NAPLATA GOSTOVANJA NA LOKALNIM TELEVIZIJAMA JE SRAMOTA I KOSI SE SA SVIM NOVINARSKIM POSTULATIMA
11. studenoga, 2015.
Ako dobivaju novac od države onda pa je to još veći problem. Problem je i po kojim principima se dodjeljuju ta sredstva i kako se nadgleda njihova potrošnja. Bojim se da u svakom od tih elemenata imamo nedovoljno jasnu situaciju te da nema prave kontrole i odgovarajućih sankcijaRazgovarao: Dražen Stjepandić
Saša Leković profesionalni je novinar više od 30 godina, a radio je i kao trener istraživačkog novinarstva sa međunarodnom licencom i medijski konzultant. Tijekom novinarske karijere bio je, između ostalog, istraživački novinar u tjedniku Globus, izvršni urednik u Areni, pomoćnik glavnog urednika u dnevnim novinama Jutarnji list (čiji je jedan od pokretača), te osnivač i voditelj Odjela za istraživačko novinarstvo Europapress Holdinga. Osnivač je i direktor Centra za istraživačko novinarstvo, zagrebačke nevladine organizacije za razvoj istraživačkog novinarstva koja djeluje u cijeloj jugoistočnoj Europi. Surađivao je i surađuje sa više desetaka organizacija za razvoj medija, pogotovo istraživačkog novinarstva, iz Europe i SAD.
Jedan je od urednika i izdavača knjige ‘Istina – savjest iznad bankarske tajne’ o najpoznatijem slučaju ‘zviždača’ u jugoistočnoj Europi, bankarske službenice koja je javnosti razotkrila tajne račune obitelji prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Surađivao je u radu na trilogiji ‘U ime države’ o preprodaji oružja na području jugoistočne Europe u devedesetim godinama 20. stoljeća. Treća knjiga ‘Prikrivanje’ izdana je početkom 2012. Izdavač je ljubljanska izdavačka kuća Sanje.
Bio je osam godina gostujući predavač istraživačkog novinarstva na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum u Beogradu a predavao je i na novinarskim studijimaviše drugih fakulteta u Hrvatskoj i drugim zemljama.
Već je šest mjeseci predsjednik HND-a. Ekskluzivni razgovor za portal Tjedno obavili smo u njegovom uredu u Novinarskom domu, u Perkovčevoj 2.
Što je sve napravljeno u u prvih šest mjeseci vašeg manadata na mjestu predsjednika HND-a?
– Dva mjeseca prije izbora za predsjednika HND-a nisam imao namjeru kandidirati se, niti sam o tome razmišljao iako sam 23 godine član ovog društva. Bio sam slobodni novinar i imao sam dosta posla u struci. Međutim u razgovoru s novinarima koji su članovi društva i s novinarima koji nisu članovi društva, te s ljudima koji nisu novinari, ali se bave medijima i stalo im je do novinarske profesije i integriteta novinara i HND-a shvatio sam da bi bilo nepošteno ne kandidirati se za predsjednika s obzirom na moje iskustvo i činjenicu da imam iskustvo u raznim aktivnostima vezanim za medije, a koje su nedostajale HND-u. Važna je činjenica da sam slobodnjak nemam stalnog urednika, vlasnika medija koji mi je nad glavom, dakle nemam problem koji bi bio dosta velik problem svakom drugom tko bi se pojavio na mom mjestu. No, kada sam se kandidirao zaista nisam očekivao da ću biti izabran, ali imao sam svoj program i nisam bio bez ideje što nakon izbora treba raditi. Otvorio sam mnogo tema u ovih šest mjeseci mislim da smo mnogo napravili.
Kakve su promjene nastale u HND-u u odnosu na vašeg prethodnika?
– Ne volim davati izjave tog tipa jer nismo u istim okolnostima. Drugačije smo i osobe. Mislim, na primjer, da sada HND energičnije javno nastupa oko važnih pitanja u novinarstvu.
Ideološka zastranjivanja
Vašem prethodniku su najviše prebacivali da je za njegovog mandata HND bio isuviše lijevo orijentiran što je dovelo do novih podjela među novinarima.
