Kako su kardinal i predsjednik dolazili do uloga iz posrnulih banaka
Piše: Franjo Dobrović
Nakon niza godina stabilnog stanja bankarskog sustava u Hrvatskoj najnoviji slučaj bankrota Credo banke kao i popratni događaji privukli su pozornost hrvatske i međunarodne javnosti na nekoliko prijašnjih slučajeva u slomovima nekih drugih banaka i štedionica koji koincidiraju s ovim posljednjim događajem. Neprofesionalnom i pomalo zlonamjernom izjavom čelnih ljudi HNB-a na udaru štediša našlo se nekoliko banaka u Hrvatskoj, od kojih bismo posebno napomenuli Karlovačku banku iz koje je nervozni Kaptol na čelu s Bozanićem među prvima pohrlio na šaltere po novac, na sveopće zaprepaštenje kako vjernika tako i ostalih građana Hrvatske.
Povlaštene banke izvukle novac, ostali na čekanju
Po odluci o prisilnoj likvidaciji Credo banke i nakon što joj je blokirala račun, Hrvatska narodna banka deblokirala je račun i dopustila da dvije banke i jedno investicijsko društvo naplate svoje mjenice u ukupnom iznosu između osam i devet milijuna kuna.
Prema HANFI-inim informacijama ali i prijavi, unatoč blokadi računa od strane HNB-a, po donošenju rješenja o likvidaciji, provedena je naplata tri mjenice u približnom iznosu između osam i devet milijuna kuna. Mjenice su na naplatu dostavile dvije banke i jedno investicijsko društvo, te na taj način u potpunosti skinuli raspoloživa sredstva s računa Credo banke.
Sugovornici portala Tjedno.com tvrde da su novac naplatile Jadranska banka, Istarska kreditna banka i investicijsko društvo Abacus , a naši izvori kao kuriozitet spominju da su računi posrnule banke deblokirani dva puta na po jednu minutu… Dakle,u dvije minute pretočili su 9 milijuna kuna.Koliko je to u sekundama izračunajte sami. Istovremeno je u Credo banci ostala zarobljena štednja građana, poduzetnika i državnih institucija vrijedna 829 milijuna kuna, od čega će na ime osigurane štednje dobiti oko 465 milijuna kuna,dakle samo polovicu.
Međutim, tu sukob dvije institucije, HANFA-e i HNB-a, oko toga je li središnja banka, nakon odluke o likvidaciji banke i nakon blokade računa Credo banke, smjela dopustiti deblokadu i naplatu devet milijuna kuna ne prestaje, a na samom kraju je rezultirao i kaznenim prijavama.
Povlaštene osobe izvukle novac, ostali u bankrot
Ako ste slučajno zaboravili na aferu Komercijalne banke tj. štedionice „Zlatica“, podsjećamo vas da je aktualni predsjednik RH – Ivo Josipović iz Komercijalne banke 1998. godine izvukao svoj te depozit svoje supruge i majke, i to u trenutku dok je račun banke bio blokiran. Učinio je, otkrio je svojedobno Novi list, sklapajući sa štedionicom Zlatica” – tvrtkom kćeri Posmrtne pripomoći – ugovor o ustupanju potraživanja. Nakon toga je “Zlatica” isti dan takav ugovor o ustupanju potraživanja sklopila s Komercijalnom bankom, zahvaljujući čemu je Josipovićima omogućeno da izvuku svoje depozite iz već blokirane banke.
Predsjednik Ivo Josipović iz Komercijalne banke izvukao je svoj, te depozit svoje supruge i majke, i to u trenutku dok je račun banke bio blokiran. Učinio je to sklapajući sa štedionicom “Zlatica” –
tvrtkom kćeri Posmrtne pripomoći – ugovor o ustupanju potraživanja. Nakon toga je “Zlatica” isti dan takav ugovor o ustupanju potraživanja sklopila s Komercijalnom bankom, zahvaljujući čemu je
Josipovićima i nekolicini institucija i poduzeća omogućeno da izvuku svoje depozite iz blokirane banke. U Komercijalnoj banci Josipović je imao deponiranih 57,3 tisuće njemačkih maraka, 11,8 tisuća nizozemskih guldena, 29,1 tisuću austrijskih šilinga, 61,1 tisuću francuskih franaka te 2,2 tisuće dolara. Njegova supruga Tatjana u banci je imala 37,1 tisuću njemačkih maraka, a majka Milica – 483 dolara. Za spomenute ugovore o ustupanju potraživanja Trgovački sud u Zagrebu prije tri godine utvrdio je da nemaju pravnog učinka, te naložio da banka Kovanica – pravni sljednik štedionice “Zlatica” – novac mora vratiti Komercijalnoj banci u stečaju.
Povijest slučaja štedionice „Zlatica“
Slučaj sa štetočinama iz Komercijalne banke je u praksi izgledao i tekao ovako:
Komercijalnoj banci račun je blokiran 19. rujna 1998. godine, nakon čega nije bila u mogućnosti isplaćivati depozite onima koji su novac tamo položili. Ivo Josipović u to vrijeme bio je član
Nadzornog odbora štedionice “Zlatica”, s kojom je 20. studenog – dva mjeseca nakon ulaska Komercijalne banke u blokadu – zajedno sa svojom suprugom i majkom sklopio Ugovor o ustupanju potraživanja. Štediše svoje potraživanje prema Komercijalnoj banci ustupaju štedionici radi naplate. Štedionica će po naplati štedišama izdati odgovarajuću ispravu o deponiranju naplaćenih sredstava u
štedionici ili im na njihov zahtjev isplatiti gotovinu. Štediše se obvezuju najmanje polovicu naplaćenog iznosa deponirati pod uobičajenim uvjetima u štedionicu, kroz najmanje tri mjeseca, stoji
u ovom ugovoru, koji su supotpisali odgovorna osoba u štedionici te Ivo Josipović, njegova majka Milica i supruga Tatjana. Tog istog dana – 20. studenog 1998. godine – štedionica “Zlatica” sklopila je
ugovor o Ustupu potraživanja s Komercijalnom bankom Zagreb. Dvije strane suglasno su konstatirale da Josipovići u banci imaju deponirane gore navedene iznose novca, te da im pripada i kamata.
