori s obrazovnim sindikatima igrokaz i farsa i to ste sigurno naučili od bivšega šefa HDZ-a. Čovjek koji je optužen za ratno profiterstvo bio je vaš mentor…”. T