– HND postoji od 1910. Kroz cijelo razdoblje socijalizma bilo je jedino udruženje, naravno da je tada ideološki zastranjivalo kako se to nekada govorilo onda ne bi opstalo. Danas mnogi ljudi u raznim strankama govore da su demokrati, a nekada su bili rigidni apartčici Saveza komunista. Kad netko želi ideološki zavladati nekom udrugom onda je najlakše reći da je većina njenih članova ideološki na suprotnoj strani. To je stari trik. Kad netko kaže da je HND ljevičarski, onda mora dati neki dokaz ili to govori jer želi da HND bude desničarski. Istraživački sam novinar i predavač istraživačkog novinarstva, zanimaju me samo činjenice, a ne nečije mišljenje. Zanimaju me profesionalne i etičke obveze i norme, a ne što netko privatno misli i za koga glasa ili za koga lobira u svojim kolumnama. Međutim ako mi se netko predstavlja kao novinar ljevičar ili desničar onda mi se to ne sviđa. U HND-u postoji Statut za profesionalnim i etičkim normama, onaj tko ih poštuje je dobro došao kao član HND-a i poštujem ga kao novinara. Vrlo energično ustajemo i protiv nekih urednika koji su članovi HND-a zato što ne poštuju osnovna pravila zanata i profesije. Mi automatski ne branimo svakoga tko je nešto objavio u medijima, mi branimo one koji brane integritet novinara i profesije. Nečija politička orijentacija mi je potpuno nebitna, a ako to netko zloupotrebljava, pod krinkom ideologije zapravo laže, širi spinove, vrijeđa druge ljude onda to više nije novinarstvo.
Klevete portala Tjedno u listu Novinar
HND u mandatu Zdenka Duke branio je samo novinare ljevičare. Dopustite da spomenem tri slučaja vezana uz naš portal Tjedno gdje je po mom mišljenju HND nije postupio pravilno, odnosno nije nas zaštitio. Prvo sam dobio ukor zbog tabloidnog pristupa novinarstvu u vrijeme dok sam prethodno bio isključen iz HND-a zbog neplaćanja članarine.
Dakle HND nema preciznu evidenciju o članstvu. Zatim nas je na Općinskom sudu u Šibeniku, upitno nadležnom za našeg nakladnika, tužio stanoviti Andrija Kević, trenutno na izdržavanju zatvorske kazne, jer smo postavili pitanje zašto ga policija nikad nije ispitala vezano za ubojstvo Ive Pukanića, a nakon njegove smrti uzeo mu je stan, kuću i ljubavnicu, a isti čovjek je samo od strane splitske policije krivično prijavljen 88 puta. Početkom kolovoza, kad je Sud također na kolektivnom godišnjem, nismo bili u Zagrebu i to je je jedini sudski poziv koji nije podignut i odmah je uslijedila presuda zbog ogluhe, naknadno izložena na oglasnoj ploči poslije čega je osuda postala pravomoćna. Pismeno sam zatražio očitovanje i pomoć HND-a bez rezultata.
– Prvi slučaj, ako je bilo tako kako kažete, jest propust jer po Statutu HND-a disciplinske mjere se mogu primjenjivati samo na članove HND-a. Vijeće častio se može izjašnjavati i o onima koji nisu članovi HND-a, ali im ne može izreći nikakvu mjeru. O drugom slučaju ne razumijem što bi bila greška HND-a.
Pa tražio sam očitovanje, a njega nije bilo. Treći slučaj je tekst gospođe Gordana Vilović objavljen u mjesečniku Novinar. U tom tekstu portal Tjedno, uz portal Dnevno i zadarski Vox optužuje za najveće medijske reketaše u Hrvatskoj. Ne znam za druga dva medija ali znam da mi na portalu Tjedno nikad nismo bavili medijskim reketom.
Osim toga, nije li posebna sramota za HND što se u novinarskom cehovskom glasilu i to još od strane profesorice novinarske etike, inače istaknute esdepeovke bez ikakvih dokaza napada jedna mala neovisna redakcija čiji je rad zasnovan na jednom velikom entuzijazmu.
-Ne znam, morao bih vidjeti taj tekst. Mogu vam samo reći javite se opet ako mislite da ste upravu. Ne može vam se više dogoditi da ne reagiramo ili da vam osobno ne odgovorim. Imam običaj osobno odgovarati svim ljudima koji mi upute pismo. Naravno da ne mogu riješiti sve probleme ponekad se ljudi javljaju zbog stvari koje nemaju nikakve veze s HND-om, jer mnogi novinari ne razumiju da HND nije komora i nije državno tijelo nego udruga profesionalaca. U ovih šest mjeseci ni jedan član HND-a ne može reći da mu nisam odgovorio na mail. Tako će biti i ubuduće. Prije toga nisam bio ni u jednom tijelu HND-a. Uzgred, ne znam na temelju čega ste zaključili da je profesorica Vilović „istaknuta esdepeovka“. Poznajem je najmanje 15 godina i nemam pojma da je u bilo kojoj stranci a kamoli da je istaknuta članica neke stranke.
