NAŠ DOBRI PAPA U BOSNI NIJE IZGOVORIO RIJEČ HRVAT, ISMIJAVAO MEĐUGORJE, KANONIZACIJU STEPINCA DAO NA REVIZIJU ČETNICIMA
13. listopada, 2015.
Od 6538 svetaca, blaženika, mučenika, raznih nacija u Katoličkoj crkvi na reviziju ide samo Hrvat – Alojzije Stepinac. To je jedini blaženik i svetac u povijesti Katoličke crkve, koji doživljava neku vrstu mučeništva za vrijeme samoga procesa knonizacije
Napisao: Ante Matić
“Tko sam ja da sudim gay osobama?” – pitao se ovih dana Petrov nasljednik Jorge Mario Bergoglio. I nakon toga otvorio novo suđenje jednom istinskom mučeniku, našem Alojziju Stepincu, koji je već proglašen blaženim!
Strašno je ovo reći u uho oholosti, kako bi kazao veliki Tin, ali zato je utješno za onoga za kojega važi Isusova vječita opomena iz govora na gori: “Blaženi siromašni duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko.”
Ljudi moji, po nauku katoličkom i vjerovanju našemu, tradicionalnom, papa je nepogrešiv, kad govori es kathedra. A to znači kad govori u crkvi, na misi, za vrijeme liturgije. Upravo me to nagnalo da kažem otvoreno i bez dlake na jeziku, Jorge Mario Bergoglio, papa Franjo, nije uredu ono što nekada govori papa na svetim misama, audijecijama, hodočašćima, na putovanjima, kao što je ovo najnovije, u Americi, gdje se glupo šalio na račun punica i čudno govorio o pozadincima i njihovim istospolnim brakovima.
Začudio sam se kad se jetko našalio na račun Međugorja o Gospi kao poštarici. Ako nije Gospa došla u Međugorje, ako se nije ukazala djeci, onda je samo po sebi čudo to što tamo se Bogu mole milijuni ljudi sa svih kontinenata, svih boja kože, nacija, pa čak i vjera. Hodočaste tamo sa svih strana svijeta, mole se u crkvi, oko crkve, planiskim puteljkom dok se uspinju do križa na brdu, mole se kraj križa, obilaze ga na koljenima, govore misu kraj križa, na tjemenu brda, kao što sam svojim očima vidio grupu crnaca s juga Afrike kako prsustvuju svetoj misu kraj križa, na tjemenu brda Križevca. Svećenik crne puti i njegovi vjernici hodočasnici na Križevcu, kraj križa proslovilii su svetu misu. Videći ih u molitvi, dozvao sam iz pamćenja Mažuranića:
Crkva mu je divno podnebesje,
oltar časni brda i doline…
Ismijavanje Međugorja
Svakodnevno stotine i tisuće ljudi dolaze u to sveto mjesto ( a sveto je zato što su ga milijuni ljudi svojim molitvama posvetili), mole se, ispovjedaju, pričešćuju…Mole se Bogu preko Isusove majke Marije, kraljice Hrvata, kraljice mira i pod križem na brdu Križevcu, ma posvuda se tamo mole i to je čudo. Ta silna masa svijeta, te tisuće i milijuni vapaja, molitava, s milijuna usana otišlo je u nebo, do Boga ispod brda Kričevca, svih ovih dana i godina odkad se Isusova majka ukaza djeci. Papa Franjo to je za mene čudo, a ako za vas nije, to je vaš problem, a nije moj, ni milijuna hodočasnika, vjernika. Ako se na račun molitava 40 milijuna vjernika hodočasnika, koliko ih je od ukazanja Gospe do sada prošlo kroz Međugorje, kažem i ne lažem, ako se papa šali na taj račun, onda nešto nije u redu s papom, ili nije u redu s nama koji idemo hodočastiti Gospi u Međugorje, zavjetovati se, pješačiti uz brdo po stegi i po žegi…
Neke papine izjave ne uklapaju se u dogmu o papinopj nepogrešivosti, osobito onda kad govori ex cathedra. Radi te dogme su lomiše koplja stotoljećima i neki su se odvojili od Vatikana uporavo zbog toga. No, to je njihov problem. Ako si katolik onda prihaćaš sve dogme, pa, naravno, i onu o papinoj nepogrešivosti. Prvi put mi se dogodilo u životu, da sam posumnjao u tu dogmu o nepogrešivosti pape, kad sam slušao neke izjave ovoga papa Talijana. Znam ja što govorim, kad kažem, pape Talijana. Papa Pio XII nije priznao NDH. A priznalo je tu našu tragičnu državu 29 zemalja za njezina kratkoga trajanja. Da je tadašnji papa priznao tu našu državu nastalu iz vjekovne težnje za svojom državom, možda bi sve drukčije završilo. No, pustimo što je bilo, da bi bilo.
Neozbiljene, dvojbene, pa čak donekle i sablažnjive izjave ovoga pape, mene jednostavno iritiraju, pogtovu izjava na račun našega planeternog Gospina svetišta u Međugorju. Dolaze u Međugorje sa svih strana svijeta i donose jade svoje i molitve svoje.
