AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

NE SAMO ŠKORO, NEGO SVI LJUDI NA POLOŽAJIMA TREBAJU OBJASNITI GDJE SU BILI ’91.

20. listopada, 2020.

Jedan dio onih od kojih se strepilo u vrijeme komunizma nakon 1990. „pritajio“, kao da su zaspali zimski san, a da su svojim vezama i vezicama na istaknute položaje u društvu gurnuli svoje sinove, kćeri i drugu najmiliju rodbinu, tako da „nema njih“, ali ima – njihovih!

Stoga, ako se već ne može provesti lustracija, onda se treba tražiti od svakoga tko je na istaknutoj političkoj, prosvjetnoj ili gospodarskoj sceni, da u svojem životopisu napiše i obrazloži: gdje je bio i što je radio 1991.?

Napisao: Mladen Pavković

Mediji javljaju da je Miroslav Škoro tužio Krunoslava Olujića, odvjetnika i nekadašnjeg čelnika Vrhovnog suda, jer ga je proljetos nazvao, među ostalim, vojnim dezerterom.

Traži od njega 100.000 kuna odštete.

„Nakon što je počeo rat, Škoro je, bez da je o tome obavijestio Sekretarijat za narodnu obranu, bez da je dobio dozvolu, otišao u Ameriku braniti Hrvatsku“, istaknuo je Olujić.

Ovaj slučaj, koji bi se mogao pretvoriti i u „aferu“, (kako se to inače naziva), kao da je otvorio pandorinu kutiju. Naime, neprestano postavljamo pitanje (već smo dosadni!): Tata, što si radio u ratu?, odnosno tražimo, kukamo i molimo da svako dijete baš to upita svoga oca.

Za hrvatske branitelje i stradalnike hrvatskog osloboditeljskog Domovinskog rata, 1991. je bila najvažnija godina. Tada su se vodile ratne operacije, tada su dragovoljci branili i obranili hrvatsku državu.

Nakon toga, pa sve do Vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, odnosno do kraja rata, Hrvatsku su branile profesionalne vojne i policijske postrojbe.

Današnji suci, tužitelji, odvjetnici

Dakle, što se namjerno (!) zaboravlja i marginalizira te 1991. se nije kalkuliralo, nije se ni približno znao ishod rata, mnogi Hrvati s oružjem ili bez njega, s opremom ili bez nje, zdravi ili bolesni, pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana krenuli su u stvaranje države, u borbu protiv srpskog agresora, zločinačke JNA i drugih okupatorskih jedinica, čak i onih iz Crne Gore.

Tada nam je umnogome pomagala i hrvatska dijaspora, koju više i malo tko nažalost spominje, pa se onda čudom čudimo kako su naši ljudi od Australije, Europe pa do Kanade razočarani.

Škoro je za razliku od mnogih drugih koji su danas na javnoj sceni, koji ne silaze s malih i velikih ekrana, dao doprinos stvaranju države s nekim svojim odličnim i rado slušanim pjesmama. Bio je i hrvatski konzul u Mađarskoj.

Međutim, gdje je bila većina današnjih političara, zastupnika u Hrvatskom saboru? Gdje je bio Rade Šerbedžija, koji je za svoje „zasluge“ u ratu dobio na korištenje i dio otoka Brijuni, a o drugim privilegijama da i ne govorimo?

Gdje je bila (većina) današnjih tužitelja, sudaca, odvjetnika i drugih koji nam „kroje“ pravdu? Jedan dobar dio njih (svaka čast iznimkama) sudio je i tužakao i u bivšoj Jugoslaviji, a 1989. su sa „karakteristikama“ Općinskih i inih komiteta Saveza komunista, jednostavno nastavili raditi svoj posao, kao da se ništa nije dogodilo, kao da nisu na teške robije slali „hrvatske i ine nacionaliste“, pa čak i za objavljene pjesme s naslovom „Hrvatska“.

Kad se ih pita o tome, onda se od tih i takvih može čuti da je bilo „takvo vrijeme“ ili da su i suci „samo ljudi“, koji mogu i pogriješiti.

Nema njih, ima njihovih

Zanimljivo je da se jedan dio onih od kojih se strepilo u vrijeme komunizma nakon 1990. „pritajio“, kao da su zaspali zimski san, a da su svojim vezama i vezicama na istaknute položaje u društvu gurnuli svoje sinove, kćeri i drugu najmiliju rodbinu, tako da „nema njih“, ali ima – njihovih!

Stoga, ako se već ne može provesti lustracija, onda se treba tražiti od svakoga tko je na istaknutoj političkoj, prosvjetnoj ili gospodarskoj sceni, da u svojem životopisu napiše i obrazloži: gdje je bio i što je radio 1991.?

Evo, Škoro će na sudu to trebati objasniti, a za njim bi morali i drugi, od predsjednika države na niže!

Da se ne zaboravi! T