Koliko trenutno u Hrvatskoj ima stalno zaposlenih novinara?
– Nitko nema precizne podatke. HND ima oko 2500 stalnih članova, što je po nekim procjenama svaki drugi koji radi u nekom mediju ili za neki medij. No, koliko je stalno zaposlenih novinara u Hrvatskoj to je gotovo nemoguće reći jer se taj broj stalno i mijenja.
Što po vama znači biti novinar?
– U našem statutu piše da je novinar osoba koja se profesionalno ili pretežito bavi novinarskim poslom na bilo koji način u bilo kojoj redakciji ili samostalno. Imate ljude koji su sveučilišni profesori, a pišu kolumne i koji su odlični u svom poslu, ali nisu novinari. Jednako tako neki ljudi koji su stalno zaposleni u medijima, ali se ne bave novinarstvom nego marketingom ili PR-om također nisu novinari.
Među nama predstavnicima internetskog novinarstva bilo je dosta priče o podjeli poticaja za elektronske publikacije. U listu Novinar dosta se prozivalo one koji su prolazili na tječaju Grada Zagreba, dok se o ostalim natječajima nije pisalo, a znatno veća sredstva od Agencije za elektroničke medije i Ministarstva kulture su dobivali uvijek isti jasno deklarirani ljevičarski portali. S duge strane portal Drage Pielsela je dobovao sredstva ispod stola mimo ikakvog natječaja, a o tome naravno nije bilo ni slova u glasilu Novinar?
– List Novinar je zajednički list HND-a i Sindikata novinara Hrvatske. Upravo završavamo i novi web portal i koji će se na neki način spojiti s Novinarom. U tom trenutku će se razgovarati i o uredničkoj politici Novinara i web portala, pa se sasvim sigurno neće događati situacije da se nešto što je bitno za struku i novinare da se objavi ili da se prešuti. I za najbenignije vijesti postoji neka urednička logika zašto je nešto objavljeno ili nije objavljeno. E sad… trebamo dokaz da je nešto objavljeno da bi se politički ili na neki drugi način manipuliralo.
Gospodin Drago Pilsel je u jednom od svojih komentara naveo da će novo u koloarima nazvano desničarsko novinarsko društvo predstavljati srozavanje digniteta profesije. Kako se on usudi tako nešto tvrditi za organizaciju u nastanku? Nisu li takvi ideološki obojeni komentari srozavanje profesije?
– Nisam to vidio, ali ako ste ga ispravno citirali onda je to njegovo mišljenje. Ne mogu nekoga kritizirati jer iznosi svoje mišljenje. No kad ja iznesem mišljenje ponudim i dokaz, ali ne mogu odgovarati umjesto nekog drugog. Mene na inicijalni skup tog novog novinarskog udruženja nisu zvali i samo mogu reći to da bih ja da osnivam neko novo društvo pozvao one iz postojećeg. Tako je bilo i sa nedavnom izbornim skupom HNiP-a. Sve o tome sam saznao iz medija ali ako će se novo društvo zaista zalagati za dignitet i interese profesije onda apsolutno podržavam njihov rad. Samo, iskreno sumnjam, jer među njihovim osnivačima ima i ostalim članovima ima i onih ljudi koji su mnogo puta pogazili profesionalne standarde.
Jeste li pročitali intervju s gospodinom Antunom Filićem objvaljen na portalu Tjedno u kojem se požalio na razne aspekte suradnje Sindikata novinara Hrvatske s HND-om?>
-Jesam. HND i Sindikat novinara Hrvatske sukladno svojim statutima trebaju surađivati i surađuju. Mogu samo reći da ni jedna tvrdnja koju je kolega Filić izrekao o nesuradnji HND-a i Sindikata novinara Hrvatske ne stoji. Ne razumijem zašto na taj način javno istupa. Sindikat novinara Hrvatske je osnovalo Hrvatsko novinarsko društvo i od osnutka Sindikat novinara Hrvatske koristi prostorije našeg društva. HND plaća račune za režijske troškove Sindikata novinara Hrvatske, jedino više ne dobivaju dodatni novac koji su ranije dobivali jer HND više nema tih financijskih mogućnosti. Uz sve obveze HND-a više nismo mogli isplaćivati tu svotu. Ako kolega misli da je to obveza HND-a onda mogu reći da griješi jer to je bila dodatna pomoć HND-a SNH-u a nikako zakonska obveza. HND zajedno s Sindikatom novinara Hrvatske ima list Novinar a HND plaća njegovo tiskanje. Postoji i Fond solidarnosti koji se financira iz članarine HND, a zajedno ga koristimo.