Zabrinjava me Papin odnos prema blaženom Stepincu. On prima četnika u Vatikan i formira neko povjerenstvo, da se preispita život hrvatskog mučenika, kadrinala Stepinca, sveca, Božjeg čovjeka i jednog od najdičnijih ljudi u svekolikoj povijesti hrvatdskog naroda. Jorge Mario Bergoglio, razumio bih ja donekle što radite nama Hrvatima, blaženom Alojziju Stepincu, a ne mogu što radite Katoličkoj crkvi. Kad je Jorge Mario bio u Bosni, nije mu palo na pamet da bi trebao posjetiti i Hrvate katolike u Hercegovini i da u svojim govorima kaže da je došao kao pastir svom hrvatskom stadu u Bosni i Hercegovini. Riječ Hrvat nije prešla preko njegovih usana. Nije valjda došao zanzibarcima u Bosni.
Slušajući neke papine izjave, sve se u meni uzbunilo, pobunilo i dugo mi je trebalo samome sebi priznati, da s ovim papom nešto nije u redu. Nije on prvi, jedini, ni posljednji koji je zalutao na stolicu svetoga Petra. Samo po sebi, čudno je kako je došao na stolicu svetoga Petra.
Odreknuće Benedikta VI.
Objavljene su dvije knjige vatikanskih pisaca koje su dokaz da je Papa Benedikt XVI. nelegalno smijenjen temeljem urote vatikanske mafije! Obojica autora izvješćuju da su članovi skupine Sankt Gallen ciljano ometali pontifikat Benedikta XVI. i pokušavali zamračiti njegovu poruku Crkvi i svijetu. Schelkens i Mettepenningen ne izvješćuju o tome je li postojala povezanost i kakva, između djelovanja skupine Sankt Gallen i neočekivanog odreknuća njemačkog Pape koje ih je jednim udarcem približio cilju: okončati vrijeme poljskog i njemačkog pontifikata. Nedavno preminuli isusovac Silvano Fausti rekao je u svojem posljednjem intervjuu da je kardinal Martini 2. lipnja 2012. papu Benedikta kategorično pozvao na odreknuće. Osam mjeseci nakon toga njemački je Papa posve iznenadno objavio svoje odreknuće.
Povjesničari pišu doduše nešto drugo. Bergogliov izbor je nedvojbeno pripravljen u Sankt Gallenu. Temeljne odrednice njegovog programa su one o kojima su Danneels i njegovi kolege raspravljali već više od deset godina.
Apostolski nuncij u Srbiji, Orlando Antonini izjavio je za beogradsku Politiku da su Srpska pravoslavna crkva i Katolička crkva u Hrvatskoj prihvatile prijedlog pape Franje o osnivanju mješovitog povjerenstva glede kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca, odnosno revizije njegove već provedene beatifikacije. Beograd je Papi poslao poruku da najprije treba posjetiti Jasenovac, pa tek onda Srbiju. Sapienti sat!
Navest ću letimično nekoliko misli i teza o spornosti i čudnog ponašanja Jorge Maria Bergoglia kao nasljednika Isusova.
“Dok grlim ljude, mene grli Isus” – kaže Bergoglio. Baš Bergoglio zna “grliti” prilično kompromitirane osobe, kao što je četnički vojvoda Nikolić. Poziv katoličkim imigrantima u SAD-u da sačuvaju svoju tradiciju istodobno je poziv muslimanskim imigrantima u EU-u da se drže svoje islamske tradicije. “Fundamentalisti pretvaraju Boga u idola i u njegovo ime ubijaju, napadaju i kleveću” – upozorava Jorge Mario Bergoglio. Opet taj raskorak onoga što deklarira i njegovih konkretnih poteza, kako u politici i ekumenizmu, tako i u najavljenoj evangelizaciji. Srpska pravoslavna crkva i u njene temelje ugrađeno svetosavlje predstavlja jednu fundamentalističku religiju koja, zapravo, više nije kršćanstvo nego zasebna srpska vjera, neka vrsta sekte, jer Isusu pretpostavlja zasebnog srpskog paraklita Savu, kao osnivača srpske nacionalne religije, srpske vjere – svetoslavlje. Pavla apostola pretvaraju u srpskog Savu, kao povratak koncepciji Izabranog naroda, a ovaj je put Bogu drago pleme srpsko poretvoriti u nebeski narod. Tako imamo fenomen da je u arbitražu glede kanonizacije blaženika Alojzija Stepinca, koji je odbio odvojiti Crkvu u Hrvata od Vatikana, uključena crkva koja se davno odvojila od Vatikana i papinstva! U određenoj mjeri odvojila se i od kršćanstva.
