Za dobrodošlicu naš je domaćin gospodin Željko Kos dočekao nas je sa svojim pjenušavim roseom dok se vatra pucketala u kaminu. Opet je bila hladna i maglovita noć pa se većina uzvanika poredala uz kamin poput ptičica na žici. Leđima okrenuti prema vatri u kaminu podjednako su uživali u rashlađenom pjenušcu i toplini iz kamina
Napisao: Dražen Stjepandić
Opet smo se okupili u vinariji kod Željka Kosa. Tradicionalno krajem ili početkom godine napravimo feštu, ako je početak godine, u siječnju, kada slična okupljanja utihnu, onda je to domjenak portala Tjedno, ako je početak prosinca, kada još svakoga dana nema po nekoliko poziva na domjenke, onda to spojim s mojim rođendanom, pa prijatelje znance i suradnike zovem i na domjenak portala Tjedno i na proslavu mog rođendana jer je domjenak portala Tjedno meni kao proslava rođendana. Uglavnom feštamo.
Običaj se nastavio
Sve je bilo isto kao i lani, jedino smo bili u malo promijenjenom sastavu. Pitaju me gdje je ovaj, onaj, kažem da sam zvao, a sad neki jedne godine dođu druge se ne odazovu. Moje mlađe kčeri Ana i Frenki su jutro nakon toga imale testove u školi, unuka mi je bolesna, pa najstarija Julija zbog toga nije mogla doći, moja mama je zaboravila pa se nije spremila… Ljudi imaju svojih briga, problema i razloga. Bitno je da još od Lavice održavamo naš običaj i dok je tako uvijek će biti njih koji su došli i onih koji nisu došli.
Ove godine jako me razveselio dolazak najplodnijeg autora našega portala Tjedno, izvšnog urednika Josipa Frkovića iz Siska. Ponovno je s nama bio naš kolumnist i zamjenik glavnog urednika Igor Koruga. Pojavio se naš nekadašnji kolumnist Predrag Raos. Ante Matić opet nije izostao, jedini uz mene bio na svim našim druženjima ovoga tipa.
Za dobrodošlicu naš je domaćin gospodin Željko Kos u svojoj kušaonici dočekao nas je sa svojim pjenušavim roseom. Opet je bila hladna i maglovita noć pa se većina uzvanika poredala uz kamin, u kojem je pucketala vatra poput ptičica na žici. Leđima okrenuti prema vatri u kaminu podjednako su uživali u rashlađenom pjenušcu i toplini iz kamina.
Kad smo zauzeli svoja mjesta za stolom stigle su domaće kobasice, krvavice i zelje, pećena prigorska patka s mlincima. I naravno butelje vina Kos: kraljevinu, graševinu, rajnski rizling, sivi pinot, traminac, kerner, pinot crni… Za dijelom stola gdje sam sjedio derali smo po kraljevini, gemištarskoj sorti koja je nekada u Zagrebu i okolici bila ono što je sada graševina.
Vlastita proizvodnja štimunga
Uobičajeno pjevamo sami, premda su padala obećanja da će neki dovesti tamburaše, ove i one glazbenike, na kraju nije bilo ni tih koji su se sami ponudili da će to “zrihtati”. Srećom imamo vlastitu proizvodnju štimunga i ništa nas ne može iznenaditi. Ako glazbenici dođu, dobro, ako ne dođu onda bude još bolje. Jedne godine smo tako očekivali i Galeta Cara, a on nije došao. “Riknuo mu akumulator”, ali evo već je druga godina kako se Gale Car popravio. Gale Car je te večeri radio do 18 sati, a onda se s gitarom i pojačalom u autu uputio prema Hrnjancu, na Zelinskoj vinskoj cesti gdje se nalaze vinarija & izletište obitelji Kos. Gale Car je davao distorziju i pjevao, a pratili smo mi ostali. Najviše smo pjevali pjesme koje su bile hitovi sedamdesetih i osamdesetih kad smo bili dječaci i mladići, neke malo starije i poneku domoljubnu. Uglavnom Gale je pravilno primjetio gotovo svim tim bendovima te večeri s nama prisutni Vladimir Mihaljek Miha je bio menađer. Vino oplemeni hrana, paše i uz žene, premda one to često ne žele da pijete u njihovom društvu, ali najbolje je uz pjesmu. Vino i pjesma su najbolja kombinacija. ( kliknite ispod i pogledajte dio atmsfere snimljeno mobitelom)
Nije izostao ni posjet vinskom podrumu obitelji Kos, uz degustaciju vina direktno iz bačvi. Odlazak u vinski podrum među drvene i baćve od rosfraja, uz prigodne riječi našega ljubaznog domaćina, jedna je od osobitosti naših domjenaka i mojih rođendana.
Pred kraj sam zarezao slavljeničku tortu. Na njoj je pisalo;”Sretan 51. rođendan”. Nije malo onih koji su me upitali tko više slavi rođendane koji donose visoke brojke. Eto, nađe se nas i hvala Bogu što mi je dao i te godine i uzvanike, koji se svake godine odazovu da popijemo i zapjevamo. I to su neki od ljepših trenutaka u mome novinarskom poslu, koji se po kriterijama realnijih ljudi sve više svrstva među deset najgorih poslova od brojnih ljudskih zanimanja. Srećom postoje i ovakvi trenuci, kada se čovjek opusti i dobije snagu za dalje.
Kompenzacija je majka novinarstva govorio je pokojni Ivo Pukanić. Još iste večeri sam s gospodinom Želkom Kosom pregovarao oko novih naših akcija. Na redu je 300-ti tjedan portala Tjedno. Ovo je 281. tjedan portala Tjedno. Dakle ostalo ih je još 19 do tog jubilarnog 300-tog tjedna našega portala ili broja kako se to kaže u tiskanim tjednicima. Tada ćemo prirediti još jedno druženje za pamćenje.
Ranijih godina one koji nemaju prijevoz, boje se pripitosti za volanom i policije, organizirali smo prijevoz tako da smo ih kod Interspara u Retkovcu gdje bi se okupili u dogovoreno vrijeme potrpali u ostale aute i kretali bi prema vinariji Kos na Zelinskoj vinskoj cesti. Ove godine došao je Jumbo s kombijem na kojem je pisalo Nemoguća eMisija. Na kombiju su naslikani Jajan, Braco, Tarzan… svima znani Malnarovi junaci. Kombi je bio ispunjen do posljenjeg mjesta. Jumbo je dao znak za povratak u jedanaest. Zadnji smo ostali Gale, Neno i legendarni Miha. Popili smo po putnu i onda smo se zahvalili gospodinu Željku i njegovoj supruzi na još jednom predivnom gostoprimstvu.
Naša fešta u vinariji Kos je trajala negdje do ponoći, a onda smo i mi preostali kao neke moderne pepeljuge pošli odakle smo došli. T