S obzirom da zbog poteškoća Komercijalne banke nisu u mogućnosti podići svoja sredstva, prenijeli su (Josipovići) svoja potraživanja na vjerovnika (štedionicu Zlatica), navodi se u ovom ugovoru. U
njegovom drugom članku navedena su imena dužnika Komercijalne banke, ljudi koji su tamo podigli kredit, a nisu ga do kraja otplatili. “Zlatica” i Komercijalna, naime, dogovorili su da ti ljudi – predsjednik udruge Posmrtna pripomoć Franjo Valjak, Đurđa Detelj, Andrea Javor, Ivor Vuglač, Niko Mišković, Ivan Garac, Zorislav Stepinac, Boris Kozjak, Zdravko Benko i Branko Nikčević – svoje rate kredita ubuduće uplaćuju “Zlatici”. Tim novcem podmireno je potraživanje “Zlatice”, odnosno potraživanje koje su joj ustupili Josipovići, ali i Pravni fakultet u Zagrebu, Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti, Hrvatski autoklub, KD Vatroslav Lisinski, Posmrtna pripomoć, VIMPO i Gaj Grupa. Radi podmirenja potraživanja prema strankama koje su ih prenijele na “Zlaticu”, bez obzira na njihovu dospjelost, Komercijalna banka ustupa vjerovniku (“Zlatici”) svoja potraživanja iz članka dva (gore navedeni dužnici banke) u dijelu koji primatelji kredita nisu podmirili. (…) Primarno će se naplatiti potraživanje iz članka 1., stavak 1. (Josipovići), a zatim potraživanje iz stavka 2. (Pravni fakultet u Zagrebu, Hrvatsko udruženje za kaznene znanosti, Hrvatski autoklub, KD Vatroslav Lisinski, Posmrtna pripomoć, VIMPO i Gaj Grupa), stoji u ugovoru koji su potpisali Komercijalna banka i “Zlatica”.
Josipović i posmrtnik Kregar
Štedionica “Zlatica” na taj način na prvom mjestu osigurala je izvlačenje depozita Josipovićima, a zatim i navedenim insitucijama i poduzećima. Dvije činjenice govore da je Ivo Josipović bio
itekako aktivan u nastojanjima da izvuče svoj i novac svojih bližnjih iz Komercijalne banke. Prva je činjenica da su dva ugovora o ustupanju potraživanja potpisana na isti datum, a na drugu
ukazuje rečenica iz ugovora koji je “Zlatica” potpisala s Komercijalnom bankom: “Primarno će se naplatiti potraživanje iz članka 1., stavak 1. (Josipovići)”. Na ovom mjestu valja napomenuti
da mnogi građani nisu uspjeli izvući svoje depozite iz blokirane banke, što zbog nepoznavanja pravno – bankarske materije, što zbog nemogućnosti da se povežu s nekom štedionicom, na način kako je to
učinio aktualni predsjednik Josipović. Komercijalna banka u stečaj je otišla šest mjeseci nakon
potpisivanja ugovora o ustupanju potraživanja – 30. travnja 1999. godine. Zbog navedenih ugovora Komercijalna banka se tužbom obratila Trgovačkom sudu 29. ožujka 2000. godine. Tužena je “Banka
Kovanica”, pravna sljednica štedionice “Zlatica”. Sud je 19. svibnja 2006. godine presudio da ugovori nemaju pravnog učinka, te naložio “Kovanici” da plati 1,95 milijuna kuna, što je iznos ustupljenih potraživanja te pripadajuće zatezne kamate.
“Štedionica Zlatica“ svojim je komitentima, koji su istodobno bili i komitenti Komercijalne banke, ponudila model naplate potraživanja koja su imala prema toj banci. Na prijedlog Komercijalne banke, naplata je učinjena za veći broj osoba, ne samo za mene”, pravdao se u predsjedničkoj kampanji Ivo Josipović.Osim što se Josipović volio igrati s bankama, sljedeći primjer zanimljivo ocrtava da se volio igrati i s mrtvacima. Svojedobno su ZAMP i HDS doznačili po nalogu Josipovića novac u Posmrtnu pripomoć kako bi Josip Kregar uzeo kredit za kupovinu stana uz 2 % kamate. Josipović je tada u Posmrtnoj pripomoći bio predsjednik nadzornog odbora. Kad se to razotkrilo u javnosti, Kregar naglo vraća novac Posmrtnoj pripomoći, a ona ga vraća ZAMP-u i HDS-u. Predsjednik Josipović će kasnije također izjavljivati da to nije bilo ništa nelegalno. Naše mišljenje je dijametralno suprotno,naročito na okolnost kada posložimo gornju galeriju likova izmiješanu s povlaštenim pravnim subjektima. 