Kolika je vaša plaća u HND-u?
– Nisam stalno zaposlen, a primam honorar od pet tisuća kuna mjesečno što je za 10% manje nego što je predsjednik imao ranije. Naime, nekoliko mjeseci prije isteka mandata kolege Duke zbog štednje su smanjene sve plaće i naknada predsjedniku. Postoji nekoliko ljudi koji rade u tajništvu. Ono su jedini zaposleni. Sve plaće i honorar, odnosno naknadu predsjedniku izglasava Skupština HND-a.
Jeste li čuli da se od novinara dnevnika 24 sata traži da pronalaze oglašivače?
– Čuo sam za to i ako je to točno reagirat ćemo na to kao na veliki problem. Ako je to točno onda je to u potpunosti u neskladu s osnovnim principima novinarstva. No, sada imam samo glasine pa moram razgovarati sa odgovornim osobama u 24 sata i Styriji.
To što se kao krši s principima novinarstva u 24 sata potpuno je uobičajeno na lokalnim televizijama i radijskim postajama. Novinari i autori emisija ne samo da moraju nabavljati oglašivače nego mnogi od njih moraju plaćati da bi radili, pa od gostiju emisija traže novac za gostovanja. Tako se podrazumjeva se da traže oglašivače i tako zarađuju. S druge strane vlasnici tih medija apliciraju na razna proračunska sredstva. Svaka lokalna televizija u Zagrebu samo od Grada Zagreba dobije po nekoliko milijuna kuna. Kako gledate na tu odavno uobičajenu praksu?
– To je sramota i to je višestruki problem. Naplaćivati gostovanje političara i ostalih gostiju u emisijama je neetično, to se kosi sa svim profesionalnim principima. Ako vlasnici tih televizija još dobivaju novac od države onda je to još veći problem. Problem je i po kojim principima se dodjeljuju ta sredstva i kako se nadgleda njihova potrošnja. Bojim se da u svakom od tih elemenata imamo nedovoljno jasnu situaciju te da nema prave kontrole i odgovarajućih sankcija. Javna je tajna bila situacija s emisijama o nacionalnim manjinama na lokalnim radijskim postajama. Novac se iz proračuna dodjeljivao za te emisije, a one kasnije nisu bile realizirane. Sve je to nedopustivo.
U nastupnom govoru najavili ste otvaranje Muzej medija?
– To je inicijativa potekla od časopisa “Medijska istraživanja” a kada sam izabran za predsjenika HND-a inicirao sam pridruživanje HND-a toj inicijativi. Do sada smo oko te ideje razgovarali s ministrom kulture i ravnateljima nekoliko muzeja. Neki muzeji imaju dosta neiskorištenog prostora i od svih njih smo dobili potvrdu da su zainteresirani. Krenuli bi s izložbama nekih artefakata. Primjerice na HRT-u imate mnogo materijala. To je je opsežan posao i nemam ideju da će to biti završeno u kratkom vremenu. Postoji ideja da se to napravi i da se operativno krene s nekim izložbama, postavkama mogućim u realnom prostoru, pa da se to nakon toga razvija interdiciplinarno u ozbiljan muzej. Bit će tu posla još godinama.
HND prijatelj suda
Što je s Centrom za zaštitu slobode izražavanja?
– To je projekt pokrenut u okviru HND-a odmah nakon Izborne skupštine. Imamo okupljeno više od dvadeset odvjetnika, nekoliko profesora prava. Odmah smo počeli s dežurstvima. Svakog dana je neki odvjetnik dežuran i njemu se mogu obratiti prvenstveno članovi HND-a, a i drugi novinari ako se pokaže da je njihov slučaj iznimno važan za profesiju. I to je sve za novinare besplatno. Također, do sada u povijesti HND-a nikad nije bio slučaj da je HND prijatelj suda. U slučaju novinara Indexa koji su tužili Davora Šukera i HNS mi ćemo biti prijatelj suda.
Mnogi novinari i medijske kuće su gubili sporove bez obzira što su pisali istinu jer nisu kontaktirali drugu stranu. Što to znači, primjerice imam neke dokaze protiv nekoga i moram ga prije objave kontaktirati? Nije li to najgori privatni oblik cenzure?
