Sramotno je da je Zaklada „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ i danas zamandaljena. Moj kolega je osobno zabilježio trenutno stanje ove kulturne i povijesne znamenitosti – rodne kuće bana Josipa Jelačića Bužimskoga. Zasigurno, riječ je o stupu identiteta i vrlo značajnom objektu za nas, Hrvate na području novosadske aglomeracije, jer ovdašnja zajednica ne posjeduje nijedan infrastrukturni objekt koji bi aktivno služio nama, odnosno bio nam na opće dobro
Napisao: Nikola Puzović
Pošto sam već u više navrata proglašen „kvaziintelektualcem“, pisat ću stilski jednostavnije te sažeto. Kao starčevićanac osobno nemam potrebe koristiti „velike riječi“ koje kao takve, valjda svojedobno rabljene, jesu bile predmet kritike. Osvrnut ćemo se i na te umove koji su donijeli određene zaključke, mogli bismo reći i a priori (na temelju prethodnih pretpostavki), pa me valjda time pokušali intelektualno diskreditirati. Na temelju čega se produciraju takve „opaske“? Možda bih iste i razumio kada bih i sȃm bio toliko pretenciozan pa sebi kontinuirano nadjevao titule koje mi u svakom slučaju – ne pripadaju.
Tipkovnički bojovnici
Organizirana skupina bez identiteta je u posljednje vrijeme u javnom mrežnom, odnosno digitalnom prostoru hrvatske zajednice u Republici Srbiji namnožila toliko apsurdnih konstatacija i opskurnih kleveta da insinuacije postaju pravilo te gotovo u potpunosti potiskuju stvarna pitanja na terenu. Ad hominem formulacije služe kao etikete koje lijepe lažni korisnički računi, što samo potvrđuje kako protiv mene nemaju apsolutno nikakve argumente. S pravom sumnjam da su ti računi financirani sredstvima poreznih obveznika Republike Hrvatske. Takav projekt može jedino biti iniciran od ovdašnje političke oligarhije, kako bi oblatila svakog iole razumnog političkog oponenta. To je moje osobno mišljenje; pritom ne tvrdim da je to doista posrijedi, jer ne raspolažem egzaktnim dokaznim materijalom, usprkos neslužbenim saznanjima koja su u svakom smislu – najblaže rečeno – šokantna. Ukoliko bi se ta saznanja potvrdila – bila bi to prava senzacija.
Tragikomično je to što sam u posljednje vrijeme iznova svrstan „rame uz rame“ s političkim vrhom, odnosno vodstvom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV). Za razliku od dotičnih „tipkovničkih bojovnika“, ali i mnogih drugih, u Novom Sadu sam 365 dana u godini. Uz to, gotovo je nevjerojatno koliko su temelji ovdašnjih struktura krhki kada moraju difamirati jednog aktivistu bez ikakvih ingerencija, koji, za razliku od svih spominjanih aktera, nema financijske prihode, odnosno ne ostvaruje dobit radi političkog i inog djelovanja. Zato su sve dosadašnje namjere s moje strane bile konstruktivne, a kritike opravdano usmjerene ka političkim elitama alijeniranim (otuđenim) od zajednice koju bi trebali predstavljati. Kako god, njima je u interesu skrenuti pozornost na makropolitičke okolnosti, čime izlaze iz okvira mikropolitike te eventualno onoga što bismo mogli nazvati mezopolitikom, a da doista obuhvaća polje djelovanja manjinskih institucija, pa i političkih pokreta, ali i stranaka, odnosno ovdašnjih organizacija u cijelosti.
Petrovaradinom prolaze turisti
Primjerice, sramotno je da je Zaklada „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ i danas zamandaljena. Moj kolega je osobno zabilježio trenutno stanje ove kulturne i povijesne znamenitosti – rodne kuće bana Josipa Jelačića Bužimskoga. Zasigurno, riječ je o stupu identiteta i vrlo značajnom objektu za nas, Hrvate na području novosadske aglomeracije, jer ovdašnja zajednica ne posjeduje nijedan infrastrukturni objekt koji bi aktivno služio nama, odnosno bio nam na opće dobro. O tome sam, štoviše, pisao kao o svehrvatskom pitanju, što to pitanje doista i jest. Nedavno je i inicijativa „Složno za HNV“ pisala o tome kako su se posjetitelji iz Hrvatske našli pred zaključanim vratima Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“, čiji je upravitelj notorni Goran Kaurić.
Svakodnevno Petrovaradinom prolaze turisti… Više o tome se može pročitati u mom tekstu „Dom bana Jelačića: Kako je narušen turistički potencijal hrvatske zajednice i Grada Novog Sada“. Kada je riječ o trenutnoj zbilji, videosnimak Vam dostavljam osobno (izvor: stranica „Hrvati Vojvodine“ / snimio A.B.). Naime, prošlo je već mjesec dana otkako smo zabilježili katastrofalno stanje – interno i eksterno, odnosno iznutra i izvana. Bez videonadzora i prikladne zaštite, znamenitost je postala okupljalište osoba koje konzumiraju alkoholna pića, dok u samom objektu uglavnom odjekuje pustoš koju svaki prolaznik gleda kroz rešetke na prozorima – od onih koji su napisali „I Zagreb će jedne noći u četnike ruke doći“ – pa sve do nas, aktivnih pripadnika hrvatske zajednice u Republici Srbiji. T