Vatikan i četnici
“Znamo da u težnji da se oslobodimo od vanjskog neprijatelja možemo biti u iskušenju da alimentiramo unutarnjeg neprijatelja. Imitirati mržnju i nasilje tirana je način da se preuzme njihovo mjesto” – uvjerava Bergoglio, a ja se pitam, do kada ćemo mi katolici Hrvati trpjeti mržnju i nasilje prema nama, katoličkoj vjeri, našoj povijesti i našoj budućnosti, od strane svetosavaca, njihovih političara, književnika, akademika, episkopa i patrijarha. Hrvati su doslovce višestoljetno izmučeni i posve iscrpljeni od strane velikosrpskog svetosavlja, titoizma i sličnih tiranija. Nakon što je kardinal Stepinac proglašen mučenikom i blaženikom, nitko nema pravo to osporavati, pa čak ni Bergoglio.
Nije jasno kako bi se to Srpska pravoslavna crkva, zapravo srpska nacionalna religija, mogla odrediti glede mišljenja vatikanske komisije za kanonizaciju katoličkih vjernika. Dok Talijan Bergoglio prima u audijenciju četnike i formira besmislene komisije, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej generira nepotrebne sukobe, pa kaže, kako “Papa Franjo u Srbiju može doći kao državnik (Vatikana), ali ne i kao crkveni poglavar.” Irinej takav stav pravda srpskim izbjeglicama za Oluje i srpskim žrtvama u Drugom svjetskom ratu. Srpsku i srbijansku agresiju na RH i BiH, kao i zločine od strane Srba i Srbijanaca u oba ta rata ne spominje. “Imamo u vidu ogroman broj našeg naroda koji je iz Hrvatske proteran, a neki i danas žive kao izbeglice u teškim uslovima.” Zašto se za te nesretnike nije pobrinula Srpska pravoslavna crkva ili oni iz Beograda, koji su ih huškali da dignu ruku na vlastitu majku Domovinu? Uvjet Beograda papi Franji da posjeti Jasenovac da bi mogao obići katolike u Srbiji, otvorio je mnoga pitanja. Ovih imigrantskih dana pale su neke bitne predrasude. Imigrantska invazija na Hrvatsku mijenja neke obmane i u svezi migracija u NDH, uključujući njemačke progone Židova. Sve nam to dolazi u vrijeme kada hrvatski pisci, znanstvenici i povijesničari razbijaju srpski mit o Jasenovcu kao logoru smrti. Srpsku laž o broju žrtava.
Auschwitz je postao simbol Holokausta, a Jasenovac to jednostavno nije i ne može biti samo zato da Srbi i Srbijanci nametnu Hrvatima kolektivnu krivnju za tuđe zločine, da stalno mogu nešto utržiti s naslova takvih izmišljotina.
Srbija je za Hitlera imala više logora od Hrvatske, odnosno NDH, i u Srbiji je ubijeno više Židova nego u NDH. Danas gledamo kako se svako ograđivanje imigranta u Srbiji, Hrvatskoj i Mađarskoj drugi dan pretvara u nacistički kamp. Današnju Hrvatsku uzdrmao je prolazak imigranata za Njemačku, i to će posve redefinirati naš odnos prema problemima koji su uništili NDH. Zamislite da su danas uz sve ove probleme Talijani poklopili Dalmaciju, a Nijemci okupirali ostatak zemlje, da su u šumama četnici i partizani, da su im savjetnici Englezi, a sovjetska agentura raspoređena je svuda, i da za tri godine stižu Rusi, Britanci i Srbi kao osloboditelji. Hitlerovi rasni zakoni nisu se odnosili na Srbe, nego su na temelju takvih zakona Srbijanci pretvorili Beograd u prvi judenfrei grad u Europi. Ako su rasni zakoni bili okrenuti i protiv Srba, tko je zaštitio Srbe u okupiranoj Srbiji, da ih Nijemci ne zatvore u logore? Prva Jugoslavija postavila je čvrste temelje srpske i srbijanske segregacije prema Židovima i provela konkretne progone, prije početka Drugog svjetskog rata. Stoga je velika tajna zašto neki Židovi dopuštaju Srbima da se naknadno ukrcaju u Holokaust. To je zaista morbidno. Zar nije fenomen da su svakom srpskom aktualnom čelniku na vlasti, Srbinu ili Srbijancu ustaše smaknule cijelu obitelj! Pa tako srpski premijer Vučić kaže da su mu ustaše “pobile celu familiju”,a njegov otac je zboden nožem u Banja luci, u nekoj kavgi, poslije rata. Nitko iz njegove obitelji nije stradao u Jasenovcu. “ Stepinac nije smeo da prešuti milion i više umorenih građana samo zato što nisu katoličke vere” – izjavio je srpski predsjednik Tomislav Nikolić. S takvima ne možete doći do istine. I onda Talijan Bergoglio ubacuje takve osobe u novu titoističku komisiju za Stepinca, zapravo u novo titoističko i velikosrpsko suđenje Stepincu. Papa to čini na intervenciju bivših Šešeljevih pobočnika, koji oduzimaju elementarna ljudska prava hrvatskoj manjini u Srbiji i svojim lažima o onome i ovome ratu, stalno prozivaju Hrvate za srbijanske konstrukcije o hrvatskoj kolektivnoj krivnji.T