– U teoriji novinarstva, a praktično u ozbiljnim demokracijama i ozbiljnim demokratskim medijskim kućama postoji obveza traženja i nezavisnog izvora koji vam može nešto potvrditi ili ne a ne samo „druge strane“. Objavljivanje bilo čega bez dokaza je nedopustivo. Tekst koji ne možete dokazati na sudu ne smijete objaviti. Ono što vas traži sud trebao bi vas tražiti i urednik. Procedura se mora obaviti. To što bi netko koga ste optužili vjerojatno rekao i vama nešto u svoju obranu to nema veze. No, kod nas se čak i postavljanje pitanja dvjema stranama izvrgava ruglu. Npr. jedan dan medij objavi napad osobe A na osobu B a slijedećega dana napad osobe na osobu A. Pa se kaže: imamo obje srane. Ali niti jedna strana nije ponudila nikakav dokaz za svoje tvrdnje niti ih je medij tražio prije objave napada.
U konkretnom slučaju smo reagirali i to ne stoga što je netko lijevi, desni, gornji ili donji. Postoje i drugi načini neprofesionalnog ponašanja medija i novinara kad govorimo o objavama bez dokaza. Na promjer, Portal Direktno objavio je tekst u kojem se tvrdi da je Nacional poslužio da bi SDP napao HDZ koristeći intervju Josipa Manolića u kojem je on optužio Tomislava Karamarkak ako je u mladosti bio suradnik UDB-e. No, u tekstu na portalu Direktno za tu tvrdnju nije bilo dokaza. Kao „dokaz“ je poslužila fotografija na kojoj autorica intervjua i intervjuirani zajedno sjede u nekom kafiću. U normalnom svijetu to je nedopustivo. U demokratskom svijetu postoji i sistem medijske samoregulacije, koji kod nas ne postoji. Imamo samo Vijeće časti HND-a koje je ograničeno samo na članove HND-a, pa to mnoge ne pogađa. U Njemačkoj, na primjer, da se to objavi bez dokaza redakcija bi gubila oglašivače i ugled u novinarskoj zajednici.
Neki dan sam izjavio da kod nas istraživačko novinarstvo ne postoji, to je utopija o kojoj se samo govori. Jesam li pretjerao?
– Istraživačko novinarstvo je sedamdesetih godina u SAD-u prvi put spomenuto kao pojam. Novinarstvo postoji dugo, ali prije toga istraživačko novinarstvo nije bilo spominjan kao pojam. Nastalo je s aferom Watergate. Definiciju istraživačkog novinarstva ne možete naći u nekom leksikonu. Istraživačko novinarstvo je zapravo analitičko novinarstvo koje ide dublje ispod površine. Ne donosi samo izvještaje nego i dublje uzroke, donosi teze koje mogu potvrditi da je nešto princip, pravilo koje se ponavlja. I postoje tri osnovna pravila koje treba zadovoljiti istraživačka priča: otkriva nešto što nije javno poznato, ta činjenica se ne tiču samo jednog ili dva čovjeka, društveno mora biti opravdano i treće je da postoji neki novinarski rad. Novinari se vole potpisivati ispod nekog dokumenta, ali to nije istraživačko novinarstvo. Novinarski istraživački rad je kad od niza elemenata i informacija pronađete neku informaciju koju derivirate iz toga, a koja javnosti nije bila poznata. Navest ću slučaj za koji je taj novinar dobio i Pulitzerovu nagradu. Floridu je poharao uragan, bilo je dosta žrtava i porušilo se dosta objekata. Svi su pisali o žrtvama i objektima, a taj novinar se pitao o čemu nitko ne piše? Završilo je na tome da je otkrio da nisu srušene najstarije ni najmlađe sagrađene kuće, nego kuće koje su građene točno u određenom razdoblju kad je na vlasti bila određena administracija i posao je davala određenoj firmi. Otkrio je da su gradili nesigurne zgrade, koje nikako nisu mogle izdržati takav orkanski vjetar i za to su plaćali danak određenoj administraciji da bi im davala uporabne dozvole za njihove zgrade. To je istraživačka priča.
Smijete li se vi kao aktualni predsjednik HND-a baviti istraživačkim novinarstvom?
– Da, zbog čega ne bih smio? Svi moji prethodnici na mjestu predsjednika HND-a bili su zaposleni u redakcijama i radili novinarski posao u vrijeme mandata u HND-u-. No, odlučio sam da neću raditi kao novinar ni za jedan drugi medij u Hrvatskoj dok sam predsjednik HND-a. Želim izbjeći svaki mogući sukob interesa. List Novinar je nešto drugo to je strukovni časopis koji izdaje HND.T
3 komentara
Uskoči u raspravuKažu da u Hrvatskoj nije legalizirana prostitucija? Građani Hrvatske uz blagoslov HNS-a Vesne Pusić ponovno su legalno opljačkani budući su parazitskim portalima dodjeljene stotine tisuća kuna našeg novca….